BSn wrote:[
Da, da!
Eto, Sarajlije biraju Mostarcima vlast. Sarajlije su krive sto nemate gradonacelnika mjesecima, kako je krenulo biti ce i godinama.
Mostarci sami biraju svoju vlast i jedini koji im je odgovoran jeste njihova lokalna vlast. Jedino na sta oni mogu utjecati jeste njihova lokalna vlast.
Pobjednici na proslim lokalnim izborima su isti oni za cijeg je mandata Velez otisao u drugu ligu, nije se vratio Pod Bijeli Brijeg, itd.
Sigurno su Sarajlije krive sto su oni,
opet, pobjedili na izborima.
A i normalno je da nemas sta odgovoriti, jer su ovo cinjenice.

No bad feelings man, ne zamjeram ja tebi, tvoji se obzori vjerovatno završavaju tamo negdje kod one prodavnice u Blažuju, sve dalje je za tebe nepoznato i tuđe.I ljudski je to, gradovi ponekad nadrastaju (neke) svoje stanovnike i postaju bolji od njih samih.
Al ima ono što se zove nacionalna (u ovom slučaju bošnjačka ) elita (kakva je takva je, posrana je) koja ima obavezu da vidi dalje od te famozne prodavnice u Blažuju, koja (treba) da osmišljava puteve kojim će ići jedan nacion.I da je sreće, od onog što zovu istočni Mostar (a ja ga uvijek zovem samo Mostar) pravili bi ogledalo koje pokazuješ drugima, kao dokaz svoje vrijednosti u ime onoga što predstavljaš u ime budućnosti onih što sebe zovu Bošnjacima. I ne samo od Mostara, nego i od Srebrenice,i od Prijedora, i od Goražda, al eto, valjda je huda sudbina da uvijek moramo čekati, pa i to da ta elita sazrije i shvati šta joj je uloga. I opet da je sreće i svi oni ini danas sarajevski hercegovci koji direktuju po sarajevu sastajali bi se jednom heftično da vide šta trebaju, kako trebaju uraditi sa Mostarom. Valjda ćemo dočekati i to vrijeme.
A znaš, tražiti od Mostarca da sami vojuju bitku svoju je pomalo tužno, da ne kažem ružno.Najbolja djeca Mostara, oni koji bi danas svojom pameću vodili ovaj grad, leže rasuti po mezarima Šarićama harema, Liska ulice, ili svoju sreću traže tamo negdje u Skandinaviji primorani da odu pod prijetnjom noža i puščane cijevi, sakupljajući se samo na skandinavskim crvenim noćima,i forumima na kojima uživo prate rezultat utakmice Velež-Laktaši i mašu crvenom zastavicom na kojoj piše forza vekež kad god (a rijetko to bude) velež da go.
A opet, i ovi što su ostali nekako se bore.Teško to ide, ali bore se. Još prije šest-sedam godina nisi ti smio u Radićevoj Kemu zovnuti imenom, nego bi onako snishodljivo vikao za njim heeejjj,ikao da je budibogsnama kakvo živinče bez imena, čudna je stvar strah. A danas Kema dođe u Radićevu slobodnu, sjedne tamo sa nekim starim školskim škutorskim društvom iz srednje škole i onda onako ponosno kaže, bio sam juče u Sarajevu.I onda doda, što ti je veliki grad,sat i po sam išao do centra, jebo te k'a da si u Njujorku, al sam zato spuc'o petanest u želje, jebaji ga, al nema nigdje ćevapa kao u sarajevu. I onda naravno naruči turu pića, jer jebi ga, ako je mogao juče petanestku spucati u želje , može naručiti i turu pića.A oni škutori ga onako gledaju, pa samo jedan prozbori, vala mogao bih i ja do tog sarajeva otići, kažu ima neki dobar auto servis, a Kema ga samo pogleda i kaže, jašta ćeš,sve ti tamo ima.Nije bolan Kema juče bio u sarajevu, sa parama koje on ima može samo do Vrapčića ( a i ono što ima čuva za tu turu pića sa škutorima) ali jedino sa čim se može hvaliti u tom društvu je Sarajevo.Jedino što je dovoljno veliko, lijepo a da je njegovo, da ga osjeća kao svoje je Sarajevo,jedino na ćemu mu oni škutori sa kojima pije pivu zavide je Sarajevo, ono Sarajevo u kojem ti živiš i kažeš punih usta boli me kurac za Kemu, nek se Kema sam bori.
Pozdravi raju u Blažuju