RSE: Kako je izgledao taj sastanak, hoćete mi reći, taj sa Evropskom unijom?
Gligorov: Pa, oni su najavili da će doći trojka, kako oni to zovu, to znači prethodni predsedavajući, sadašnji predsedavajući i sledeći predsedavajući. Tada je predsedavajući bio luksemburški ministar spoljnih poslova Pos. On je došao sa Van den Brukom, koji je trebao da bude sledeći predsedavajući, i poveo je sa sobom De Lora kao predsednika Evropske komisije. Kad smo se poredali svi zajedno, to je bilo veliko društvo kad se sedne za sto, mi na jednoj i oni na drugoj strani sa nekoliko eksperata.
RSE: Kad je to bilo, taj sastanak?
Gligorov: To je bilo negdje krajem devedesete godine. Onda Pos kaže: "Nema smisla da vam ja objašnjavam, pošto je plan izradio De Lor, najbolje da njemu dam reč da vam on kaže šta je spremna Evropska unija da učini, ako se vi dogovorite da opstanete u nekoj formi kao Jugoslavija." I onda je De Lor počeo ovako:
"Unija je spremna da odmah političkom odlukom prizna pridružno članstvo Jugoslavije u Evropskoj uniji. Vi znate šta to znači, koje imate privilegije" i tako dalje. "Drugo", kaže, "ja sam dobio nalog da spremim program od pet i po milijardi dolara kao injekciju da Markovićev program dalje uspešno produži." I počeo je da govori - ovoliko će dati Svetska banka, ovoliko Monetarni fond, ovoliko Evropska investiciona banka, ovoliko Banka za obnovu i razvoj i tako dalje, ovoliko će dati Evropska unija iz svog budžeta i tako dalje, sve skupa pet i po milijardi. I drugih nekoliko tačaka, jedno desetak tačaka, je izredao - sve skupa jedan za nas vrlo povoljan aranžman. Pre svega, tada bismo mi bili prva zemlja od svih onih zemalja koje su kasnije sličnom političkom odlukom još 1992. godine postale pridružni članovi - među njima Rumunija, Bugarska i ovi drugi - koja je dobila pridružno članstvo.
Kad je De Lor završio, Pos kaže: "Izvolite gospodo, šta mislite o ovom planu?" Bio je tajac nekoliko minuta. Svako se misli da li da se on javi ili ne.
I javlja se Tuđman, kaže: "Znate šta, gospodo, moram iskreno da vam kažem da ja ni za kakve milijarde ne mogu odustati od ideje koja sad hrani ceo hrvatski narod - da mi posle hiljadu godina obnovimo hrvatsku državu. To je za mene primarno" i stane. Nastao je tajac. Potom se javio Milošević i kaže: "Ja već više puta ponavljam, hoću i ovde pred vama da kažem, da sam ja za čvrstu federaciju ili za modernu federaciju - ili ništa, neka ide svako na svoju stranu." Opet prođe neko vreme i onda se javlja Izetbegović, kaže: "Znate šta, ja moram da vam kažem da je nama teško i bez Beograda i bez Zagreba, mi smo tri naroda u Bosni i to ne može ovako da bude. Mi smo uvek bili poseban entitet i to bismo želeli da ostanemo, ali da se nađe neka solucija kako ćemo sarađivati sa Beogradom i Zagrebom." Ostali uglavnom dalje nisu diskutovali, a ovi iz Evropske unije su se nešto dogovarali i onda kaže Pos: "Hajde da napravimo jednu pauzu od jednog sata, da se dogovrimo kako ćemo dalje da radimo." U toj pauzi je došlo do tog dogovora da oni počnu razgovore sa svakim predsednikom pojedinačno. I to je trajalo veoma dugo, sa svakim se razgovaralo po jedan sat, postavljala su se razna pitanja i tako dalje. Kad se to završilo, opet smo se svi skupili, bilo je već skoro pola dva. Kaže: "Nema saglasnosti. Evo, mi smo ponudili taj plan, žalimo što ćemo morati da saopštimo Evropskoj uniji da nema saglasnosti o ovim predlozima koje smo dali, a šta će dalje biti, videćemo." To je bio taj pokušaj Evropske unije.
RSE: Je li to bio poslednji pokušaj?
Gligorov: To je bio poslednji pokušaj, da.
http://www.slobodnaevropa.org/content/a ... 45336.html