Aurora Borealis wrote:
A mi.. eh.. znalo se i to desiti

Eseji, traktati, ditirambi, elegije... U name it
Sad vec malo manje. Puno manje

Nema se kad
A i splasnule su mi zelje za istim. Dok ih je bilo, bile su samo to. Rijeci.
Djela su uveliko izostajala.
Sada se vodim samo onim sto vidim i osjetim.
Rijeci su mi prestale znaciti.

djela uvijek govore puno puno glasnije od rijeci...ali meni ni rijeci nisu izgubile znacaj...sve dok u njima naslucujem iskrenost, sve dok nema generickih prese*avanja u njima, za mene i 5 pazljivo izabranih rijeci napisanih na salvetu mogu biti "potentnije" od bilo kakvog kilometarskog pisma
jedino sto mi je bitno sta god da mi je poklonjeno, uradjeno za mene - da je to namjenjeno meni i samo meni...ne volim genericke izraze, stvari, postupke, poklone...ne volim "formalnu romantiku" - ruza, cvijece, vecerica, bombonjera, sreco, lutko, cuco, buco itd itd

romantika je kad on zna da ja nesto volim, da mi nesto puno znaci i kad mi ucini (ili barem pokusa) zadovoljstvo kroz neku stvarcicu, neki postupak...
a najljepse i najdraze ljubavno pismo sam dobila od nekog ko prije toga ni razglednice nije napisao

i bilo je smjesno i djecacki i izabrani papir i izabrana koverta i jos neke sitnice, i radilo se o jednoj maloj stranici ispisanoj shvrakopisom, ali meni je to neizmjerno puno znacilo...ideja, trud, gesta
iskreno receno ja se pomalo plasim i zazirem od muskaraca koji su izverzirani u pisanju "ljubavnih pisama"

samo se pitam koliko je bezimenih zena bilo u toj ulozi "draga..." prije (ili mozda cak i za vrijeme) mene
i da, za kraj, lijepo je kad neko osjeca ljubav za nas...ali meni samo "osjecanje" ma koliko lijepo zvucalo nije dovoljno...ukoliko ta osoba nije spremna da kroz svoje postupke, geste pokaze tu ljubav i predamnom i pred drugima kako bih ja trebala da znam da on mene voli

telepatijom? ...tako da Aurora razumijemo se
