#26
Posted: 14/05/2006 14:41
svaka cast, i dalje se leti vidim, pozdravi irfanu2
[/quote]

Dobar stil!Bosanac in Lederhosen wrote:grupa je super. u autu cjelo vrijeme drma. svida me stvar:
Pero Papacoder
najbolji mi je onaj dio:
Oj, disko, disko, disko
u tebi se narod stisko.
Sastale se raja, rulja
omladina šizi, ljulja.
Bubanj tuče i udara,
palicama buku stvara.
A curice skaču i žvakaće žvaču....
![]()
odprilke u ovom stilu:
Dino je legenda... slusala sam snimak njegovog dialoga sa Baftom , u kome kao u mimohodu cistotom duse i bistrinom razuma zastupa nase sveopste interese na ustrb svojih licnih...sto je kod nas raritet...HZSA wrote:Dino legenda...jedini koji je tako reci imao petlje pa rekao sve kako jeste, vise se osvrtao na ovo stanje u kojem se nalazimo nego na svoj album i promovisanje istog, sto me bas zacudilo, sve u svemu, pozitivno me iznenadio, ono ceskanje mu ne zamjeram![]()
Vidi se da je gradska raja, a takvih je sve manje...i manje.
pozdrav

svakako,svakako....puna kuca-prazna tepsijaHZSA wrote:Dino legenda...jedini koji je tako reci imao petlje pa rekao sve kako jeste, vise se osvrtao na ovo stanje u kojem se nalazimo nego na svoj album i promovisanje istog, sto me bas zacudilo, sve u svemu, pozitivno me iznenadio, ono ceskanje mu ne zamjeram![]()
Vidi se da je gradska raja, a takvih je sve manje...i manje.
pozdrav
Tisina wrote:Aleksandar Hemon
Letu avioni
Kad slušam Letu štuke, ja čujem isti talenat koji sam čuo prije dvadesetak godina pred Steleksom, istu radost rimovanja i ljubav prema pjesmi, ali sad je sve drugačije i nikad nećemo znati kako dobro je moglo biti
(...)
Elem, negdje 1987., Seljak je organizovao koncert na otvorenom, takorekuć festival, na kojem je ispred Steleksa trebalo da svira više grupa, a mi smo, kao najveće, šatro, zvijezde trebali da sviramo zadnji i najduže. To je sve počelo predveče, bilo je puno bendova i sve je išlo kako treba, uprkos uobičajenim problemima: razglas koji krči, odsustvo publike itd, ali ja se ne sjećam nijednog benda osim prvog, po imenu Cigla, u kojoj su svirali trinaestogodišnjaci (na čelu sa braćom Kreševljaković) i benda koji je počeo negdje u sumrak i koji nas je oborio sa (od kafe, pive i treme) klecavih nogu.
(...)
Grupa koja me je te davne 1987. impresionirala zvala se Letu štuke (što je jedno od najboljih imena u historiji južnoslavenskog rock'n'rolla), a svega sam se sjetio na putu od Sarajeva do Splita, dok sam slušao njihov prvi, jedini i izvrsni CD izdan prošle godine. Slušajući nekidan pjesmu Kao na zapad, koju su svirali još pred Steleksom, prisjetio sam se onog što sam tad osjećao - da pred nama: pred mojim bendom i prijateljima, pred Štukama, pred Sarajevom, možda čak i pred svijetom, stoji mogućnost bolje budućnosti. Sve je, naravno, ispalo mnogo gore nego što smo mogli zamisliti. Na CD-u, u Kao na zapad, Dino Šaran pjeva "Sve se djevojke spremaju i čekaju/Još jedan poziv na rat", ali se ne mogu sjetiti da li je to znao i pjevao još pred Steleksom.
Jurcajući ruševnim, uskim putevima od Splita nazad prema Sarajevu, dok mi je sunce zalazilo za leđima, a na horizontu se uprkos sumraku bijelile planine, shvatio sam da nije problem to što ništa nije kao što je nekad bilo, nego to što znam kako je nekad bilo. Čini mi se da znam kako je original izgledao, kako je bilo na počecima - znam da su putevi bili bolji, da pored puta nije bilo planina smeća, a kamoli srušenih i izrešetanih kuća. Kad pogledam ovo sada, sve optočeno naslagama vremena i historije, ljudi oklopljeni patinom katastrofe, još uvijek vidim prošle originale, život koji nikad nije bio čist i savršen, ali je bio dovoljno neoštećen da bi ostavio mogućnost promjene i napretka. Nekad su putevi prema moru bili jednako uski, ali je postojala mogućnost proširenja. Nekad su vodili na more, gdje je postojala mogućnost skontavanja na plaži, uz mjesečinu i raštimanu gitaru, a sad vode u drugu državu čiji je narodni heroj Ante Gotovina. Kad slušam Letu štuke, ja čujem isti talenat koji sam čuo prije dvadesetak godina pred Steleksom, istu radost rimovanja i ljubav prema pjesmi, ali sad je sve drugačije i nikad nećemo znati kako dobro je moglo biti.
Često se misli da ja volim da budem nostalgičan, ali to mi nije ni na kraj pameti. Radi se o tome da je neophodno prepoznati da nije uvijek ovako bilo, niti su procesi, psihološki ili politički, koji su doveli do ovog groznog stanja prirodni. Jednostavno, nije moralo ovako biti. Ne radi se, dakle, o tome da nam je nekad bilo dobro, nego da smo nekad mislili - često uprkos prisutnoj stvarnosti - da nam je moglo biti bolje. Prošlost tako nije depozit boljeg života nego polazna tačka za utopijsko zamišljanje budućnosti. A za tako nešto su neophodni bendovi kao što su Letu štuke, ljudi koji nisu, uprkos svemu, zanemarili svoj talenat, niti su u prošlosti zaturili vlastitu budućnost.
______________
(...)
21.04.2006.
letu stuke iliti koincidencija
draga tetka,
ja sam tek jutros, nakon dana i dana bezuspjesne potrage, konacno nasao i skinuo prvi i jedini album sarajevske grupe letu stuke ( neka mi oproste sto nisam kupio cd, ja bih to rado uradio, ali daleko sam, hebi ga)
a prije pola minute sam procitao odlican tekst odlicnog hemona o letu stuke i jos kojecemu.
http://www.bhdani.com/default.asp?kat=k ... ekst_rb=17
Postavljeno u 14:40, 10 komentar(a), print, #
(...)