Djeca u dijaspori

[Nosferatu]

Evo da ti ja kazem nesto. Ja sam u Ameriku kad sam dosao 10 dan, zaposlio se. S 18 godina. Nisu me pustili u skolu do 14 dana jer nisam bio pelcovan kako mi prilici. Isao sam u emigrantsku srednju skolu, koja je imala najlosije ocijene na drzavnom testu (SAT) u drzavi od 10 miliona ljudi. Dakle, najlosija skola u drzavi od 10 miliona. Moram sam da lazem gdje stanujem da me nebi poslali u drugu skola koja se zvala "crnacka". To se je radilo tako sto bih se prijavio na adresi nekog koje zivjeo u distriktu skole u koju sam htjeo da idem, ali - skola je dolazila do provjeri tacno na adresu da li ti tu zivis ili ne. Dakle, kad dodju iz skole, moras tamo da budes. Ako ne budes, shvate da lazes, i nece da te prime. Ovo ima veze s parama za porez od kojih se skola finansira, helem, neka djeca su spavala kod ljudi koje nisu znali, samo da bi se upisali u skolu, a nije bilo necuveno ni da te pita par caka kao npr. odvedi me do wca ili u podrum, da vide da ti zaista zivis tu i poznajes kucu. U skoli su bili metal detektori prije Columbine shootinga, ujutro je bio pretres ekvivalentan danasnjem aerodromskom, da se ne unese droga, nozevi i pistolji. Skola je pocinjala u 7:05 ujutro (ustajalo se prije 6, rijetkost prava za BiH standarde). Prvi pola sata, gledali smo Channel 1. Channel 1 je kanal koji postoji samo u srednjim skolama i na njemu su vjesti, koje reportiraju klinci slicnog uzrasta. To je bilo jer mnoga od djeca nisu ni znala sta je kvalitetan tv program, a nisu ni bili u toku - s bilo kojim desavanjima izvan kruga radijusa 1-5km. Sastavljena je bila skola od emigranata svih vrsta i crnaca. Samo 1 bijelac, rodjeni Amerikanac, za kojeg ja znam, isao je u skolu. On je bio white trash, mati mu se razvela od oca, i zbog finansija upali su u ista govna u kojima smo mi bili. 50% crnaca je bilo iz projekta, koji je granicio na ivici grada. Projekti su mjesto socijalnog hausinga (drzava placa stanovanje) na kojem je familijarni nuklerus poderan, razoren i unisten i gdje ljudi kao kanalizacija se sliju da propadnu i uniste se, 90%, 10% uspije da se izvuce na vise. U projektima nijedno dijete nema oca. Neki nemaju ni majku. Navece poslje 10 pm, stekti automatska vatra, a na ulici se prodaje droga i uz nju ide ko sipka uz bubanj prostitucija. Svaku noc nesto gori. Neko je nekome nesto zapalio. Nekad su razvaljenim kucama gorili drogerasi koji bi u vatru sami se urolari, nekad bi bio turf war, nekad bi neko zapalio svoju kucu da uzme pare od osiguranja i bjega, nigdje u Americi nisa vidjeo da ispred kuce koja kosta $12.000 stoji parkiran automobil koji kosta 3x vise. I niko mu nista ne smije. U skoli je rasizam bio neogranicen s obe strane, crnci su znali da mi dolazimo da idemo naprijed a oni ostaju u toj septickoj, emigrantima na drugu ruku su bile smijesne njihove familije, sve izresetane, pobijene, na ljecenjima, drogama, zavadjene. Bilo je dosta i nacionalizma. Najgori okrsaji su bili izmedju crnaca i Albanaca. Zbog njih bila su 2 velika odmora, odvojeno. Da bi segragirali ove dvije skupine koje su se vjecno kacile. Uzroci njihovih svadja imali su porijeklo ne u skoli, vec na ulici, gdje oni koji su tad bili 18-godisnjaci su vec poceli da obavljaju sitne kriminalne radnje ili da vise u miljeu koji je kriminiziran. Od mozda 6-7 albanaca koliko ih je bilo u mojim razredima, 1-2 su zavrsila srednju, 4-5 izbaceno. Izbaceno, u zadnjoj godini srednje skole, zbog tuce. Na odmoru svaka nacionalna grupa je imala svoj stol. Nije to odredjeno administracijom vec nepisanim zakonima. Sjesti za stol neciji drugi, znacilo je prvo, da ostavljas svoje, i drugo, da hoces da imas posla s drugima. Jednom kad bi to uradio, izgubio bi protekciju krda. Ja sam tek tu upoznao ko su Bosanci, do tad nisam znao. U skoli je bilo jako mnogo muslimana, bilo bangledesaca, palestinaca, Arapa, ili Bosanaca. Ja sam jednom prilikom otisao u skolu na bajram. Nisam znao da je dozvoljeno da se ne dodje na nastavu. Ne trebam da pricam da niko drugi od muslimana nije dosao, a mi smo se uglavnom drzali zajedno. Tako sam bio sam u skoli zajedno s crncima i Poljacima, i upadnem u belaj, kad me je jedan crncic mladji od mene 2 godine isprovocirao, govoreci, kako to mi moramo biti u skoli a muslimani ne moraju, mater im jebem. Nesto sam mu priprijetio, on je pobjegao. Nakon skole, sacekalo me je par crnaca. Jedna od njih srecom, prepisivao je od mene na casovima meni se cini guvermenta, i radi njega vjerujem da me nisu fizicki napali iako su me odpratili kuci da vide gdje zivim, i da znam da oni znaju, gdje ja zivim. U ovoj skoli, dolazila su djeca koja su radila 3 smijenu. Neki su bili i ozenjeni. Jednom Jemencu je otac doveo zenu, i on je morao naci posao, a ta zadnja godina srednje skole je bila, u njihovim ocima opcijalna. Radio je u klaonici, u frizideru, 3 smjenu, u skolu je dolazio da spava. Moje je bilo da ga probudim na kraju casa, da promjeni ucionicu, eventualno prepise. Tu sam i vidjeo slike iz Jemena u kojima sjede po kulama od pjeska, piju kafu i drze kalasnjikove u krilu, normalno, nigdje nijedne zene na slici nema. Taj Jemenac je od mene prepisivao fiziku. Svi su prepisivali od mene, ali i ja sam prepisivao. Ubacili me u odmah iz pocetka u razred za kreativno pisanje. Ja to nisam voljeo jer sam zivjeo u sivili depresije iz koje nisam mogao ni o cemu da se natjeram da pisem poeziju, ja dosao iz BiH prije 20 dana, a oni misle da mogu pisati poeziju na Englesko jer bi to pomoglo moj engleski na collegu. Tako sam isao u biblioteku svaki drugi dan da nadjem knjigu iz koje cu prepisati par stihova, koji su bili za zadacu. Npr. zadala bi nam temu, moze biti rijec, npr. oluja ili da se primjeni neka od tehnika rimovanja. U isto vrijeme - ja sam radio. Tad nisam imao automobil, i kuci sam se pjeske vracao, iz pizzerije, u kojoj su bili vlasnici Lebanonci, 3-4 brata, od kojih najstariji je bio gazda i najveci supak. Prvi dan su me stavili da primam pozive iz ghetta crnackog, s narudzbama. Ne trebam da pricam o tome koliko je ghetto engleski drukciji od mainstream engleskog, i kad te nazove neki ljenoguzi crncuga, da mu se donese hrana i pizza koja je kostala $4-5, dakle, najjeftnija pizza, i sad ti uzmes narudzbu i napravi se pizza, ali to nije ono sto je on narucio. Neki su bili i bezobrazni pa lagali da nije to to, samo da bi dobili nesto dzabe, a na kraju noci pogodi koje morao te pizze da kupi, i kuci nosi, i kome se od rada to odbijalo.

Nakon par mjeseci presao sam u skolu u suburbiji. Skola je imala preko 2000 ucenika, sigurno preko 90% bijelaca, ostalo Azijati, 2-3% crnaca, i ja mislim - najmanje emigranata. Ne trebam da kazem da je nemoguce u 4 srednje, u skoli koja ima 600 ucenika samo 4 razreda, upoznati ikoga iole pristojno jer do tad, ko se je upoznao, upoznao, ko nije, nije. Bila je kompleks sam za sebe, odvojena od naselja i slicno. Sportske terene i bazene. Imala je sve. Ali ja nisam nista od toga stigao da iskoristim. Koliko sam znao ja sam bio jedini emigrant u njoj (vjerovatno nisam, ali, za drugog emigranta nisam znao), jedini emigrant u svim svojim razredima/predmetima. Bila je jos jedna djevojka koja je dosla iz Njemacke, ali je zivjela kod Amerikanaca kao exchange student, koji se vraca u Njemacku, a ja, meni je ovisilo od te srednje skole hljeb danas-sutra. S 18 godina vecina Amerikanaca ima svoje automobile ili raja vozi izmedju sebe one koji nemaju. Ja ga nisam imao. A nisam htjeo da se vozim s djecom od 15 godina busem. Tj. nisam htjeo ni da pitam kako se ide busem. Zbog toga sam dolazio pjeske u skolu, pjesaceci jedno 2km, u sred zime, putem koji nije previdjen za pjesake, nekad i kroz prtinu, dok su neki od Amerikanca koji su prolazili turbili i zajebavali me. U skoli mi nije smjeo niko medjutim prici. Bojali su me se, ne mene kao mene, nego nas kao nas, emigranata. Zato sto su znali, da gdje je 1 emigrant, on nikad nije sam, i ako mu napravis pizdariju, dovesce 20-tak barbara da se s tobom obracunaju, a, u tom obracunu mozes biti izbacen vrlo lako iz skole. Ja sam provodio lunch hour (za rucak) radeci zadacu jer sam isao iz skole na posao, da zaradim sebi za auto, tako da nisam imao kad drugo da radim zadacu. Meni je bilo ostalo jos samo par mjeseci i misija je bila da zavrsim skolovanje i idem na univerzitet, a ne da me vrate jos 1 razred. Zbog toga sam se ekstra pazio da ne upadnem u pizdarije. 1999 godine u Aprilu NATO je napao Kosovo, i skola je preko noci postala puna majica Kosovo je dio Srbije, sigurno 20+. Njih su nosali 1-2 generacija Srba rodjenih u Americi, koji su natucati mogli par recenica, ali jedina veze sa Srbijom im je bila Srpska crkva i sijela. Srecom, nikad nam se nisu putevi ukrstili ali samo da su znali da u skoli od 2000 ljudi ima samo 1 Bosanac, koji nema pretjeranog saveznika ni u kome, lose bi mi se pisalo. U 12 razredu u Americi, iz Engleskog cita se Shakespear. Da bi mogao zavrsiti skolovanje, ja samo morao citati Shakespear, nesto sto 50% Amerikanaca ne moze da razumije, jer je na arhaicnom engleskom, ja sam morao "pretvarati" se, iako nije toliko tesko, koliko je covjeka bilo strah da me ta profesorice ne eliminira iz svog razreda. Na dan kad sam zavrsio srednju, imao sam pregrst poznanika, i samo 1 prijateljicu, Amerikanku s kojom sam radio. Nisam otisao na maturu. Nisam imao s kim, a nije mi ni bilo jefitno. Nije mi ni bilo do toga kiceraja, ali, bilo me je i sramota da se oblacim u nekakva odijela izrentana ili kupljena, a nisam mogao zaraditi u sedmici ono sto bi kostala 1 vecera, limuzina podjeljena izmedju 8 ljudi, slikanje i mozda buket cvijeca. Zavrsio sam srednju, iz koje sam nastavio se druziti samo s 1 djevojkom i njoj se trag gubi nakon udaje i nakon sto je rodila djecu.

Ovo su sve medjutim, bile velike skole za mene, nekad kad si malo placen i mnogo mrcvaren, ono sto ti se vrati je iskustvo, nekad moras biti i sam i drukciji, od vecine, neka integracija sporo traje, ali sve se to covjeku cini. Svi ti osjecaji koje imas, su normalni, zenama pred porodjaj. I u BiH ljudi razmisljaju, da li ce moci odhraniti svoje dijete i izvesti ga na pravi put. Ti samo moras svom dijetetu dati dovoljno prostora da bude sto jeste, i da ga ti ne uslovljavas, ali isto tako pazljivo gledati na lose uticaje. Moj otac i mati, ne trebam pricati, nikad ni za sta od ovoga, nisu znali. Mozda je i bolje, sta su mi mogli reci? Mada, je stari moj jedno vrijeme kontao da me posalje u crkvenu srednju skolu. To je tek bio show. Oni su bili zainteresirani za mene jer te crkvene skole su inferiorne sportski naspram public schools. Imaju deckice ali su to sve mamini sinovi, i onda uzmu par ovako, losije situiranih, odpadaka, ulicara, grmalja i slicno, da bi se mogli nositi sportski s drugim skolama. I to je bio njihov interes za mene, da im poguram fudbalski tim, na poziciji odbrambenog igraca. Nisam ja ni znao sta je F od fudbala, medjutim, moj stari je cijenio da su i javne skole dovoljno dobre tj. da on ne mora jos na porez da placa, dodatno privatno moje skolovanje, narucito crkvenjacima. Crkvenjaci su ipak, odahnuli, jer, na njih su presu vrsili crkveni emigrantski program po kojem sam dosao, u Ameriku, tj. Lutherani, da me prime, jer sam kao, dobar djak, a ne samo kubik mesa. A, meni se nije islo tamo gdje nema Bosanaca. Ili jos gore, mozes dobiti po nosu od Bosanaca sto tamo ides u skolu, s onim pederima koji hodaju od kuce do skole u uniformama.

Danas nakon 10 godina Amerika, ova Amerika u koju sam inicijalno dosao je ista kao i Bosancima 16 godina nakon rata, kakva je ona BiH iz rata. I na kraju svaka je majka prva uciteljica, ti udaras temelje i potkivas dijete, mnogo vise nego bilo ko i sta sto moze poslje tebe doci. Dosta je toga u tvojim rukama, nije sve, ali kad bi bilo sve, onda nebi bila zena vec bog, i na kraju, niko od tebe ne trazi pefekciju nego najbolje sto mozes i znas. Ja sam dijete koje je u BiH prezivjeo rat, i prezivjeo emigraciju poslje rata, i uspjeo i u Americi da zaostatak nadoknadim, a bio je ogroman, sve sam napravio, ali, malo je u meni ostalo radosti i srece dok se je do toga doslo. Mnogo se je covjek potrosio, ali nije da se ne moze, narucito kad se krene iz pocetka, pa i da nije sve 100%, lako je popraviti pokoju gresku, narucito ako se iz nje nesto nauci. Kako se popraviti greska kao npr. da zivis i odrastes u ratu ili da emigriras sa 18, gotovo istrgnut, iz urbane jedne sredine i presadjen na dno, gdje znaju da ako sta vrijedis, izborices se, ako ne, onda ostanes s tim govinima da tuknes i gubis vrijeme, nista vise ni manje.

[PipiDugaDevetka]

@Nosferatu,
Legendo živa,....!

@FaaMice,
Sretno!

[sistem]

nosferatu pise duge tekstove, opet kaze samo sustinu. dobar tekst covjece, bas sam se uzivio.
sta reci? svaka cast druze, svaka cast.

... i da, naziv 'dijasporcad' smatram bas simpatican, iako sam i sam, jel', da prostis, dijasporac.

[MoHiKaNaC]

@Nosferatu

Procito sam tekst u jednom dahu... Zaista slikovito opisano...

[South Blue Mama]

@Nosferatu
svaka ti cast covjece i hvala ti sto si ovo podjelio sa nama

[ladyblue18]

@Nosferatu
svaka ti cast covjece i hvala ti sto si ovo podjelio sa nama

+1
Jako interesantna prica i poucna

[Jara]

@Pipi, i meni ovo "dijasporčad" simpatično
@Nosferatu, živopisno k'o i uvijek

[medda]

Ja mislim da je Nosferatov tekst interesantan svima koji su nesto slicno dozivjeli. Emigrantska sudbina from somebody to nobody i opet se bori da budes somebody. Jbg, taj proces je tezak...nekad se sjetim i bude mi same sebe i djece koja su prosla i jos uvijek prolaze taj proces zao. A nisi ni znao da se nalazis u nenormalnoj situaciji i da priznas sam sebi da ti je tesko jer uvijek u tvojoj okolini ima neka teza prica. Ovi sto su se ovdje rodili ili dosli kao mali imaju dosta bolju startnu poziciju. Mi smo bili malo veci, pubertetlije, uzrast u kojem se sve vrti oko prijatelja, druzenja, zeze, prvi izlasci, poljubci...a ti od rata izgubljen, prestrasen, pretrnes kad ti se neko obrati...Ne znas kako radi automat za kafu a sramota te pitati...jbg takve godine...pa polako se pocnes topiti, savladavati jezik, skontas sistem pa se prebacujes u bolje skole, steknes i po kojeg prijatelja...jednostavno prebrzo odrastes. Onda i bukvalno odrastes i skontas da svoje djetinjtsvo ne bi ni neprijatelju pozelio.
Iskustvo je na kraju veliko i dobro dodje mada nisi uvijek ni svjestan da ga koristis u svakodnevnom zivotu.

[lys]

Nosferatu, hvala na postu - proslijedicu ga par evropske "dijasporcadi" koja se zale da im je jako tesko: mora se raditi cijeli mjesec juli da bi se islo u Spaniju u augustu...

[vjesticanametli]

medda bas tako............kad se sjetim plakanja u skoli da me niko ne vidi ne razumijem nista a citamo lektiru............imala sam osjecaj da samo tracaju o meni..............bila sam jedina bosanka u toj skoli i nije bilo lako
ali se isplatilo

[ladyblue18]

Nosferatu, hvala na postu - proslijedicu ga par evropske "dijasporcadi" koja se zale da im je jako tesko: mora se raditi cijeli mjesec juli da bi se islo u Spaniju u augustu...

Jadni
Da im mi posaljemo koju marku odavde, da oni ne proljevaju znoj?

Ja svima vama, koji ste se morali boriti na gore vec opisane nacine, skidam kapu.

[tiv]

.......................

[corolla02]

@nosferatu, dobar ti ovaj post ba

@pipiDD, kad se rodi dijete izvan domovine, odmah ono prica dva jezika, u skolu ide i uci treci, a ako bude dobar djak takodjer pricace sa 4 jezika. Sa poznavanjem cetiri svijetska jezika otvoreni su mu svi putevi i susreti sa razlicitim kulturama. Napokon, kad odraste i zaposli se, te bude pametan kao sto on i jeset, tek tad ce poceti cijeni i drzi svoje Bosansko porijekloo..
Ovo nase dijete je i uspjesno, te postiglo i shvatilo svoj identitet, a vjeruj mi ima ih ovakvih koliko hoces! Sta hoces vise od nase dijece!?

[Stylilicious]

Ja mislim da ako roditelji imaju dovoljno vremena da se posvete djeci onda djeca mogu da nauce i nas i njihov i da poznaju obadvije kulture. Imam rodjake koji su rodjeni vani i koji nas jezik pricaju skroz pravilno jer su ih roditelji naucili (ne zove se to djabe maternji jezik). A to kako je vidim je samo plus. Ne kaze se djabe sto vise jezika znas vise vrijedis. I ja sam ovamo dosla sa 10 godina (sto znaci da duze zivim vani nego u BiH) pa iako ne pricam (niti pisem) nas perfektno opet ga znam, zato sto zelim da ga znam. Znam i mnoge strane jezike isto tako jer zelim da ih znam. Ali takode poznajem ljude koji nisu zainteresovani da znaju nas (iz raznih razloga). Mislim da je to zalosno. Meni je stvarno zalosno kada odem recimo na neki nas koncert i tu dode neko kome je mozda 20 godina i ko samo prica strani jezik a slusa i pjeva nasu muziku (nigdje veze al eto). Ja mislim da ce roditelji koji ne nauce svoju djecu nas jezik doci u taj problem da se na kraju uopste nece moci sporazumjevati jer ce djeca tako napredovati u tom stranom jeziku dok ce roditelji mozda jos uvijek ostati na onom pocetnickom stadiju tuc muc gramatika nikakva. Jer malo je ljudi koji su dosli sa 30+ i naucili strani jezik bez akcenta i skroz gramaticki ispravno...

[Maraschino]

Dijasporčad

takvih nemam ali zato imam dvojicu bosancerosa koji ne propustaju utakmice reprezentacije bosne i hercegovine...

[PipiDugaDevetka]

Upravo cekam svoje prvo dijasporce /jucer trebala a jos je nema;)/ i vec odavno razmisljam o istom pitanju... Plasi me pomisao da odraste ovdje kako god to zvucalo. Bojim se da mi je ne uzme amerika kao sto je uzela svu ovu djecu, bez obzira sta roditelji htjeli, pricali ili radili. Vecina djece uopste nece govoriti nas jezik cak i ako se roditelji trude, cak i ako se kuci strogo govori bosanski jezik. Djeca uce u skoli i oni ne znaju i nece drugacije.
Moj muz je dosao ovdje sa 12g. i njemu je prvi jezik engleski, on se ne ne zna izrazavati na bosanski koliko god pokusavao. Nije krivica njegovih roditelja, nije ni njegova.. nicija... jednostavno je tako.
Ja sam tu samo 3g. pa ponekad ne mogu da se sjetim kako se nesto kaze na nas jezik..
Ne zelim da dodjem u situaciju da moji roditelji ne razumiju moju djecu i obrnuto, da budu stranci koje cemo posjecivati jednom godisnje.. da placu kad kazemo da idemo u bosnu, jer tamo je tako dosadno i ona djeca su drugacija... nemaju cak ni kompjuter, wii, playstation, niti imaju ipod.. njihove igre su dosadne..
Niti jedno dijete mi jos nije reklo da mu je bilo lijepo na odmoru u bosni, to nije njihova zemlja, to je zemlja njihovih roditelja..
Mozda pretjerujem, mozda sam samo nostalgicna.. cinjenica je da je ovo pitanje jedan od mojih najvecih strahova.
Znam da ce mnogi reci sto se ne vratis ako je tako... ta opcija je otvorena. A s obzirom da smo ovdje skolovani ko zna sta mozemo s tim uraditi tamo i kakvu buducnost pruziti ovom nasem dijasporcetu.. koje se vrti, moglo bi veceras izaci...

Eh, @fAAm-ice, ako nam se ne javiš, znači da si rodila. Još jednom, sretno i zdravo bilo tvoje prvo dijasporče!

[cevapcinica]

U pocetku da kazem da moj tekst nije napisan kao odgovor na neciju poruku vec je samo generalno razmisljanje vezano za temu nase djece u inostranstvu.

Problematika sa "nasom" djecom iz inostranstva koja ne zele da idu u BiH za vrijeme godisnjih odmora je po meni veliki dijelom uzrokovana od strane roditelja. Vecina mojih poznanika i prijatelja su kod planiranja takvih odmora, najvjerovatnije nesvjesno, dosta egoisticni i gledaju samo svoje interese. Djeca samo prate roditelje kod raznih posjeta rodbini i prijateljima i u vecini slucajeva se mogu nadati odlasku na more u kojem ce, za razliku od ostatka odmora, i oni moci uzivati. Kada se na kraju odmora vrate u zemlju boravka, djeca ce ponovo morati slusati svoje prijatelje koji su obilazili Spaniju, Grkcu, Tursku ili cak egzoticnije turisticke destinacije dok su ona ponovo provela odmor identican onom proslogodisnjem.
Meni su cudni ljudi koji se grubo receno, svako ljeto sa prijateljima"opijaju" po Makarskoj rivijeri i poslije toga se cude sto im djeca "ne vole Bosnu" i prigovaraju sto se svaki odmor mora provesti tamo.
Ako se vec ide u BiH, ljudi kod planiranja odmora treba da posvete malo vise vremena interesima svoje djece! Ima prelijepih i zanimljivih dijelova BiH koja su i te kako vrijedna za pokazati i koja ce djecu mozda zainteresovati za domovinu do te mjere da ce htjeti doci ponovo ili cak uciti vise o nasoj istoriji i nasem jeziku i doci u BiH i onda kada budu odrasle osobe. U suprotnom rizikujemo da se cijela generacija djece "otudi" i izgubi svaku vezu sa BiH.

[medda]

U pocetku da kazem da moj tekst nije napisan kao odgovor na neciju poruku vec je samo generalno razmisljanje vezano za temu nase djece u inostranstvu.

Problematika sa "nasom" djecom iz inostranstva koja ne zele da idu u BiH za vrijeme godisnjih odmora je po meni veliki dijelom uzrokovana od strane roditelja. Vecina mojih poznanika i prijatelja su kod planiranja takvih odmora, najvjerovatnije nesvjesno, dosta egoisticni i gledaju samo svoje interese. Djeca samo prate roditelje kod raznih posjeta rodbini i prijateljima i u vecini slucajeva se mogu nadati odlasku na more u kojem ce, za razliku od ostatka odmora, i oni moci uzivati. Kada se na kraju odmora vrate u zemlju boravka, djeca ce ponovo morati slusati svoje prijatelje koji su obilazili Spaniju, Grkcu, Tursku ili cak egzoticnije turisticke destinacije dok su ona ponovo provela odmor identican onom proslogodisnjem.
Meni su cudni ljudi koji se grubo receno, svako ljeto sa prijateljima"opijaju" po Makarskoj rivijeri i poslije toga se cude sto im djeca "ne vole Bosnu" i prigovaraju sto se svaki odmor mora provesti tamo.
Ako se vec ide u BiH, ljudi kod planiranja odmora treba da posvete malo vise vremena interesima svoje djece! Ima prelijepih i zanimljivih dijelova BiH koja su i te kako vrijedna za pokazati i koja ce djecu mozda zainteresovati za domovinu do te mjere da ce htjeti doci ponovo ili cak uciti vise o nasoj istoriji i nasem jeziku i doci u BiH i onda kada budu odrasle osobe. U suprotnom rizikujemo da se cijela generacija djece "otudi" i izgubi svaku vezu sa BiH.

Istina...djeci treba probuditi interes i ne cekati da to dodje samo od sebe kao kod nas koji smo rodjeni dole i imamo uspomene na lijepo djetinjstvo. Jeste da u tim egzoticnim turistickim mjestima postoje timovi koji animiraju, plesu, zabavljaju djecu a roditelji se suncaju...naravno da ce im tamo biti ljepse...treba se potruditi sam ako ti je stalo da dijete zavoli, nauci, bude zadovoljno.

[Stylilicious]

da placu kad kazemo da idemo u bosnu, jer tamo je tako dosadno i ona djeca su drugacija... nemaju cak ni kompjuter, wii, playstation, niti imaju ipod.. njihove igre su dosadne..

I samo da komentiram ovo sto fAAm kaze. Mi eto kada smo zivjeli u BiH nismo imali ni wii ni ipod pa smo imali sretno djetinjstvo (sa puno vise prijatelja nego sto djeca vani imaju). Licno mislim da su roditelji krivi za ovo jer nemaju dovoljno vremena za djecu (ili nece da imaju) pa im pustaju sa se sami zabavljaju sa kompjuterom i tv igricama, oni im sluze kao bejbi-siterka. Radije ce im kupiti digitalnu igracku nego provesti vikend igrajuci se sa njima. O ucenju naseg jezika da ne govorim. Mnogi uopste ni neodgajaju svoju djecu vec ih puste da ih ulica, TV i skola odgaja. I onda se pitaju zasto djeca nece da idu u BiH? Gledam i ovi roditelji ovdje na zapadu koji hoce svoju djecu da izvedu na pravi put ne pustaju im previse da se igraju kompjuterom i igricama vec ih vodaju na raznorazne aktivnosti za djecu. Nesto sto ce podsticati djecu da se uce kroz igru, da sami razmisljaju. To sto mnogi roditelji previse rade pa kada dodu kuci radije ispijaju kafe sa komsijama nego se igraju sa svojom djecom nije greska djece vec roditelja.

[Shoshana]

Nosonja je legenda

Ne vidim problema sa terminom 'dijasporcad' - sto neko rece - meni je simpatican.

Da odgovorim Pipiju, nemam nikakvih problema koji bi bili uzrokovani cinjenicom da mi djeca rastu u drzavi u kojoj nisu rodjeni. No, to, vjerovatno, uveliko zavisi i od toga sta odgojem zelis postici.

[rajvosa^]

Bezze tema....eto moja su djeca dijasporcad koja sad zive u drzavi u kojoj su im roditelji rodjeni - BiH. Sad da bi ja objasnio nekom ko nema tog iskustva bjelog svijeta, djeca rodjena u inostranstvu, sto i kako, kad, jel 92 ili 96, itd.....se ne moze objasniti na jednom postu. Svacija situacija je drugacija i pojave se mrzioci dijaspore, predrasude i ode sve u 3PM....Nosferatu ima strpljenja da objasni neke stvari, meni zivac skoci...valjda rat jebi ga.....Divim se ljudima koji imaju zivce i strpljenje nesto opsirno napisati iako ce se naci neko s dvije rijeci da to "ko fol" razjebu...

[piupiu]

Nosfe u sridu, k'o i uvijek!

Dijasporcad -- Pipi, super tepas, .

Problemi? Identitet. Identitet. Identitet. Meni moji prijatelji Australci godinama govore: "This is your country, this is your home!", a ja njima godinama: "I'm going home" (kad podjem na odmor), a oni meni godinama (dok sam na odmoru dolje): "Come back home!", a ja njima (odozdo): "I am at home!!!!", a meni moji: "Kad ides kuci?" (kad odlazim) ... ovi ovdje: "Welcome home, how was home?" (kad se vracam) ... i tako unedogled ... i haj' ti sad odgoji normalno dijasporce ...

[Maraschino]

Nosfe u sridu, k'o i uvijek!

Dijasporcad -- Pipi, super tepas, .

Problemi? Identitet. Identitet. Identitet. Meni moji prijatelji Australci godinama govore: "This is your country, this is your home!", a ja njima godinama: "I'm going home" (kad podjem na odmor), a oni meni godinama (dok sam na odmoru dolje): "Come back home!", a ja njima (odozdo): "I am at home!!!!", a meni moji: "Kad ides kuci?" (kad odlazim) ... ovi ovdje: "Welcome home, how was home?" (kad se vracam) ... i tako unedogled ... i haj' ti sad odgoji normalno dijasporce ...

kratko i jasno

identitet a ne integracija...mozes se ti integrisati koliko god hoces ali stoji nesto u jednom dijelu mozga koji ti drugacije govori...

[rosal]

Ja sam upoznao momka koji je treca ili cetvrta generacija hrvata u americi, i koji perfektno govori svoj "maternji" jezik! Dakle, moze se i to postici ukoliko roditelji nisu lijeni i ukoliko ukazu djeci na znacaj ocuvanja jezika, tradicije i kulture!

[Nosferatu]

Nema to veze s ljenosti roditelja, vec s postojanjem komune koja drzi do ocuvanja i takodje, relativne skolovanosti roditelja. Roditelji koji ni sami ne znaju svoj jezik, ne mogu ga ocuvati u okrilju, jer, jezik je kao misic, mora se koristiti. I to ne samo usmeno, izmedju sebe. Ta forma jezika prestaje da bude bitna onda kad se familijarni nukleus razbije tj. dijete rodjeno odseli od svoje familije i pocne da zivi zasebno. Zbog toga, potrebno je prvo, opismenjavati djecu, drugo, raditi na sto raznovrsnijim programima, a ne samo da je dijete sposobno da prica, ono mora da cita knjige, a danas kad je skoro svaka knjiga bilo gdje u svijetu gdje postoje nase komune moguca za naruciti za $15-20, kad preko torrenta se moze downloadirati svaka novina, i kad takodje se mogu dowloadirati i crtani filmovi, cak sto vise, ne samo da postoje satelitske koje cak i u Americi mozes pratiti nase kanale, kao npr Hayat za $20 mjesecno (nije malo, i nije neka tv-kuca) vec pocinju se javljati i internet stranice koje direktno stream-iju programe preko interneta, tako da imas 10-15 nasih kanala za $15, kupis LCD monitor, i prikljucis kompjuter na njega, i gledas preko kompjutera - program tv-a direktno (problem je sto ne mozes sam birati kanale, vec biraju ih za tebe). Dakle - danas postoji sve, ali najbitnije je toj djeci da nauce Engleski jezik, a ne da kao mnoga djeca hispanic-a, zapocnu 1 razred bez ikakvog znanja Engleskog jezika. Hrvati su uspjeli koliko toliko odrzati komunu svoju, to ide i preko crkve, i preko politicke emigracije i preko ljudi koji su ekonomski bili uspjesni pa guraju komunu sa parama, bez to troje, i oni bi bili na istom ili slicnom.

Evo nekih download linkova od mene, za dijasporcad, ili strance s kojima zivite a koji bi voljeli znati nauciti vise o BiH i jeziku.


http://uploadbox.com/files/8f9b52be75

This book, part of the "Modern World Nations" series. Chapters cover geography, history, people and culture, government and politics, the economy, and possibilities for the future. The text is dense and presented in very long sentences and paragraphs, so even though the book is small and might appeal to younger readers, the narrative will probably work best for the older end of the age range. The book also includes several elements to help students doing research, including a list of pertinent facts, history highlights, a bibliography, suggestions for further reading and research, and a detailed index.

Ronelle Alexander, Ellen Elias-Bursac, "Bosnian, Croatian, Serbian Audio Supplement: To Accompany Bosnian, Croatian, Serbian, a Textbook"
University of Wisconsin Press 2006 | ISBN-10: 0299221105 | 2 Hours 23 Minutes | PDF | 220 MB

These are the first comprehensive learning materials after the breakup of the former Yugoslavia and the emergence of three component languages, Bosnian, Croatian, and Serbian. The textbook and the grammar can be used separately or together, while the audio materials are designed to supplement the textbook.The audio supplement CD offers audio recordings of all dialogues in Bosnian, Croatian, and Serbian.

http://depositfiles.com/en/files/xtcna5mbq

Ne preporucujem gornji link jer dok downloadiratw 220 MB vjerovatno necete zavrsiti download (prevelik je file).

http://rapidshare.com/files/235702883/B ... .part1.rar
http://rapidshare.com/files/235702850/B ... .part2.rar
http://rapidshare.com/files/235702847/B ... .part3.rar

The Balkans: A Post-Communist History
Publisher: Routledge | ISBN: 0415229634 | edition 2006 | PDF | 640 pages | 5,35 mb

The Balkans: A Post-Communist History is a country-by-country treatment of the contemporary history of each of the Balkan states: Albania, Bulgaria, Romania, Croatia, Serbia, Bosnia and Herzegovina, Macedonia, Montenegro and Kosova.

http://www.megaupload.com/?d=O5I4VN5P
http://depositfiles.com/en/files/ebs68cb6y
http://uploading.com/files/KKI2R1ZM/Bal ... y.zip.html

Najzalosnije od svega je sto se kod nas u dzamijama djeca pokusavaju opismeniti. Uce ih djevojke koje su rodjene u BiH, i koje su otisle u svojim tinejdzerskim godinama, a koje su zavrsile neki fakultet u Americi. Uglavnom na volunterskoj bazi, ali jedno je znati jezik, drugo je nekog biti sposoban da naucis. Najcesce djeci zadaju diktate i pokusavaju da ih sto kruce opismene. A, o znanju djece, svjedoci ova prica. Jedna od njih mi je rekla, da su se jedan dan djeca smijala, pitala ih je sta je, sta je, nisu htjela reci, dok na kraju nije ih uvjerila da nece niko u mejtefu (koji se uci poslje jezika) nastradati od efendije, i onda je jedan decko, ustao i pitao, "A sta to znaci jebo te Tito?"...