LudoALudjiJA wrote:Ako budem imao vremena, kasnije cu vam na temi prepricati jednu pricu koju sam citao kao dijete, a urezala mi se u sjecanje. Prica je, pogadjate, o Broju 1...jako ekslozivna. Pravi TNT.

Sala. Dakle, o broju 13.
obecanje je dug, zivot je kratak (kako ciji

, ko i sve, uostalom )...pa bih ja, dok sam se sjetio, a konkurencija sjecanja je iz sekunde u sekundu veca, ispripovijedao u kratkim crtama i dugim ljetnim nocima

pricu o broju 13 (da ne bude da sam dzaba citirao ovog neuglednog uglednika

):
hele, to je ona kratka pricica iz prijeratnih vecernjih, ako se ko sjeca

tip je bio mlad, pun snage, ali nije imao prebijene. i jednom slucajno naleti na ciganku, a ona mu vec iza ledja vice (posto je imao dugu kosu): ziva bila, rodila petero djece, sretno se udala...

uglavnom, okrene se on i pristane da mu pogleda u dlan. ona je dugo gledala u njegov ispruzen dlan i onda ispruzila svoj

prije toga mu je ispricala kako ce, iako je sad mlad, kosmat i kokuz, postati mocan, upravljati mnogim, imati svega, ali se mora cuvati broja 13, jer ce mu taj broj dohakati.
on je to shvatio ozbiljno, vrlo brzo postao jedan vodja, a zatim sef regionalne mafije. njeno prorocanstvo se obistinilo. cuvao se broja 13. tog datuma nije nikud izlazio iz kuce, niti putovao. nekad mu je bilo dosadno, jer je citav 13-i mjesec morao provesti u kuci

.
film "home alone" je znao napamet i prestao se smijati komicnim scenama dok ga je gledao.
jednom je trebao u japan na poslovni sastanak sa jakuzama, dogovor oko uvoza polovnih djakuzija

. posao je 14-og. vozeci se avionom, sjetio se ciganke i njenog gatanja koje mu je odredilo sudbinu. pred ocima mu je bilo njeno uznemirujuce lice sa uzagrenim ocima koje su ga probadale ko isijas. u usima mu je odzvanjao refren pjesme rize hamidovica "gataj mi, ciganko".
rizine grandiozne vokalno-interpretatorske sposobnosti su se morale povuci pred glasom koji je naseg junaka prenuo iz prijatnog drijemeza:
postovani putnici, usli smo u drugu vremensku zonu, pomjerite vrijeme na vasim satovima na 13:12, datum je 13-i....
nas junak se haman nije osjecao kao junak. rizo je ko sa ciganske svadbe kad stari svat pocne p
regoniti, pobjegao iz usiju, da bi ustupio mjesto zaglusujucem bubnjaju i pritisku krvi u zilama. gledao je na sat. bilo je 13:13, dok je iste sekunde avion poceo da oscilira, cula se ekplozija u jednom od motora, a zatim negdje pri kraju aviona. dzaba su putnici upozoravani da ne panice, nasem junaku je srce puklo ko tikva medju onim sto se vise ne vole. avion cetvoromotorac je sa tri motora i jednim mrtvim putnikom bez problema u zalazak sunca stigao u zemlju izlazeceg sunca.
