bogumil-8 wrote:" ... Sve što je zasnovano na Ajnštajnovoj teoriji relativnosti ima pogrešne temelje (nije naučno utemeljeno) i treba uzimati sa strogom rezervom (povećanom dozom sumnjičavosti).
napomena: detalje (djelimično citiranog) 'gornjeg' posta boldirao @planamac
„Niko u to vrijeme nije radio na način na koji je Ajnštajn radio. Dirak, Fermi, Fajnman i drugi su takođe mnogostruko doprinijeli razvoju fizike, ali jedino je Ajnštajn učinio da svijet shvati, prvi put, da čista misao može promijeniti naše razumijevanje prirode“.
- - -
Gerard Toft dobitnik Nobelove nagrade za rad na polju kvantne teorije - - -
Opća teorija relativnosti: zasnovana je na načelu da su svi zakoni prirode i
sti za sve posmatrače, bez obzira kako se oni kretali.
Opća teorija relativnosti
ne pravi razliku između prostora i vremena. Prostor i vrijeme su samo
posebne dimenzije u četverodimenzionalnom prostoru, tj. prostor-vremenu, koje opća teorija relativnosti analizira. Gravitacija ne utiče samo na prostorni dio četverodimenzionalnog prostor-vremena. Ona, po OTR,
usporava vrijeme. Tamo gdje su izvori gravitacije udaljeni
prostor vrijeme je savršeno ravno, a
časovnici otkucavaju normalnim tempom. Približavajući se nekom jakom izvoru gravitacije, tj. ulaskom u oblast izražene gravitacione zakrivljenosti,
satovi počinju otkucavati sporije. Čovjek to ne bi mogao opaziti
jer i njegov metabolizam i misaoni procesi usporavaju za isti faktor kao i rad satova. Usporavanje toka vremena moguće je otkriti samo
u komunikaciji sa nekim ko je ostao u savršeno ravnom prostor-vremenu, tamo gdje vrijeme protiče normalnom brzinom.
Po teoriji relativnosti,
energija ima masu i
masa ima energiju.
Postoji samo jedan princip održanja i to je princip
održanja mase-energije.
Specijalna teorija relativnosti: temelji se na postavci da su prirodni zakoni
isti za svakog promatrača u slobodnom kretanju, bez obzira na njegovu brzinu.
U specijalnoj teoriji relativnosti Ajnštajn je razmatrao uglavnom
posmatrače koji ne osjećaju kretanje, koji mogu izjaviti da su nepomični i da se ostali svijet kreće pokraj njih. Ubrzano gibanje se razlikuje
jer ga osjećamo.
Rastojanje između dva različita položaja se do STR određivalo premjeravanjem rastojanja pomoću mjerne trake ili nekog pogodnog instrumenta. STR je pokazalo da to nije tako,
vrijeme je različito na dva različita položaja.
Specijalnu teoriju relativnosti karakteriše niz «paradoksa» i «komplikacija». Prema novoj slici prostora i vremena, časovnik koji otkucava vrijeme
ne čini to nezavisno od prostora u kome se nalazi. Ako je časovnik
udaljen od događaja, vrijeme koje pokazuje treba
korigovati za vrijeme kretanja signala od događaja do časovnika. Konstantnost brzine svjetlosti je moguća samo ako je
istovremenost relativna.
Ajnštajnova specijalna teorija relativnosti nije zahtjevna zbog više matematike nego zbog toga što su nam
njezine ideje strane i naizgled protivne našem svakodnevnom iskustvu.
Ajnštajn je uspio pokazati kako se tačno mjerenja udaljenosti i trajanja jedne osobe
moraju razlikovati od mjerenja udaljenosti i trajanja koja obavi druga osoba
kako bi obje osobe izmjerile istu vrijednost brzine svjetlosti.
Brzina svjetlosti je
konstantna bez obzira na
izvor svjetlosti i
osobu koja promatra. Ne postoji
apsolutno ili povlašteno mjerilo mirovanja.
Tok vremena ovisi o tome
koliko brzo se gibate i o
gravitacijskom polju u koje ste uronjeni.
Gravitacija nije sila poput drugih sila, već je
činjenica koja proizlazi iz prirode prostorvremena: ono naime
nije ravno, kao što se nekoć smatralo, već je s
avijeno ili „iskrivljeno“ zbog raspodjele masa i energije u njemu. Tijela poput zemlje ne prisiljava na gibanje po zakrivljenim stazama sila zvana gravitacija; umjesto toga
ona slijede stazu koja je u zakrivljenom prostoru jednaka pravcu u ravnom prostoru, a zove se geodetska crta (najkraća spojnica između dvije tačke; na zemlji to je kružnica).
Svojim dvjema teorijama relativnosti Einstein je
ujedinio prostor, vrijeme i gravitaciju. No taj uspjeh samo ga je
potaknuo da teži većem cilju. Želio je pronaći
jedinstven, sveobuhvatan okvir koji bi
zahvatio sve zakone prirode; taj okvir nazvao je
ujedinjenom teorijom.
Opća relativnost je klasična teorija: ona ne sadrži nikakve probabilističke pojmove kvantne teorije. Glavni cilj modernog programa ujedinjenja stoga je
kombinirati opću relativnost i kvantnu mehaniku te opisati sve četiri sile u okviru istog, kvantnomehaničkog modela. Pokazalo se da je to jedan od najtežih problema na koje je teorijska fizika ikad naišla.
Na osnovu 'ovoga' se vrše proračuni za letove (kosmičkih letjelica - Cassini,Voyager, Phobos, Mariner...) koji imaju toleranciju odstupanja manju od nekoliko centimetra, a noviji proračuni 'operišu' sa milimetarskim pogreškama.
P.S.
SKRAĆIVANJE DUŽINA
Ako bi posmatrač na raketi A bio u mogućnosti izmjeriti dužinu rakete B kada se one jedna prema drugoj kreću brzinom V, matematički rezultat predviđa da će B izgledati
kao da se skratila, a njena dužina biti će dana formulom L`= L korijen iz 1- V2 : c2
L`= dužina koju A dobija za B; L= stvarna dužina B; V= njihova relativna brzina; C= brzina svjetlosti
Ista formula važi i ako posmatrač iz rakete B mjeri dužinu rakete A.
Na rezultat ne utiče to da li se rakete
udaljavaju jedna od druge ili se
približavaju. Rezultat zavisi samo od njihove
relativne brzine. Svoju raketu posmatrač vidi kao konstantnu veličinu bez obzira na kretanje druge rakete.
Dakle, uvijek kad se jedan posmatrač kreće u odnosu na drugog, bez obzira da li se približava ili udaljava, obojici će izgledati da se onaj drugi skratio u pravcu kretanja. Međutim, nijedan posmatrač neće primijetiti nikakvu promjenu
u svom sistemu.