Pola zivota je nezadovoljstvo,a pola zeljaEl_comadante wrote:mada sam primjetio da je pozitivno razmišljanje pola riješenja još ostaje da se realizira. i tačno je to da čovjeku treba malo da bude sretan ali mu ipak neki đavo ili ko če ga znati šta ipak neda mira pa je uvijek nezadovoljan.
cini mi se da na nasoj sceni ova pojava ima velike veze sa smjenom & kvalitetom generacija
Meni se čini da ti na život gledaš previše realno i razumno?El_comadante wrote:mada sam primjetio da je pozitivno razmišljanje pola riješenja još ostaje da se realizira. i tačno je to da čovjeku treba malo da bude sretan ali mu ipak neki đavo ili ko če ga znati šta ipak neda mira pa je uvijek nezadovoljan.
dobro opet kažem ima dosta ljudi koji i tako razmišljaju, ja bih prije za sebe reke da više imam problema sa dosadom i da sa istom teže izlazim na kraj. a što se tiče para tako mi je kako šta češ nisam imo sreče kad sam se rodio da budem kekav princ sad šuti i pati se.babyline wrote:bravo, dosljedno trazis razloge da bi opravdao ....El_comadante wrote:ja bih naveo još dva razloga koja utiču na psihu čovjek pa se čovjek osječao deprimirano:
-posao: manje više radimo za male pare pa onda kad vidiš i kod nas a pogotovo na zapadu da ima ljudi koji se razbacuju hiljadama a neki čak i milionima e onda moral padne na niske grane jer za ovu našu platu, bar večine nas, nemožeš puno toga
-dosada: dosada je isto velik problem kada čovjek nema šta raditi i onda počne razmišljati kad počneš razmišljati onda u jednom trenutku krenu negativne misli i onda tražiš smisao života, a to je teško naći, tu nastaje problem. e sad da neznam koliko si pametan nemožeš imati non-stop neku zanimciju što reći kad tad mora biti dosadno i onda počneš razmišljati.
a sta je sa onima koji nemaju krov nad glavom ili do vode idu satima......
znas li koliko tih dusa zivi na ovoj dragoj planeti
a zanimaciju moze imati ali pali samo ako te ispunjava, moze biti i da pomognes nekome kome treba pomoc.
po meni treba uzivati u onome sto imas, e sad ako su ti prioriteti i fokus na pariz hilton ili sl.
meni je licno zdravlje i najblizi.... vazniji od statusa i"standarda"
El_comadante wrote:mada sam primjetio da je pozitivno razmišljanje pola riješenja još ostaje da se realizira. i tačno je to da čovjeku treba malo da bude sretan ali mu ipak neki đavo ili ko če ga znati šta ipak neda mira pa je uvijek nezadovoljan.
Taj "djavo ili "ko ce ga znati sta" je takozvana covjekova "niza priroda" koja ima veoma jak negativan potencijal, negativan, jer je negativna ( niza priroda ) za sam zivot i zivljenje, npr. pesimizam, depresija, apatija itd, za razliku od pozitivnog potencijala koji se ispoljava kao pozitivna vitalnost za zivot i zivljenje.
cifre ne lažubabyline wrote:i meni je lakse od kad to znam, ufff dobro je pa nisam nasljednica lanca hotela i benzinskih punpi ili nekakvih fabricetina ufffJThomas wrote:što se para tiče, statistike su neumoljive - što ih više imaš, veća je i mogućnost da ćeš imati depresiju ili neki drugi psihički poremećaj, razviti ovisnost o drogama ili alkoholu, dići ruku na sebe i tako dalje...
mislim nije da bih se bunio da mi neko sad da jednu milju - al tako je
issh od meeneee depresijo
A jesu li ovo neke američke statistikeJThomas wrote:što se para tiče, statistike su neumoljive - što ih više imaš, veća je i mogućnost da ćeš imati depresiju ili neki drugi psihički poremećaj, razviti ovisnost o drogama ili alkoholu, dići ruku na sebe i tako dalje...
Ovo je, nadam se, zezancija...negativ wrote:Depresija = ljenost uma
Pesimizam = slabost duha
I jedno i drugo proizvodi su nerada na sebi i inertnosti u odnosu na okolinu, zato ne žalim nikoga ko ove simptome prepoznaje na sebi, sam je kriv, a usput okrivljuje sve oko sebe za svoje stanje...
Ili jednostavno sticajem okolnosti i nizom negativnih uticaja na njihov um (zatocenistvo, zlostavljanje) jednostavno puknu. da i ja dam par "savjeta" kako se nositi sa ovim negativnim osjecajimaprocentualno, najviše ljudi na svijetu ti se ubija - u japanu. ne negdje u africi ili aziji gdje ljudi nemaju hljeba da jedu. isto u bivšoj jugoslaviji, najveća stopa suicida je bila u sloveniji, a najmanja - pogodi - na kosovu.negativ wrote:A jesu li ovo neke američke statistikeJThomas wrote:što se para tiče, statistike su neumoljive - što ih više imaš, veća je i mogućnost da ćeš imati depresiju ili neki drugi psihički poremećaj, razviti ovisnost o drogama ili alkoholu, dići ruku na sebe i tako dalje...
Ovo je u stilu ''kad baba ima masla i po guzici ga maže'', zato mislim da statistike lažu, skoro uvijek...
al šta ću kad nemam para, a i da imam odakle mi? 
Šuplja priča o genetici i depresiji.... nema toga čovjeka koji je rođen depresivan, bez veze pričaš...toccata wrote:depresija stvarno jeste bolest...i to bolest koja napada lude sa slabom voljom...
ljude koji nemaju jasno izradjene stavove ili su ti stavovi, ako postoje klimavi. plus ne zaboravimo genetsku predispoziciju, vrlo bitnu!
Ključ sreće ne postoji, jer da postoji držali bi ga bogati u svojoj sehari, a vidiš šta statistike govore... nego fataj se ti nečega korisnog i vadi se iz crnih misli...a pesimizam...hm, kljuc srece je imati oko sebe ljude koje volis, raditi posao koji volis i koji ti donosi dovoljno novaca, tako da ti isti ne bude glavna preokupacija u zivotu.
dobar post svaka čast. vrlo dobor rečeno.negativ wrote:Šta sam ti reko, dekadencija tipa haj da probam ovo, haj da probam ono, ćaće i matere nema kući - vazda na poslu, u raji isto tako, pa MSN, pa Skype, pa igrice, nigdje stvarnog druženja, a standard dobar, ništa ne fali i onda omladinci skontaju da im je u tridesetoj život u qrcu i da ih sistem satra. Šta će drugo nego štrik i ..... a za japance me i ne čudi...
A odakle tebi pravo da tvrdis da li neko prica bezveze? A i zakljucak ti je bas za 10negativ wrote:Šuplja priča o genetici i depresiji.... nema toga čovjeka koji je rođen depresivan, bez veze pričaš...toccata wrote:depresija stvarno jeste bolest...i to bolest koja napada lude sa slabom voljom...
ljude koji nemaju jasno izradjene stavove ili su ti stavovi, ako postoje klimavi. plus ne zaboravimo genetsku predispoziciju, vrlo bitnu!Ključ sreće ne postoji, jer da postoji držali bi ga bogati u svojoj sehari, a vidiš šta statistike govore... nego fataj se ti nečega korisnog i vadi se iz crnih misli...a pesimizam...hm, kljuc srece je imati oko sebe ljude koje volis, raditi posao koji volis i koji ti donosi dovoljno novaca, tako da ti isti ne bude glavna preokupacija u zivotu.
no commentnegativ wrote:Šuplja priča o genetici i depresiji.... nema toga čovjeka koji je rođen depresivan, bez veze pričaš...toccata wrote:depresija stvarno jeste bolest...i to bolest koja napada lude sa slabom voljom...
ljude koji nemaju jasno izradjene stavove ili su ti stavovi, ako postoje klimavi. plus ne zaboravimo genetsku predispoziciju, vrlo bitnu!Ključ sreće ne postoji, jer da postoji držali bi ga bogati u svojoj sehari, a vidiš šta statistike govore... nego fataj se ti nečega korisnog i vadi se iz crnih misli...a pesimizam...hm, kljuc srece je imati oko sebe ljude koje volis, raditi posao koji volis i koji ti donosi dovoljno novaca, tako da ti isti ne bude glavna preokupacija u zivotu.