(valjda me niko ne rokne što dižem teme iz pepela

)
A operacija krajnika nije nista hitno, tako da je to sasvim OK da se ceka mjesec dana.
Zavisi kako gledaš, ja sam nekad znala svake sedmice novu upalu imati, i onda kad dođe tih par dana bez upale moliš boga da se sve sredi u tom roku, inače moraš još čekati.
Meni je dijagnoza još davne 2006-e (kad sam imala 19tak g) bila- vađenje. Zaista je bilo nepodnošljivo, od oktobra do aprila konstantno bolujem, kad se 'izliječim' ostanu mrrrvicu upaljeni krajnici, ali nikad skroz dobri. Konstantno tonzilitis, sinusitis, gripe, streptokoke koje neće da idu, stafilokoke, upale pluća, bronhitis, angine... andthe list goes on and on. Jednom sam čak dobila jako zanimljivu dijagnozu: gripa i bronhitis uz početak upale pluća. Sve skrivili krajnici. Od aprila do oktobra, zavisi kako kad, nekad se znalo da češće bolujem, nekad manje. Moj imunitet je uvijek bio relativno dobar, ali opet, apsolutno ništa nije moglo spriječiti moje krajnike da oteknu i razvuku se preko grla. Antibiotika i antibiotika sam se nakljukala (počevši od Amoxibosa i Bronchobosa, preko nekih drugih lijekova do Xiclava, od najslabijeg da bi došlo na kraju da mi sad ni Xiclav 1500mg ne može pomoći), penicilina, amoksicilina, ostalih injekcija se naprimala, ostalih lijekova nebrojeno mnogo popila, i da kraju- mora operacija, krajnici su se toliko hronično izmijenili da mi nema druge.
Eh, tu tek nastanu muke -.- Ja zamolim da idem u Opštu, stara se raspita za doktore, kaže: dr. Mandilović. Dobro. Odem, naručim se kod njega, zamolim sestru da mi ne daje nikoga drugog (nisam imala štele, nisam davala pare), ok, naruči me. On me živu isprepada -.- Pričao nepovezano, jako jako brzo, lupao od sto šta god da kaže, i još kaže da će me operisati u lokalnoj anesteziji. I oh da, ruke su mu se tresle dok bi pričao. Onda je bilo, 'dođi iduće sedmice da zakažemo operaciju'. Ja dođem. 'Znaš šta, sad za 2/3 dana počinje štrajk doktora, hajde da mi to pomjerimo za kad se on završi'. Čekaj, čekaj, čekaj. (ubilo me čekanje). Završio se štrajk- ja imam upalu. Liječi upalu. Liječi dodatno upalu, neće krajnici da se smire. Dođi za sedmicu. Dođem, nova upala. Liječi. Idi na preglede. Nikad mu neću zaboraviti preglede kakvim me 'počastio': brzo pričanje, drhtravica, lupanje po stolu i mijenjanje mišljenja svakih 5 minuta. Kad mi je još rekao na kraju da mi definitivno neće dati opštu anesteziju (koju sam ja zahtijevala jer imam fobiju od zubara i ne mogu podnijeti da mi neko prčka po ustima), te čak štaviše, da će meni biti LIJEPO na operaciji, te da ćemo mi pričati i šaliti se toko iste, e to je prelilo čašu. Pokupila papire, kartone, nalaze i pobjegla odatle. Moji su krajnici još tu, samo što ih čuvam ko oči u glavi i pijem lijekove 'preventivno'- čim osjetim da će me zaboliti ili da ću dobiti temperaturu. Srećom, ovu zimu se nisam nikako razbolila, osjetim krajnike ili malo goruće kapke- popijem paracetamol i dobra. I zaista ne znam kako ću se nekad kasnije nakaniti da ih operišem poučena prošlim iskustvom, i to od doktora kojeg su svi hvalili na sve strane.
Za kraj:
'Da, da, da, ovi krajnici su za vađenje, zapravo nisu, ovo je sasvim dobro, a ne, ne, ipak se ovo ne može više držati ovdje, ma nije ovo strašno, ne treba se izvaditi, jesu se oni hronično izmijenili, treba ovo podtihno vaditi, ma ne treba, ovo su super krajnici, uuuuu, ovaj lijevi je još gori, ovo je sve u stanju raspada, toliko hronično izmijenjeno, ovo ne da se treba vaditi nego se MORA vaditi'
Ove riječi su došle iz njegovih usta u roku od 10 sekundi dok mi je pregledao grlo i za to vrijeme mi isparao grlo onim štapićem zbog drhtavice. Od aman velikog doktora i stručnjaka. Ja bih mu sad glavu čekićem stuckala a ne otišla na operaciju kod njega
