ja se javljam,a u stvari ne znam sta da kazem...prije sam mislila da nasilniku treba noge polomiti i stvar rjesena...
a onda pricas s takvim zenama...dok ih slusas kako ispovijedaju svoj mucan zivot,dok se zale,dok proklinju sto su se udale,dok govore-samo da mi nije djeteta...sve je ok.
ako pocnes o tome da ona nesto uradi,da ga ostavi,da ide u sigurnu kucu,da kaze svojima,da nadje nekog da ga polomi...onda si odjednom...onda ti kaze da nemas pojma,ili pocne govoriti da on nije ni tako los,kakvih ima,ili ti kaze-vidi se da nemas ni kuceta ni maceta...
dva put sam srela svjesnu zenu...ostavila ga je.sve je ostavila i pocela od nule.jedna s djetetom,jedna bez djece.
ostale zene (mislim,hvala bogu,nije ih puno)...dan-danas zive s tim hajvanima,a ako ces slusati kako se jadaju,mozes na kafu...inace ne dolazi da im kvaris bracnu idilu.
a njihovi muzevi majstori da u svoj seljakluk i siledzijstvo nazovu-brigom za tu zenu.nekad mi je svejedno sto nju maltretira,ali kakva je to mati koja za dobro djeteta ostaje s ocem koji stalno pravi scene,koji ili tuce ili jednostavno ubija djecu u pojam svakodnevnim maltretiranjem nje. neki jednostavno znaju prodati muda pod bubrege.
a te zene onda uzmu pod svoje djecu,a djeca,naravno,mrze oca i to je,valjda neka zadovoljstina...djeca odrastu u ljude,a ne mogu se od nje odvojiti,jer im je u glavi stalno slika kako trebaju braniti mamu,i ako odu-ko ce je cuvati...
sve je to tako naopako i pogresno i zaludno.
ima i zena siledzija...doduse,vise verbalno...ali i to na duze staze otruje porodicu...
ti ljudi valjda nemaju sve daske u glavi...