Forum Klix.ba

piupiu wrote:

vratnik wrote:

piupiu wrote:E'o ja: dusa je ime koje dajemo svojoj zelji za besmrtnoscu. Dusa je ime koje dajemo svojoj ljudskoj njeznosti i nemoci. Moze za pocetak?

Ako je samo ime koje mi dajemo onda je nema?
Meni nije upitna dusa, jedino me zbunjuje svrha iste.

Kako te zbunjuje? Fino si rekao da je primopredajnik? Elektromagnetnih talasa ...

Ali na kojoj frekvenciji radi? I gdje je glavna centrala?

vratnik wrote:

sistem wrote:

vratnik wrote:I ti tvrdis da je samo ime? Ovaj dio sa interakcijom intelekta sa emocijama je stavlja u neki ogranicen okvir. Mojoj dusi je to premalo. Valjda je svrha duse (ona koju nisam skontao) interakcija sa drugim dusama / prirodom / necim? Posto ako to nije svrha, onda je dusa slijepo crijevo. A za interakciju izmedju intelekta i emocija je meni dovoljan razum. (hocu da utazim glad, jedem, ovo najbanalnije).

da, mislim da je to samo ime.
pod interakcija smatram reagiranje intelekta na ljubav, privrzenost, pozitivne emocije. to sto spominjes su instinkti i fizioloske potrebe, a ne emocije.

U pravu si. Los primjer.. Ali evo sam si naveo ljubav. To nije fizioloska potreba. I za tu interakciju nije potrebna dusa.

pa i ne kazem da je potrebna dusa, jer smatram da je 'dusa' samo ime koje dajemo onom dijelu intelekta koji je u interakciji sa emocijama. dio intelekta koji se bavi kretanjem, rijesavanjem logickog problema, itd, necemo nikad okarakterisati 'dusom'. ali onaj koji tretira emocije hocemo. primjer - taj covjek ima dobru dusu / taj covjek nema dusu. tu se govori o tome da taj covjek izrazava ili ne emocije, da se vodi pozitivinim ili negativnim emocijama, ili ne dozvoljava da emocije utjecu na njegove odluke.

po mom shvatanju, 'dusa' je sklop emocija i etickih vrijednosti (to je taj inteletkualni element) koji se gradi od rodjenja i formira odrastanjem osobe. interakcija emotivnog i intelektualnog vremenom stvara mehanizam tipicnih odgovora na razlicite vanjske impulse i valjda taj odgovor postaje ono sto se dozivljava kao 'dusa'.

moram shematizirati: emocija tuge na vidjenu tudju nesrecu + nauceni koncept solidarnosti + racionalna procjena vlastitih mogucnosti = odgovor na tudju nesrecu. taj odgovor moze ici od potpunog ignorisanja, preko iskrene tuge i neaktivnosti, do angazmana, novcanog ili licnog, u rijesavanju ili ublazavanju tudje nesrece. to se moze primijeniti na sve vanjske impulse i sve vrste emocija. eh, te interacije se mogu nazvati 'dusom'.

vratnik wrote:

sistem wrote:dusa je romanticno ime koje dajemo svom intelektu i njegovoj interakciji sa emocijama

I ti tvrdis da je samo ime? Ovaj dio sa interakcijom intelekta sa emocijama je stavlja u neki ogranicen okvir. Mojoj dusi je to premalo. Valjda je svrha duse (ona koju nisam skontao) interakcija sa drugim dusama / prirodom / necim? Posto ako to nije svrha, onda je dusa slijepo crijevo. A za interakciju izmedju intelekta i emocija je meni dovoljan razum. (hocu da utazim glad, jedem, ovo najbanalnije).

Zasto bi dusa, ma sta god da ona bila, imala bilo kakvu svrhu?

Sta ako je dusa samo nus-produkt neokorteksa?

Duševni bolesnik-psihički bolesnik
duša = psiha pojedinca

tataratira wrote:Duševni bolesnik-psihički bolesnik
duša = psiha pojedinca

dusa = psiha = mozak / ostecenja istog + odgoj?
(sistem je pobijedio)
Ali mi stvarno na nesto vise pomislimo kad spomenemo dusu. Dusa nije skup (nesretnih) okolnosti, to je nesto vise.

a sta kad neko ide uz brdo i kaze ... stani ne mogu vise izaci ce mi dusa na nos

dusa = pluca+srce+misici+umor

@Atko
Stvarno si neozbiljan: mi odgovaramo na jedno od najvecih pitanja koje je covjek postavio a ti se zezas.
Dje ce ti DUSA?

NIN wrote:

vratnik wrote:

sistem wrote:dusa je romanticno ime koje dajemo svom intelektu i njegovoj interakciji sa emocijama

I ti tvrdis da je samo ime? Ovaj dio sa interakcijom intelekta sa emocijama je stavlja u neki ogranicen okvir. Mojoj dusi je to premalo. Valjda je svrha duse (ona koju nisam skontao) interakcija sa drugim dusama / prirodom / necim? Posto ako to nije svrha, onda je dusa slijepo crijevo. A za interakciju izmedju intelekta i emocija je meni dovoljan razum. (hocu da utazim glad, jedem, ovo najbanalnije).

Zasto bi dusa, ma sta god da ona bila, imala bilo kakvu svrhu?

Sta ako je dusa samo nus-produkt neokorteksa?

Zato sto sve ima neku svrhu, pa i kad je nus-produkt necega. (nisam mogao skontati nikakav bolji razlog).

vratnik, pa ni sam zivot nema svrhu. ne samo pojedinacni ljudski zivot, vec opcenito postojanje zivota na ovoj ili drugim planetama. pa ni postojanje tih planeta nema svrhu...

Psiha i mozak nisu jedno te isto
inače bi se film zvao "Ovo malo mozga"

sistem wrote:vratnik, pa ni sam zivot nema svrhu. ne samo pojedinacni ljudski zivot, vec opcenito postojanje zivota na ovoj ili drugim planetama. pa ni postojanje tih planeta nema svrhu...

Slazem se.. Hajmo onda malo manje, funkciju?

tataratira wrote:Psiha i mozak nisu jedno te isto
inače bi se film zvao "Ovo malo mozga"

(oplakah )
Mislim ja sam samo reagovao na pogresno ime bolesti. Posto je dokazano da u vecini slucajeva ovi pacijenti imaju ostecenja mozga, ili su zrtve uzasnog djetinjstva. Mi im odmah na dusu udarismo... Mozda im je dusa u super stanju, ali jebes to kad glasovi pocno naredjivati..

vratnik wrote:

sistem wrote:vratnik, pa ni sam zivot nema svrhu. ne samo pojedinacni ljudski zivot, vec opcenito postojanje zivota na ovoj ili drugim planetama. pa ni postojanje tih planeta nema svrhu...

Slazem se.. Hajmo onda malo manje, funkciju?

to je nasa interakcija sa svijetom, sa drugim ljudima. valjda je to funkcija? ako vec mora imati funkciju...

@tataratira - dobar!

nešto poput softvera.
ne vidimo je (direktno) ne mozemo je omirisati, opipati, ali bez nje nema nas

A tijelo je mašina kojom upravlja duša. Jedno bez drugog ne ferceraju

Znaci neki program koji je smjesten u neokortexu zaduzen za ispravno funkcionisanje tijela u cilju stvaranja harmonije sa drugim tijelima? (i zastita covjekove okoline je egoizam, istina za napredne, ali opet egoizam.)...
A kako onda da reaguje na magnetizam, i zasto? I ako reaguje na isti, znaci da je moguce hackovati istu?

vratnik wrote:

NIN wrote:

vratnik wrote: I ti tvrdis da je samo ime? Ovaj dio sa interakcijom intelekta sa emocijama je stavlja u neki ogranicen okvir. Mojoj dusi je to premalo. Valjda je svrha duse (ona koju nisam skontao) interakcija sa drugim dusama / prirodom / necim? Posto ako to nije svrha, onda je dusa slijepo crijevo. A za interakciju izmedju intelekta i emocija je meni dovoljan razum. (hocu da utazim glad, jedem, ovo najbanalnije).

Zasto bi dusa, ma sta god da ona bila, imala bilo kakvu svrhu?

Sta ako je dusa samo nus-produkt neokorteksa?

Zato sto sve ima neku svrhu, pa i kad je nus-produkt necega. (nisam mogao skontati nikakav bolji razlog).

Ne bih se bas slozio jer, ako sve ima svoju svrhu cemu onda sluze dlacice na nasim podlakticama? Cemu muska brada? Da je brijemo? Cemu apendix (slijepo crijevo)? Cemu krhotine leda i minerala (stijenja) u svojim orbitama izmedju Marsa i Jupitera i tamo daleko iza Plutona?

Recimo, ako imamo na umu entropiju/termodinamiku kao fizikalni zakon onda cemo jasno uvidjeti da je nered (haos) taj koji je pravilo dok je red samo nus-produkt interakcije istog sa izvorom energije. Mi smo opet nus-produkt dijela formiranog reda u jednom malom dijelu kosmosa tako da je nama red pravilo, jer smo evoluirali u istom jel', dok nam, s druge strane, fizika kaze da to nije tako. u II zakonu termodinamike se jasno kaze da je haos normalno stanje dok je red, koji biva formiran tu i tamo, samo posljedica direktne interakcije nereda i energije. Taj ce red, kojeg smo i mi dio, trajati sve dok traje izvor energije koji mu pruza njegovu egzistenciju. Onoga trenutka kada se izvor energije ugasi (tacnije, promjeni svoje stanje) tada se i red kao materija utapa u svoje iskonsko stanje nereda (haos).

Da li sada mozemo reci da red ima svoju svrhu ako je on jedna nepravilnost u zakonu haosa koji je primarno stanje kosmosa? Ako cemo reci da red ima svoju svrhu da li je onda ispravno reci i to da je redu kakvog mi poznajemo jedina svrha da bi nestao onda kada nestane i nas izvor energije, tj. nase Sunce, sto je neminovno?

Naime, prilicno sam siguran da se radi o cistoj ravnotezi unutar sistema i da je problem (ako ga uopste mozemo nazvati problemom) nasa percepcija okoline! Covjek moze naci svrhu i u svom fecesu sto ne govori o njenoj tacnosti. Ako pogledamo ove perceptualne fenomene sa aspekta ravnoteze, misljenja sam da se moze steci malo drugaciji uvid na nasu teznju da sve dovedemo u svezu sa svrhom svog postojanja.

Pozdrav...

vratnik wrote:Znaci neki program koji je smjesten u neokortexu zaduzen za ispravno funkcionisanje tijela u cilju stvaranja harmonije sa drugim tijelima? (i zastita covjekove okoline je egoizam, istina za napredne, ali opet egoizam.)...
A kako onda da reaguje na magnetizam, i zasto? I ako reaguje na isti, znaci da je moguce hackovati istu?

Religija je hakovala dušu. Znači da može i to softverski bez magneta

DUŠA je rijec od cetiri slova, kod nas zenskog roda!

Duša... Hmmmm.... Duša....

(razmišljam, javim se kad skontam nešto)

To je ono kad je meso fino skuhano pa nana kaze "raspada se kooooooo dusa"

Ili ono kad azrail pokuca na vrata muji i kaze dosao sam po tvoju dusu a mujo kaze
-fato duso treba te neki lik

Najplauzibilniji (a u kršćanskim sredinama riedak) odgovor sam našao u knjizi kinezkog theologa Nee To Sheng-a, iliti Watchman Nee-a:
The Spiritual Man
http://www.worldinvisible.com/library/n ... 68v1c2.htm
najzanimljivija mi je spoznaja kako je duša jedno (osjećaji i inteligencija i sl.), a duh drugo (organ za nalaženje Boga, za kommunikaciju s Bogom).
Jako napeto i odlično argumentirano. Može se čitati i kao kritika na (pretjerano) karizmatski nastrojene kršćane koji "doživljavanjima", emocijama i sl. pridaju preveliko značenje.

Narode evo šta je duša, naravno ko prihvata.
Duša (ja, ego, nefs)

Odgovarajuća riječ koja se za kur'anski pojam „nefs“ najčešće koristi u bosanskom jeziku je „duša“, ali i „jastvo“ „ja“, „ego“, pa i sama riječ nefs. U nekim kur'anskim ajetima ova riječ „nefs“ je upotrijebljena u značenju riječi „jastvo“ i drugog značenja nema. Kao što je to slučaj sa ovim ajetom:“ Propisao je Sebi Gospodar vaš milost“
Riječ „nefs“ je, međutim, postepeno ušla u upotrebu sa određenim značenjem i, pored ranijeg značenja, ima i drugi smisao u kome „nefs“ podrazumijeva čovjekova kao individuu (znači čovjekovo tijelo sa duhom koji mu pripada). U ovoj upotrebi riječ „nefs“,sama po sebi, podrazumijeva navedeno bez da joj se nešto doda. U nekim kur'anskim ajetima rijč „nefs“ ima upravo takvo značenje. Kao što možemo pročitati u 32.ajetu sure „Trpeza“: „Onaj ko ubije dušu - sem zbog ubojstva ili fesada na Zemlji - pa kao da je pobio sve ljude.“
Ova riječ ima i drugo značenje koja se može okarakterisati kao „suština bića“ čovjeka. U ovom značenju, ukoliko čovjekovo tijelo bude uništeno i izgubi svoje organsko jedinstvo njegov „nefs“ (duša) neće biti uništen i nestati. U smislu da će u trenutku smrtu čovjeku biti rečeno: „Izbacite duše svoje!“ Drugim riječima „nefs“je odredba koja će i bez tijela nstaviti sa egzistencijom. U većini izvora u kojima se govori o čovjekovoj duši riječ „nefs“ ima ovakvo značenje što je slučaj i sa ovim radom.
Čovjekova duša dolazi u različita stanja i, shodno svakom stanju, ona ima odgovarajuće nazive. Jedno stanje duše se javlja kada se u njoj pojavi težnja i želja za užitcima. Ova težnja se naziva „prohtjev duše“ i, na prvom mjstu, to je neutralan pojam tako da nema pozitivnu ili negativnu vrijednost. Kada je prohtjev duše rasplamsan duša nastoji doći do određenog užitka i toliko može biti obuzeta time da prelazi granice i na obazire se na norme i pravila. Duša se u ovakvom stanju naziva „Emare“ (duša sklona zlu). Kada čovjek dođe do željenog cilja težnja i želja se u njemu gasi i prohtjev slabi. Prema tome, duša prestaje biti zaokupljena prohtjvima i pronalazi samu sebe (savjest). I u tom preispitivanju, duša izvan utjecaja prohtjeva može spoznati svoje promašaje. Rezultat je samkritika i preispitivanje. U ovom stanju duša, u novoj odori, ima drugi naziv „Levame“ (duša koja sebe kori).
Treće stanje duše se javlja kada čovjek počinje obraćati pažnju na Boga. Usredotočenost na Boga rezultira dubokim smirajem u duši. Pojavom ovakvog smiraja i sigurnosti u duši duša dobija novu karakterizaciju „Mutme'ine“ (smirena duša).
Svaka od tri navedene mogućnosti predstavljaju prolazna stanja i čovjekova duša u određenom vremenu dolazi u ova stanja. Ova promjena uloga se vrši uzastopno i za svaku ulogu, koja se više preuzima, postoji mogućnost da iz prolaznog pređe u stalno stanje. Duša koja uvijek slijedi prohtjeve i pokorava im se postaje trajno duša koja upućuje na zlo. U duši koja stalno pazi na svoje prohtjeve i koja ih suzbija i osuđuje ukorijenjena je samokritika i korenje same sebe. I na kraju duša koja je svoje prohtjeve toliko savladala da više ne brine za njihove napade i, prema tome, zauzeta je stalnim spominjanjem Boga i u sebi je ostvarila smirenost i sigurnost.