Forum Klix.ba

HAVANA wrote:Isto pitanje,ode mi poslije 13 vjernih godina.

Baš mi je žao, velika je to tuga... I moj je imao 13...
Ali blizu je.
Ako nemate kuću i imanje, ima vikendica, ako ne, ni šume nisu daleko...

Moj dobri cuko je uginuo prošle godina, baš ovih dana mu je godišnjica. Sahranili smo ga u jednom kutku našeg dvorišta, sin je postavio njegovu ogrlicu kraj uzglavlja. Još uvijek nam je žao i ne možemo se odlučiti za drugog psa.

Žao mi je, ali meni je duhovitost našeg naroda važnija od bilo kojeg gubitka ljubimca.

salik79 wrote:

walter kurtz wrote:Ja cu se ubiti kad mi umre pas

Gdje da vas ukopamo?

arman1 wrote:

Pasiflora wrote:Ne mogu vjerovati da bi neko ljubimca o kojem se brinuo, čuvao ga i volio bezgranično - bacio u kontejner
Doduše, ima svakakva svijeta...

NE baciti. Polako spustiti.

Jel tako, ni 7 godina kasnije , nije se ništa bitno promijenilo (u Sarajevu) glede nekog groblja za drage kućne ljubimce

mayab wrote: ↑14/02/2024 07:03 Jel tako, ni 7 godina kasnije , nije se ništa bitno promijenilo (u Sarajevu) glede nekog groblja za drage kućne ljubimce

nažalost nije...ima neki plan za izgradnju dijela za kućne ljubimce pri proširenju groblja Vlakovo, al ko zna kad će to doći na red..

Jbt ne znam kako sam ovu temu propustio, nista bolje nisam procito nit se sladje ismijo na KLIX forumu. Steta samo dvije strane...

raoul duke wrote: ↑12/10/2016 15:28

walter kurtz wrote:

salik79 wrote:
Gdje da vas ukopamo?

Sto se mene tice u kontejner ta svakako ne vjerujem u bajke sa arapskog poluotoka

Najjaci komentar


Ja sam razmišljao o nekoj vikinškoj sahrani

Ima jahti na Jadranu, ubacis macu rahmetli, i zapalis jahtu.

Oba naša kućna psića su uginula u razmaku od godinu dana, nakon 15 godina. Ukopali ih u avliji, sa malim mramornim pločama preko. Svaki put kad odem kod staraca, čekam da čujem šapice kako grebu i šlajdraju po parketu. Al nema više...

I ja sam papagaja ispred zgrade

Kao dječak sam dobio psa, izgledao je kao Švrćo iz Diznijevih filmova. Bio nam je član porodice.
Uginuo je 1983, godine (!!!!!), nakon 12 godina koje nam je uljepšavao.
Stari ga je pokopao u obližnoj šumici, sve do prije neku godinu sam znao navratiti...
I dan-danas čuvam njegovu ogrlicu i povodac/kaiš, čuvam dobro, a u životu sam 9 puta selio.
Obožavam pse, ali sam se zarekao da ga nikad više neću imati, baš zbog rastanka.

kuli1961 wrote: ↑03/01/2025 22:35
Obožavam pse, ali sam se zarekao da ga nikad više neću imati, baš zbog rastanka.

Isto. Ne mogu više bolest, veterinara, bol u pogledu, rastanak...

Ženku smo dobili '92., bila je "prekobrojna" u nekom policijskom leglu o kojem se brinuo tatin prijatelj. Malo-malo su kidisali na nju za vrijeme rata, stalno nas pitali čine je hranimo, a ona jela kao carica, jer mi nije bilo mrsko svakog drugog dana skoknuti do klanonice da joj donesem "otpada", iznutrica, kosti koje bismo kuhali, glavuša...više mesa je pojela za vrijeme rata nego ja. Umrla je od tuge nakog što je tata umro iznenada i definitivno prije vremena. Ne znam kako bih taj rastanak preživjela da u međuvremenu nismo nabavili još jednog njemačkog ovčara, pa je ostao neko da ublaži njen odlazak. Ali zato njega nikada neću preboljeti.
Oboje su ukopani u dnu našeg dvorišta, na kraju bašte, ne bih mogla podnijeti da smo ih samo negdje "odložili".

https://epeticija.ba/peticija/zahtjev-z ... -sarajevu/

Naletih na ovo , pa ako koga zanima ....