patrius wrote:
Eto ti ga na,sad ce nama nas drug @Murisno,kao vrstan dijalekticar,objasniti zakon dijalektike,naime,pretvaranje kvaliteta u kvantitet i obratno (nadamo se da @Murisno zna za ovu pojavu

)Kad nam to rastabiri,onda ce nama nas vrli drugar da objasni kako to,da novac,za koji se svi tako bezglavo otimaju,kao glavni kvalitet ima - sta

Kvantitet,dabome

Sto ga ima vise,sto je veca njegova masa,to je upotrebljiviji i korisniji,vise moze postici...Pritom uopste nije bitno da li si za nj proljevao znoj,(a i ucenje je, takodjer,proljevanje znoja,no ti to ocito ne znas)ili si ga ukrao,opljackao,oteo...
daleko od toga da si ti čudan

, ti si vrlo standardan, nažalost. U svemu što ti i pišeš leži upravo odgovor na tvoju frustraciju s parama, bogatašima, direktorima itd itd ...
tvoja osnovna predrasuda, šte se tiče love sigurno, jeste što ti misliš da bogat čovjek bali nad svojim novcem i svaku ga noć prebrojava. Takvi završe ko i oni što dobiju na lutriji, ustvari, takvi samo mogu naslijediti ili opljačkati novac. Takvi su uvijek fukare ... koliko god da imo. Prije ili poslije "novac" ili "uspjeh" ih napusti, jer se upravo prgavo i odnose prema njemu. Tebi sad da neko da milione, ti bi ih zaključo u sef i smatro da imaš goli kapital, dok ustvari imaš samo kamaru papira u sefu koje trunu. Ti, i 90% ljudi na dunjaluku, misli da bogataš hoće samo pare, pare i ništa drugo osim pare.
Novac je brate najgori gospodar, ali odličan sluga. Do tebe je koju mu ulogu daš.
Ti misliš da je "onaj ko ima" podređen onome što ima. Tu je razlika između fukare i istinskog bogataša (osoba koja cijeni što ima i koja uvijek stremi naprijed a ne - grabi još!!!). Fukara je uvijek podređena onome što ima, ma koliko čega imo i kad tad ga to napusti. Bogataš je uvijek nadređen onome što ima i to KORISTI za svoje ciljeve. Bogataši .. koji su uglavnom avanturisti gospodare nad imovinom, ne gospodari imovina nad njima i ne kontroliše ih - o kolikom god se bogatstvu radi - 100 KM, 2 KM, 1 000 000 KM, jedna kuća, dvije kuće, tri auta.
Ti vjeruješ da neko ima sreću, a neko jednostvno nema. Ti ne znaš da su najbogatiji ljudi na svijetu padali više od bilo koga ikad ...
Što se tiče proljevanja znoja, to si ti skonto šta sam htio reći, samo se praviš mutav, ali ako nisi .. nema veze. Opet si ti standardan. Nemoj se ljutit. Ti jednostavno igraš najnezahvalniju igru života - pratiš ove što prate!!
To čini pa i 95% ljudi na svijetu danas. Ti misliš da trenutna ekonomija kontroliše tvoju ekonomiju. Ti si tržištu vrijedan koliko ti je vrijedna i filozofija a to je - standard. 20, 30 , 40 KM na dan ...
Ti vidiš samo rupu u krofni, a ne vidiš krofnu oko nje
Ti jedan recimo, nisi možda ništa vrijedan - tržištu, da me pogrešno ne shvatiš. Možda si vrijedan crkvi, džamiji, porodici itd itd .. sad samo pričamo o tržištu novca, rada. Ti jedan ne vrijediš ... gotovo ništa, bez tebe se može. Takvih ko ti x 2000 vrijede nešto. Može se pokrenuti fabrika, proizvodnja... što manje pitaš i razmišljaš, to bolje ...
Bill Gates ili Thomas Edison vrijedi više nego takvih ko ti makar 3 milijarde.
Ti, sa svojim razmišljanjem potvrđuješ da spadaš u standardnu klapu, koja "neće dok mu se ne kaže" u tih 90% ljudi na svijetu.. i da se razumijemo, vi ste vrlo potrebni svijetu. Što više tako razmišljate, to bolje po onog ko vas zapošljava, jer ti i takvi ko ti ništa i ne kontate.
Možda ti to sad bude zvučalo, ono, zajebancija, ali ja fakat razumijem što ti i takvi ko ti razmišljate na način na koji razmišljate. I to je OK.
Vrlo je jednostavan ovaj koncept. Nije to neka mudrolija. Ti doživljavaš novac ko nešto što kvari čovjeka, čini ga pohlepnih i bezobzirnim itd itd, ti nisi dorasto faktički velikoj imovini, velikoj ideji, velikom progresu i napretku ...
Tebi je kriva recesija, direktor, gazde ili ono kako vi volite reći "babini sinovi" sa benzinskim pumpama itd itd ..
elem, još se tu svašta može pretabirit ali ne kontaš ti to jebi ga
Tako da, mene što se tiče, samo naprijed
Nastavi kud si pošo .. ako znaš kud si pošo