Možda je vrijeme da izvučem temu iz sehare.......
..... da je osim u prepucavanja tipa ko ga slavi,kome se gadi...ko kome šta poklanja ...povedemo u nekom smjeru nekih legendarnih ljubavi....ja znam za dvije....ako neko zna za još njih eto neka podijeli znanje.....Ja se sjetih Romea i Julije...i Medžnuna i Lejle..kažu da su obje ljubavi bile veličanstvene...
Naravno čula sam i za veliku ljubav kraljice Sabe i kralja Solomona....ali nema baš puno izvora koji bi tu "legendu" pričali niti o kakvoj je ljubavi riječ....Ima li još onih čija ljubav treba biti "slavljena" Valentinovom ako već mi nemamo svoju legendarnu ?.....
Romeo i Julija
Tko nije nikad osjetio rana
I brazgotini taj se podsmijeva –
Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. – Sunašce,
Izađi sada i udavi mjesec,
Što zavidan je, smućen već i blijed
Od bijesa što si ljepše ti od njega,
A služiš njemu. Zato nemoj njemu
Da služiš više kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I bijela, kakvu tek budale nose –
Odbaci je –“,
citat, str.82
Čak se i u ovoj legendarnoj ljubavi pominje Sv.Valentin....
Medžnun i Lejla
Bio jednom jedan kralj. Čuo je za priču o dvoje
ludo zaljubljenih – Lejli i Medžnunu. Saznao je
da je Medžnun napustio svoj dotadašnji život u
gradu i počeo da živi u pustinji i na poljima.
Kralj pozva svoje vezire i vojnike te im naredi
da mu dovedu Medžnuna u palatu. Vojnici odoše
na polja, pronađoše Medžnuna i dovedoše ga
pred kralja.
“Zašto si napustio društveni život, ostavio svoj dom
a nastanio pećine i pustinje? Kako to da nisi osjetio
slast druženja?”, upita kralj.
“Ostavio sam svoju rodbinu i prijatelje jer su me
krivili zbog ljubavi prema Lejli. Ah, kako bih volio da
dođe dan kada će oni vidjeti njenu ljepotu i svi se u
nju zaljubiti, i požaliti zbog svih ukora koje mi zbog
nje uputiše!”, odgovori Medžnun.
Nastavio je pričati i pričati o Lejlinoj ljepoti do te mjere da je i kralj poželio vidjeti Lejlu. Naredio je vojnicima da mu ju dovedu.Vojnici odoše do Lejlinoga plemena, pronađoše je i dovedoše pred kralja. Na kraljevo iznenađenje, Lejla bijaše mršava, crnomanjasta i nimalo lijepa.
“Pa ona i nije nešto posebno, sasvim je obična. Moje sluškinje ljepše su od nje. Nema sjaja, niti ljepote”, pomisli kralj.
Medžnun, osjetivši kraljeve misli, reče:
“Kralju, trebate vidjeti Lejlin sjaj i ljepotu mojim očima. Morate imati Medžnunovo oko kako bi Vam se tajna njene ljepote otkrila.”
Medžnunovo pismo Lejli...
Tvoje ime je na mojim usnama
Tvoja slika je u mojim očima
Uspomena na Tebe u mom je srcu:
Kome onda da pišem?
Eto....Valentinovo se bliži......Sretno zaljubljeni
