Anais je sve vec rekla, mada bi se o ovoj temi ( i pisu se ) mogle napisati knjige i knjige. Jedno je izvjesno, osuda prema zrtvama nasilja najlaksa je i najcesca stvar koja pocinje i zavrsava diskusiju.
No ko su ti nasilnici i kako se drustvo odnosi prema njima? Mozemo mi pricati do mile volje kako se eto toj istoj zeni pomogne, od ko biva familije ( koja ipak na neki nacin indirektno ili direktno takodjer zeni daje krivicu za takvo stanje, ako nista onom recenicom "sama si ga birala" ili kako uvijek naidje na budalu) no zakon i zastita zene ( pa makar ona bila finansijski neovisna) od strane drzave kod nas je ako se ne varam minimalna, tj nikakva. Neke zapadne zemlje, tek na klimavim nogama razvijaju ovaj vid zastite pa nasilniku daju zabranu pristupa kuci ( sto do jucer nije bio slucaj, vec je zrtva bila ta koja je morala otici) i malo vise jacaju poziciju zene po tom pitanju. O predrasudama , taboeima i slicnome, jos smo na pocetku. A sudeci po pravu zene u BiH i njenom polazuju, nismo ni na pocetku vec smo skoro pa dosegli dno.
Stoga dzaba teorije, psihologije, patologije itd praksa je strasna da ne moze biti strasnija. I ne mogu a da se ne sjetim jedne radio emisije neke godine u Sa, kada je bilo rijeci o prisilnoj prostituciji i bijelom roblju ( po cemu je BiH mimo rata, jako poznata) u kojoj su ucesnici masovno okrivljavali zrtve za njihovo stanje te im pripisivali naivnost, bogacenje, zelju za ovakvim zivotom itd. To je samo jedan mali dio kulture u kojem BiH zena opstaje. A primjera je zastrasujuce puno.
a ove strategije ionako imaju funkciju praška u debelom mraku ladice Safinog stola
ako mu se vec vracas "vrati mu" onako kako si i dobila 
