Ada__ wrote:Prije vise od godinu dana raskinula sam sa deckom s kojim sam bila u vezi jos od pocetka srednje skole.Imali smo prije svega jako prijateljstvo,bili smo strasno vezani jedno za drugo i uvijek smo se podrzavali. vezu sam prekinula ja jer mi je sve dosadilo, monotonija, s vremenom previse paznje i ljubavi ugusi i pozeljela sam nesto novo. Prekid je bio bolan,za njega narocito,ali sam i ja prilicno tesko podnijela sve.kao sto sam rekla, od raskida je proslo godinu dana, ali za sve to vrijeme nije proslo vise od 7 dana da se ne cujemo, pa cak i kad smo bili van BiH( da ne spominjem da se cujemo i dan danas svaki dan).Naravno u tih godinu dana,on je promijenio bezbroj djevojaka,ali bi se svaki put "vratio". Pomalo me brine, jer imam osjecaj da nikada nismo uspjeli da predjemo preko te price i da nas to stalno koci.Sve to vrijeme on se meni prvi javi, i vrlo cesto me zove ako popije:S.Nikada nisam prestala voljeti tog momka,ali vjerujem da je jedini nacin da se to zavrsi da prekinemo sve kontakte(iako bi to znacilo prekid dugogodisnjeg prijateljstva).Naravno, i kad smo se vidjali u medjuvremenu nista se nije desavalo izmedju nas, dakle bilo je cisto prijateljski.Kao i svaka glupa djevojka mislim da sam posebna hahaha

))
Bilo bi mi drago da cujem i muske komentare

sta ti u stvari zelis?

jer kako se cini iz tvoje price ti to ni sama ne znas...niko ti ne moze reci sta da osjecas, sta da radis, sta da odlucis...svi ti mi kao posmatraci samo mozemo reci kako nesto djeluje, izgleda na osnovu toga sto si ti ispricala, tj tvoje verzije desavanja
tesko je kad imas ili si imala osjecanja za nekog najednom izgubiti tu osobu iz zivota, pa cak i onda kad je to tvoja odluka...navika, bliskost, intimnost, a naravno tu je i ego...zelja da odrzimo taj osjecaj "posebnosti" tj da smo toliko vrijedi, posebni da neko cak i godinu dana nakon raskida "pati" za nama...
ali kao sto ti metal cura to rece ne bi trebalo zaboraviti i neke osnovne, sustinske stvari kao sto su postavanje...postovanje prema sebi, postovanje prema nekom u koga si jednom bila zaljubljena...
svi smo mi u sustini dosta sebicno...najvise smo sa sobom, najjace nam se prezentiraju sopstvena osjecanja, razmisljanja pa tako bez obzira koliko mislimo da smo strogi prema sebi, uvijek drugima sudimo teze nego sebi, posebno ako se ogrijese o nas...mozda nije pravilno, mozda nekad i zakaze, ali moje zlatno pravilo u situacijama u kojima sam imala puno nedoumica je uvijek bilo kako bih ja zeljela da se ta druga osoba ponese prema meni da je situacija obrnuta...znajuci vasu istoriju, znajuci kakva su u sustini tvoja osjecanja za njega, da je situacija obrnuta sta bi ti zeljela od njega, kakve postupke, koju kolicinu istine....
i druga stvar, i ti i jos par nekih forumasica pominjete prijateljstvo nakon ljubavi

na zalost, surova realnost je da su platonski odnosi izmedju heteroseksualnih muskaraca i zena vrlo teski sami po sebi cak i u situacijama u kojima nikad nije bilo nikakvog seksualnog kontakta ili nekih "romanticnih" emocija...jednom kad se desi veza, seks, zaljubljenost, rijec "prijateljstvo" je samo forma, privid...

moze biti bliskosti, ugodnih razgovora, lijepih momenata, ali vasa proslost ce uvijek biti tu...ili s jedne, ili s druge ili s obe strane...i mozemo se mi igrati modernih momaka i djevojaka, pa se praviti da prijateljstva mogu ukljucivati djidji midji, povremene seksualne odnose bez emocija, romanticne emocije bez seksa itd itd itd ali to je sve draga moja prdimahovina

nema tu prijateljstva...to ni P od prijateljstva vidjelo nije...
to ne znaci da dvoje ljudi ne mogu ostati u finim odnosima nakon raskida, da ne mogu biti civilizovani jedno prema drugom, mozda cak nakon nekog vremena i bliski, ali racunati da ti je ta osoba zaista prijatelj, i to jos najbolji prijatelj je po meni krajnje naivno i pogresno koristenje rijeci "prijateljstvo"
