Forum Klix.ba

Čovjek smanji prohtjeve, od života očekuje doista malo. Recimo: da sjedne u automobil i odveze se do mjesta gdje imaju dosta viskija i leda. Ali ma kako malo željeli, dobićemo još manje. Stojim u koloni, stotinama metara dugačkoj. Ljudima je vruće, ljudi su nervozni. Pritišću sirene, neki prijete i psuju, neki su mirni jer su ih sveštenici naučili da se prepuste sudbini, koja je drugo ime za haos. Nakon minut - dva, koji se čine kao sat ili dva, kolona se sporo pokrene, kao džinovska zmija. Iskustvo me uči: kada je u Ulcinju zastoj, uzrok je uvijek nesojluk. Neko je stao i priča sa čovjekom iz drugog automobila. Neko je parkirao na sred puta i otišao do kladionice da uplati tiket. Prolazimo kraj uzročnika zastoja: mladi čovjek kockaste glave i pratećeg joj glupavog izraza lica stao je pred buregdžinicu i blokirao traku koja vodi ka Maloj plaži. Iz kola je naručio burek i sačekao dok mu ga naprave i donesu. Onda nije imao sitno, pa je sačekao, pa smo sačekali, da ugostitelj novčanicu od 20 eura rasitni i vrati mu kusur. Sve je to obavio bez žurbe, u najvećem filozofskom miru, ne obazirući se na druge ljude, vozila, vrućinu, sirene... Kao krava u zenu: samo kod krava na putu srećemo tu ravnodušnost prema okruženju, taj spokoj u riješenosti da učini prvo što joj padne na pamet: obično da balege istrese na licu mjesta.
Količinu primitivizma kod čovjeka u gradu precizno možemo izmjeriti njegovom nebrigom za druge ljude, njihov mir i potrebe; čvrstinom njegovog uvjerenja da je sam na svijetu, čvrstinom njegovog uvjerenja da ono što namjerava da učini ima pravo da učini odmah i tu, bez obzira na nedaće koje će to izazvati drugim ljudima. Njegovo je mjesto u prirodi; tamo je on naučio da postojati znači zlostavljati; on nema iluzije gradskog čovjeka - za njega priroda nije delikatna ravnoteža, osjetljivi i složeni organizam; priroda je njega i njegove kroz istoriju samo zlostavljala, svojim sušama, olujama, poplavama, mrazevima; oni su od prirode jedva pobjegli, ali sa sobom ništa osim prirode nisu ponijeli, jer oni su priroda. Količini primitivizma, kažem, tačno možemo izmjeriti smetnjom koju on predstavlja za druge ljude. Jer primitivan čovjek ne umije postojati u tišini i diskreciji: on uvijek proizvodi buku, ružnoću i smrad. I čini sve da bude primijećen - on svoje postojanje neprekidno emituje. Njegova egzistencija je udar na sva čula i um. On nas zlostavlja samim svojim postojanjem. Ako se on veseli, obziran čovjek od ukusa koji ima nesreću da živi do njega neizostavno će patiti. Ono u čemu primitivan čovjek uživa, u civilizovanom čovjeku izaziva bol.

Zato je ovdje neizdrživo: jer primitivizam ovdje nije eksces, nego suština ovdašnje kulture, koja otud, i nije kultura. Ako niste primitivni, vi ste ovdje strano tijelo, i to ćete na svojoj koži svakodnevno osjetiti. Na neko vrijeme možete zatvoriti svoj svijet: podići visoke zidine, iskopati duboke kanale, dići mostove. Ali oni će naći načina da se probiju: kao u Poeovoj Maski Crvene smrti, njihova priroda će se probiti do vas i zbrisati vaš svijet sa lica svoje zemlje.

Ovdje ljudi otpad bacaju uz put i pejzaž pretvaraju u deponiju. Njihova stoka, bez koje ne mogu preživjeti u svojim predgrađima, hoda asfaltom i hrani se u negdašnjim parkovima pretvorenim u ispašu. Njihova djeca izigravaju kič - fontane i pred očima prolaznika mokre u žardinjere sa cvijećem. Oni svoj izmet ostavljaju po plažama, u napuštenim zgradama centara za kulturu. Od svih formi umjetnosti, najviše vole muziku, jer ona ne obavezuje na interpretaciju, na razmišljanje. Do kasno u noć, kao solju koja će zatrti na sve što padne, posipaju svijet bukom, svojom odvratnom muzikom, koja im je nužna kako bi se veselili. Na zidove i bilborde postavljaju slike svojih sisatih ženki sa zastrašujućim licima i grimasama koje, možemo pretpostaviti, trebaju sugerisati pohotu, ali koje svjedoče jedino glupost i prazninu. U tu prazninu oni guraju svoja uvijek tvrda spolovila i ravno iz te praznine rađaju se njihova djeca, koja će njihovom svijetu, naciji, familiji, kulturi, njihovoj vrsti obezbijediti kontinuitet.

hocunecu wrote:auuuu,sto ste na kraj srca!
salila sam se,doduse malo u sali pa privali ,jer imam malo averzije na ovu pricu nasih ljudi vani,kao:´kod nas tamo....ovo je ovako a ono onako,kako u Bosni nista ne funkcionise.....´
Slazem se ja da je haos u svim segmentima zivota,nekako mislim da ljudi sebe preozbiljno dozivljavaju,da nema profesionalizma........i mogla bih nabrajat do podne.Ali ima i drugacijih primjera,evo ja sam nedavno bila na operaciji i apsolutno sam zadovoljna uslugom koju sam imala.Nisam imala stelu niti sam kome dala koliko cokoladu.Mozda to zavisi i od toga koliko ocekujes,nije ma niko mazio kao kod kuce ali nije niko bio ni neljubazan,sve u svemu osjecala sam se po tom pitanju ok.
Jos jedan primjer,djevojka mi je na parkingu ogrebala auto i uredno ostavila cedulju sa svojim brojem tel.,cule smo se i platila je stetu.Ima toga jos,djete mi se upisalo u skolu bez stele(II gim.)....
Da se svasta nesto mijenjat mora to je cinjenica,da nece samo nista i to je cinjenica,ali da ima ljudi u pravom smislu rijeci i to je cinjenica,i ja cu je uvijek naglasavati

Čovjek smanji prohtjeve, od života očekuje doista malo. Recimo: da sjedne u automobil i odveze se do mjesta gdje imaju dosta viskija i leda. Ali ma kako malo željeli, dobićemo još manje. Stojim u koloni, stotinama metara dugačkoj. Ljudima je vruće, ljudi su nervozni. Pritišću sirene, neki prijete i psuju, neki su mirni jer su ih sveštenici naučili da se prepuste sudbini, koja je drugo ime za haos. Nakon minut - dva, koji se čine kao sat ili dva, kolona se sporo pokrene, kao džinovska zmija. Iskustvo me uči: kada je u Ulcinju zastoj, uzrok je uvijek nesojluk. Neko je stao i priča sa čovjekom iz drugog automobila. Neko je parkirao na sred puta i otišao do kladionice da uplati tiket. Prolazimo kraj uzročnika zastoja: mladi čovjek kockaste glave i pratećeg joj glupavog izraza lica stao je pred buregdžinicu i blokirao traku koja vodi ka Maloj plaži. Iz kola je naručio burek i sačekao dok mu ga naprave i donesu. Onda nije imao sitno, pa je sačekao, pa smo sačekali, da ugostitelj novčanicu od 20 eura rasitni i vrati mu kusur. Sve je to obavio bez žurbe, u najvećem filozofskom miru, ne obazirući se na druge ljude, vozila, vrućinu, sirene... Kao krava u zenu: samo kod krava na putu srećemo tu ravnodušnost prema okruženju, taj spokoj u riješenosti da učini prvo što joj padne na pamet: obično da balege istrese na licu mjesta.
Količinu primitivizma kod čovjeka u gradu precizno možemo izmjeriti njegovom nebrigom za druge ljude, njihov mir i potrebe; čvrstinom njegovog uvjerenja da je sam na svijetu, čvrstinom njegovog uvjerenja da ono što namjerava da učini ima pravo da učini odmah i tu, bez obzira na nedaće koje će to izazvati drugim ljudima. Njegovo je mjesto u prirodi; tamo je on naučio da postojati znači zlostavljati; on nema iluzije gradskog čovjeka - za njega priroda nije delikatna ravnoteža, osjetljivi i složeni organizam; priroda je njega i njegove kroz istoriju samo zlostavljala, svojim sušama, olujama, poplavama, mrazevima; oni su od prirode jedva pobjegli, ali sa sobom ništa osim prirode nisu ponijeli, jer oni su priroda. Količini primitivizma, kažem, tačno možemo izmjeriti smetnjom koju on predstavlja za druge ljude. Jer primitivan čovjek ne umije postojati u tišini i diskreciji: on uvijek proizvodi buku, ružnoću i smrad. I čini sve da bude primijećen - on svoje postojanje neprekidno emituje. Njegova egzistencija je udar na sva čula i um. On nas zlostavlja samim svojim postojanjem. Ako se on veseli, obziran čovjek od ukusa koji ima nesreću da živi do njega neizostavno će patiti. Ono u čemu primitivan čovjek uživa, u civilizovanom čovjeku izaziva bol.

Zato je ovdje neizdrživo: jer primitivizam ovdje nije eksces, nego suština ovdašnje kulture, koja otud, i nije kultura. Ako niste primitivni, vi ste ovdje strano tijelo, i to ćete na svojoj koži svakodnevno osjetiti. Na neko vrijeme možete zatvoriti svoj svijet: podići visoke zidine, iskopati duboke kanale, dići mostove. Ali oni će naći načina da se probiju: kao u Poeovoj Maski Crvene smrti, njihova priroda će se probiti do vas i zbrisati vaš svijet sa lica svoje zemlje.

Ovdje ljudi otpad bacaju uz put i pejzaž pretvaraju u deponiju. Njihova stoka, bez koje ne mogu preživjeti u svojim predgrađima, hoda asfaltom i hrani se u negdašnjim parkovima pretvorenim u ispašu. Njihova djeca izigravaju kič - fontane i pred očima prolaznika mokre u žardinjere sa cvijećem. Oni svoj izmet ostavljaju po plažama, u napuštenim zgradama centara za kulturu. Od svih formi umjetnosti, najviše vole muziku, jer ona ne obavezuje na interpretaciju, na razmišljanje. Do kasno u noć, kao solju koja će zatrti na sve što padne, posipaju svijet bukom, svojom odvratnom muzikom, koja im je nužna kako bi se veselili. Na zidove i bilborde postavljaju slike svojih sisatih ženki sa zastrašujućim licima i grimasama koje, možemo pretpostaviti, trebaju sugerisati pohotu, ali koje svjedoče jedino glupost i prazninu. U tu prazninu oni guraju svoja uvijek tvrda spolovila i ravno iz te praznine rađaju se njihova djeca, koja će njihovom svijetu, naciji, familiji, kulturi, njihovoj vrsti obezbijediti kontinuitet.

hocunecu wrote:auuuu,sto ste na kraj srca!
salila sam se,doduse malo u sali pa privali ,jer imam malo averzije na ovu pricu nasih ljudi vani,kao:´kod nas tamo....ovo je ovako a ono onako,kako u Bosni nista ne funkcionise.....´
Slazem se ja da je haos u svim segmentima zivota,nekako mislim da ljudi sebe preozbiljno dozivljavaju,da nema profesionalizma........i mogla bih nabrajat do podne.Ali ima i drugacijih primjera,evo ja sam nedavno bila na operaciji i apsolutno sam zadovoljna uslugom koju sam imala.Nisam imala stelu niti sam kome dala koliko cokoladu.Mozda to zavisi i od toga koliko ocekujes,nije ma niko mazio kao kod kuce ali nije niko bio ni neljubazan,sve u svemu osjecala sam se po tom pitanju ok.
Jos jedan primjer,djevojka mi je na parkingu ogrebala auto i uredno ostavila cedulju sa svojim brojem tel.,cule smo se i platila je stetu.Ima toga jos,djete mi se upisalo u skolu bez stele(II gim.)........
Da se svasta nesto mijenjat mora to je cinjenica,da nece samo nista i to je cinjenica,ali da ima ljudi u pravom smislu rijeci i to je cinjenica,i ja cu je uvijek naglasavati

patrius wrote:Sve je to o.k.,ali ko su "oni" Uvijek su u pitanju "oni",tamo neki drugi,odnekud nama nepoznato.Nije bas vjerovatno da u takvoj isprepletenosti egzistiraju vrhunska otmjenost i profinjenost i kulturna produhovljenost,"ruku pod ruku" s originalnim,iskonskim primitivizmom i divljastvom.Zapravo,jeste ne samo vjerovatno nego i nuzno u drustvima u kojima tako "blisko i prijateljski" koegzistiraju raskosno obilje i krajnja bijeda!Nije se cuditi,to je sasvim konsenkventan izvod drustveno-politickih (materijalnih) odnosa.S jedne strane osjecaj "svemoci" umno zatupjelih bogatuna i s druge strane,(kao protuteza) osjecaj krajnje neizvjesnosti i potpune bezvrijednosti siromaha,neizostavno dovode do postojeceg stupnja mentalnog stanja i jednih i drugih,samo sa razlicitih "referentnih tacaka".Jedni su takvi iz obijesti,drugi iz ocaja(nja).
Btw,muzika je,bar za mene,jedna od najplemenitijih umjetnosti,koja itekako potice na promisljanje i na interpretaciju. Naravno da postoji i sund,kao i usvakoj drugoj umjetnosti...

Fin tekst samo sto po meni opis doticne osobe od strane autora, samog ne iskljucuje iz konstatacije o primitivizmu. Generalno se i na forumu provlaci opis kockaste glave koji ja nikako ne mogu da fizicki zamislim. I to je jos jedna nasa odlika, diskriminacija u svakom mogucem obliku onoga koji nije kao ja.

hocunecu wrote:jah,eto sad dijaspora nisu samo baustelici u potkosuljama,a ovdje su svi neljubazne,neodgojene,primitivne˝salteruse˝