Da se odmaknem malo od ove priče "kome će Mostar pripasti", degutantna mi je

, vratiću se u realnost te da nešto kažem i o samim ustavnim promjenama koje će se kad tad morati desiti...
Očekivati nešto veliko od ustavnih promjena je vrlo naivno i iluzorno. Krupne promjene odjednom (na bolje ili na gore), mirnim putem se ne dešavaju. Za to služe ratovi, državni udari ili revolucije. Nasreću ili nažalost nešto mi se ne čini realnim da se u skoroj budućnosti desi bilo šta od navedenog. Tako da jedino što se može očekivati su spore i na dugoročnom planu postepene promjene. A jedino oko čega je moguće postići sporazum je upravo onaj famozni aprilski paket, za koji i vjerujem da će biti usvojen u nekoj od slijedećih godina, sa možda kojom preinakom. Šteta samo što ćemo izgubiti tolike godine zbog gluposti i nečijeg foteljaškog interesa.
Ali, stvari poput ukidanja entitetskog glasanja, pomjeranja administrativnih linija, ukidanja i pripajanja koječega, osnivanja novih teritorijalnih jedinica (posebno 3. entiteta) zasigurno neće biti na tim prvim ustavnim reformama (ja se naravno nadam da će nakon prvih, uslijediti i sljedeći krugovi reformi i promjena). Svaki spomen na iste nije ništa drugo nego ubleha, vjerovatno intenzivirana u predizborno vrijeme. Dakle, možemo mi iz FBiH do sudnjeg dana trubiti o ukidanju entitetskog glasanja (a zapitajte se da li bi smo to radili da je RS mnogoljudniji entitet), no postić ništa nećemo. To je kao kad se upadne u živi pijesak; svako naglo trzanje doprinosi većem ukopavanju i bržem tonjenju. U našem slučaju ukopava se status quo, a država tone, dok političari ovim lakozapaljivim i polupismenim ljudima lakše shvatljivim temama, odvraćaju pažnju narodu od suštinskih problema.
Na kraju krajeva, problem ove države nisu granice na administrativnoj karti, nego ono što je u glavama njenih ljudi. Da prevedem na jedan od primjera: nije problem postojanje RS-a, problem je što većina Srba ne doživljava ovu državu kao svoju... Čak i kad bi bilo moguće naglo ukidanje RS-a, ništa se s tim ne bi postiglo. Torovi bi i dalje postojali, i svako bi jaho one druge tamo gdje su "njegovi" većina. Primjer: Hrvati nemaju entitet, ali tamo gdje su većina rade šta hoće. Isto bi bilo i sa Srbima i da nemaju RS. Ovaj pasus sam posvetio Bošnjacima, tj. njihovoj perspektivi, ali treba da i njima bude jasno da problem ove države nisu samo Srbi i Hrvati. Nekad je dobro bacit pogled i u ogledalo...