A sada bez zeze: no sikiriki - najnormalnija stvar.
Ovo "tijelo zaspi prije mozga" je jako dobro rečeno, ima smisla.
Naime, mozak je središnja jedinica za obradu svih informacija. U njega se skupljaju sve senzitivne (osjet) i senzoričke (čula) informacije sa periferije i on ih lijepo slaže po potrebi na osnovu određenih prioriteta i to sve skupa jako fino funkcioniše.
Među informacijama koje on dobija jesu i one kojih mi nismo i nikako ne možemo biti svjesni: informacije nesvjesnog dubokog senzibiliteta iz lokomotornog sistema na osnovu kojih on dobija informacije o stanju i položaju tijela u prostoru. Da nije toga, recimo, ne bismo znali kako ustati nakon sna jer mozak "ne bi znao gdje je noga". Mi ne ustajemo tako što pogledamo nogu i kažemo "aha, tu si, idemo" nego je to jedan gotovo automatski proces.
Ponekad kad se tijelo relaksira (zaspi prije mozga

) frekvencija impulsa koja stiže sa periferije (lokomotorni aparat, u ovom slučaju mišići i tetive) nije dovoljna da drži mozak informiranim o tim stvarima i onda on pošalje "upit" što sve skupa dovodi do trzaja. Mozak se upita "gdje je ta noga/ruka, slabo se nešto javlja", pošalje impuls da vidi hoće li se trznuti, noga/ruka se trzne i tako podraži receptore u mišićima i tetivama, oni onda šalju senzacije u mozak koji onda opet to kombinira sa površnim osjetom, informacijama iz čula ravnoteže i tako dalje i onda stvara sliku o položaju tijela u prostoru i drži ga pripravnim za neku željenu reakciju u budućnosti.
Eto, nadam se da sam pomogao.