Forum Klix.ba

Lijepi moj, naporni paša @zaratustro
Apsolutno mi je jasna razlika između muhabbeta i lijepog razgovora. I sam sam ti takav. I drago mi je što si napisao to što jesi, o sebi, kakav jesi. Većinu vremena i ja provodim sa ahbabima.
Važno mi je da ne vrijeđam nikog i ne mislim zla nikome. Imao sam sijaset prilika kada me je neko, ko uopće ne dijeli moje vjerovanje, bolje razumio nego neki koji vjeruje kao i ja, a smor mi pravi od života. Mislim da je @biolog spomenuo amidžu Poslanikovog, alejhi-selam, Ebu Taliba. Rekao je da će Ebu Talib, zbog svog nevjerovanja, ipak završiti u džehennemu, iako je pomagao svog bratića. Mene, kao što rekoh, nije interesevalo šta će biti sa nas, već kakvi smo mi sada. A Poslanika je veoma pogodila smrt tog nevjernika, tog kafira - Ebu Taliba.
Ima bezbroj primjera ljudskosti:
Jednom je nekakav mnogobožac iz Mekke došao u Medinu sa namjerom da ubije Božijeg poslanika. Međutim, ashabi su prozreli njegovu namjeru i spriječili ga u tome. Svezali su ga za jednu palmu dok ne dođe Poslanik i učini sa njim što hoće. Kada je došao Poslanik, alejhi-selam, i vidio svezanog čovjeka, umornog od puta, pitao je:
-"Jeste li dali nešto čovjeku da jede i pije!?"
-"Pa, Allahov poslaniče...on je došao da te ubije!"
-"Znači, niste mu dali da jede i pije!?"
Svi su bili začuđeni. A taj asasin pogotovo.
-"Svjedočiš li da je jedan Bog i da sam ja Njegov poslanik?", upita Muhammed, alejhi-selam, onog svezanog.
-"Ne!", odgovori onaj.
-"Odvežite ga i pustite da ide.", reče Poslanik.
Nakon što se malo udaljio, onaj se čovjek vrati i reče:"Svjedočim da nema boga osim Boga i da si ti Njegov poslanik!"
Upitaše ga-"Otkud to sad?"
"Znao sam da je Poslanik onog trena kada je upitao zašto me niste nahranili i napojili, a ja sam očekivao odmazdu. Nisam htio u trenu, dok sam bio svezan, da posvjedočim da ne biste pomislili da sam to rekao samo iz straha od kazne."

питање људе?
већ си нас подијелио на људе и нељуде?

Ove pitalice su postale naporne....svaka druga tema je pitanje za nekog (za ljude opcenito,za vjernike,za ateiste)...volite da pitate previše,a niko nece da usvaja odgovore...onaj Ateista je postavljao pitanja,ljudi mu odgovarali a lik niti jedan odgovor nije usvojio niti uvažio
Evo sad i Arzuhal bi da zadaje pitalice ljudima...stvaraš konfuziju haveru...pomogni ljudima konkretno u stvarnom životu...pusti više šuplje pitalice po forumu...previše je opcenito filozofije a premalo KONKRETNIH djela.

Bosanac sa dna kace wrote:питање људе?
већ си нас подијелио на људе и нељуде?

Da si ti meni odgovorio na ta pitanja (i možda pročitao što sam napisao), možda bi bila suvišna ova tvoja pitanja. Da, za ljude. A ti ljudi mogu biti: vjernici (muslimani, katolici, pravoslavni...), ateisti, agnostici, Arapi, Eskimi...
Pitao sam koliko se drži do toga da je neko čovjek, insan. A sve to samo da vidim da li neko (ne neko ko tek ima suprotan stav, već) ko vrijeđa, ponižava,
naziva pogrdnim imenima, ismijava d r u g o g člana foruma samo zato što je vjernik/nevjernik (ili bilo šta drugo) ima isti tretman prema ljudima u stvarnom životu, prema ljudima koji ga okružuju (rodbina, kolege, komšije).
Pokušaj odgovoriti na pitanja koja sam postavio, ako hoćeš. Inače, ne zamjenjuj teze i ne podmeći mi ono što nisam namjeravao - mislim da sam itekako bio jasan u prvom postu.

LSD wrote:Ove pitalice su postale naporne....svaka druga tema je pitanje za nekog (za ljude opcenito,za vjernike,za ateiste)...volite da pitate previše,a niko nece da usvaja odgovore...onaj Ateista je postavljao pitanja,ljudi mu odgovarali a lik niti jedan odgovor nije usvojio niti uvažio
Evo sad i Arzuhal bi da zadaje pitalice ljudima...stvaraš konfuziju haveru...pomogni ljudima konkretno u stvarnom životu...pusti više šuplje pitalice po forumu...previše je opcenito filozofije a premalo KONKRETNIH djela.

U dobroj mjeri se slažem sa tobom. Zato sam i naslovio tako temu. Htio bih da znam (ukoliko neko nađe za shodno da odgovori i misli da je to nešto važno) kakav je naš odnos prema različitim ljudima baš u tom KONKRETNOM životu kojeg spominješ. Ja ne nazivam nijednog ateistu, ni na forumu ni u konkretnom životu, budalom, papkom isl. Da li ateista, koji recimo smatra da vjernici nemaju nikakve veze sa logikom, da veruju u bajke "koje im se namjenski pričaju", smatra sebe boljim čovjekom, pametnijim i šta-ti-ja-već-znam, od bilo kojeg vjernika? I obrnuto.
Nije sad važno jel neko vjernik ili nevjernik nego:
Možemo li naći minimum zajedničkog, onog ljudskog, i ne vrijeđati?
@LSD, burazeru...nastojim da konkretno djelujem stalno...znam da uvijek mogu više, kao i svaki drugi.

Tema je sasvim korektna...next question or answer please!

Za pravog vjernika, onom sto je izmedju njega i boga, ne treba marketing... Vjera je postala upravo to...
Cast pojedincima... Koji u tisini vjeruju i ne sude onima koji u tisini ne vjeruju, i obratno... Svi sretni i zadovoljni...
A i jedni i drugi imaju mnogo vise stvari koje ih povezuju, nego onih drugih...

arzuhal wrote:

LSD wrote:Ove pitalice su postale naporne....svaka druga tema je pitanje za nekog (za ljude opcenito,za vjernike,za ateiste)...volite da pitate previše,a niko nece da usvaja odgovore...onaj Ateista je postavljao pitanja,ljudi mu odgovarali a lik niti jedan odgovor nije usvojio niti uvažio
Evo sad i Arzuhal bi da zadaje pitalice ljudima...stvaraš konfuziju haveru...pomogni ljudima konkretno u stvarnom životu...pusti više šuplje pitalice po forumu...previše je opcenito filozofije a premalo KONKRETNIH djela.

U dobroj mjeri se slažem sa tobom. Zato sam i naslovio tako temu. Htio bih da znam (ukoliko neko nađe za shodno da odgovori i misli da je to nešto važno) kakav je naš odnos prema različitim ljudima baš u tom KONKRETNOM životu kojeg spominješ. Ja ne nazivam nijednog ateistu, ni na forumu ni u konkretnom životu, budalom, papkom isl. Da li ateista, koji recimo smatra da vjernici nemaju nikakve veze sa logikom, da veruju u bajke "koje im se namjenski pričaju", smatra sebe boljim čovjekom, pametnijim i šta-ti-ja-već-znam, od bilo kojeg vjernika? I obrnuto.
Nije sad važno jel neko vjernik ili nevjernik nego:
Možemo li naći minimum zajedničkog, onog ljudskog, i ne vrijeđati?
@LSD, burazeru...nastojim da konkretno djelujem stalno...znam da uvijek mogu više, kao i svaki drugi.

Samo da pojasnim jednu stvar...nisam ništa protiv teme licno mislio niti imam šta protiv tebe...ti si OK covjek,na svom jestu- što kažu...vec mislim opcenito da je previše šuplje i filozofije na ovom forumu...prošle godine je ,baš na ovom podforumu,jedan korisnik tražio konkretnu pomoć...i niko ništa...utrkivali su se da mu daju što bolji savjet,što vecu mudrost da mu plasiraju,a covjeku je trebala konkretna pomoć...on se nije obraćao za savjete vec za pomoć...ali nebitno sad.

arzuhal wrote:Otkako, haman, znam za sebe, znam i za Boga. Moja me nena naučila da ima Bog koji sve čuje, sve vidi i sve zna. Na taj način, sa stidom kojeg imam oduvjek, u mjeri koja je meni poznata, nisam mogao tek tako da slažem, ukradem ili nešto slično, jer sam uvijek znao da ima Onaj Koji me gleda i sluša. Naravno, djeca prave razne dječije pasjaluke, tako sam i ja. Ali, nakon svakog bezopasnog djela/nedjela, mučio sam osjećaj krivice - učinio sam nešto što nije u redu a nisam kadar to sakriti od Njega (makar to i ne saznali roditelji). A On ne odobrava nedjela. Nisam se bojao nekakve kazne i nije mi time prijećeno - samo me bilo stid.

doslo je vrijeme da se oslobodimo starih vjerovanja o Bogu ako cemo istinski i potpuno shvatiti ko smo. Bog ne zna sve niti zeli sve znati, niti sudi, niti daje samo odabranim. to nije Bog, to je energetski virus - odlika truljenja ljudske svijesti. i to je ono sto ljudi vjekovima obozavaju. tome ljudi daju svoje donacije putem bogomolja i shodno tome ovjekovjecuju podmuklu energiju koja unisatava gradju bozanskog covjeka.

sada ulazimo u eru u kojoj postajemo svjesni onog sto zaista jesmo. ne mozemo vise skrivati nas bozanski aspekt u nekoj drugoj dimenziji ili na nekom drugom mjestu vec ga dovesti ovdje i sada. upravo taj aspekt u nama prouzrokuje osjecaj krivice, griznje savjesti ili zadovoljstva i blazenstva, zavisno od nasih djela. "ono" nas neizmjerno voli, kakvi god da jesmo, ne zna niti zeli znati o svakoj nasoj 'gluposti', a na 'sudnjem' dani, mi smo ti koji cemo sami sebi suditi.

namaste.

arzuhal wrote:

LSD wrote:Ove pitalice su postale naporne....svaka druga tema je pitanje za nekog (za ljude opcenito,za vjernike,za ateiste)...volite da pitate previše,a niko nece da usvaja odgovore...onaj Ateista je postavljao pitanja,ljudi mu odgovarali a lik niti jedan odgovor nije usvojio niti uvažio
Evo sad i Arzuhal bi da zadaje pitalice ljudima...stvaraš konfuziju haveru...pomogni ljudima konkretno u stvarnom životu...pusti više šuplje pitalice po forumu...previše je opcenito filozofije a premalo KONKRETNIH djela.

U dobroj mjeri se slažem sa tobom. Zato sam i naslovio tako temu. Htio bih da znam (ukoliko neko nađe za shodno da odgovori i misli da je to nešto važno) kakav je naš odnos prema različitim ljudima baš u tom KONKRETNOM životu kojeg spominješ. Ja ne nazivam nijednog ateistu, ni na forumu ni u konkretnom životu, budalom, papkom isl. Da li ateista, koji recimo smatra da vjernici nemaju nikakve veze sa logikom, da veruju u bajke "koje im se namjenski pričaju", smatra sebe boljim čovjekom, pametnijim i šta-ti-ja-već-znam, od bilo kojeg vjernika? I obrnuto.
Nije sad važno jel neko vjernik ili nevjernik nego:
Možemo li naći minimum zajedničkog, onog ljudskog, i ne vrijeđati?
@LSD, burazeru...nastojim da konkretno djelujem stalno...znam da uvijek mogu više, kao i svaki drugi.

Pitanja su jasna,ali ne i namjera.Predpostavio si ljudsku psihologiju (da negoduju,da provciraju,da psuju i vredjaju) jednom slozenom
odnosu prema Bogu.Religija je privatna stvar svakoga,pa i ateista da ne vjeruju.Sasvim je pogresno mjesati osoban duhovni horizont
sa prostim ljudskim odgojem.Religija je kolektivna stvar i sam znas da Islam pociva na dogmi i praxi koja nije namjenjena jednom odredjenom tipu ljudi,vec svima
.Pravo je svakog covjeka da u domeni zakona reaguje ,makar i afektivno da bi razrijesio neke svoje dileme.nema nista neljudsko u tome
da nas neko s vremena na vrijeme "osamari",jer se samoljublje nevidljivo uvuce u svakondevicu pa je nekad treba
neko drugi rastresti.

Ti pitas o ideoloskom razmimoilazenju ,da li u nasoj blizini neko rigoriozno zastupa neki stav i ideju,toliko da to prelazi u uvrede
za druge i drugacije.Ti pitas za nas privatno a znas da su ovi problemi opce drustveni.Sama cinjenica da je neko ubijao ljude zbog imena
jasno govori o kkakovm se probelmu se radi.Drugo ti pitas, za nasu okolinu a znas da je ta okolina podrazumjeva tri etnicka konteksta.
Npr.odes u Livno ili Capljinu pa iz sveg glasa ,onako ,ushicen Bogom i vjerom koju ispovjedas,nazoves dragoga Allaha,onda ces brzo
vidjeti da to sto ti obavjestavas ljude o svoj vjeri nije samo tvoja stvar.

Pitanja su savim ok,kao sto sam rekao,samo provejeva jedno nerealno ocekivanje,da ce ljudi uvijek reagirati onako kako ti zelis
,a zapravo usud je svakog pravednika (a nesto mislim da te se moze tako zvati) da se vrijedja i ponizava.Mnogo je gadno kad te
puno hvale , to je siguran znak da si jednostran i da ti se misljenje svodi na misljenje "stada".Bolje je neka zvocaju,napadaju
provociraju to je znak da se dotices pravih tema i da si uspavanu vecinu dobro nagrdio.O tvojim postovima se tesko negativno
izajsniti jer su pomirljivi,promisljeni i intelektualizirani velikim poznavanjem vlastite religije tako da si unapijed osudio na neuspjeh
sve "napadace".

pozz.

LSD wrote:Ove pitalice su postale naporne....svaka druga tema je pitanje za nekog (za ljude opcenito,za vjernike,za ateiste)...volite da pitate previše,a niko nece da usvaja odgovore...onaj Ateista je postavljao pitanja,ljudi mu odgovarali a lik niti jedan odgovor nije usvojio niti uvažio
Evo sad i Arzuhal bi da zadaje pitalice ljudima...stvaraš konfuziju haveru...pomogni ljudima konkretno u stvarnom životu...pusti više šuplje pitalice po forumu...previše je opcenito filozofije a premalo KONKRETNIH djela.

Ne znam sta je problem u pitanjima. Sto se tice mojih pitanja, cinjenica je da mi niko nije odgovorio, ili me niko nije ni shvatio, osim Madner i jos mozda par njih, ali nije ni bitno.

Covjek pita nesto, i pitanja su mu na mjestu, stvarno ne razumijem sta tebi smetaju pitanja, pa ovo i jeste forum da se raspravlja i postavljaju pitanja.


@arzuhal

Napisacu i ja svoje misljenje, ali nemam sad dovoljno vremena, ne bih htio nesto na brzinu.

Pozdrav!

Esma_saida wrote:

Pitam da li vjernici koji prijete Božijom kaznom isl. i ateisti koji sebe smatraju oslobođenim a vjernike članovima stada isl. po forumskim temama, to isto rade i u Lebensweltu.

nisam jos upoznala ateistu,svi kazu za sebe da vjeruju,,mozda je to moda sta ja znam

Ja sam ateista. Drago mi je.
Upoznala...

Odgovor na pitanje za ljude - mrsko mi sada quotati...

Mislim da su ljudi vrlo iskljucivi kada neko ne pripada njihovoj grupi (jednoj od te dvije glavne)
Mislim da su vjernici trpeljiviji prema ljudima druge vjere nego prema ateistima, a i kada cijene ateistu, onda to cine u ponizavajucem stilu "Iako ne vjerujes u Boga, ipak si ti dobar, covjek... Cudno..." (nisam to jednom dozivjela i vrlo je iritantno).

I ja sam dosta iskljuciva. Znatizeljna sam kako vjernici razmisljaju, razgovaram rado, ne osudjujem ih, ako se ne skrivaju iza vjere da cine zlocine, sto je cesto, ali priznajem da ih gledam pomalo sazaljivo, kao nesretne ljude koji traze snagu (ili njen izvor) izvan sebe, a ne u sebi. Druzenje, kafa, razgovor su mi ok, ali nikada ne bih odabrala partnera ili prijatelja iz kruga vjernika, jer sam sigurna da bi bio drugaciji sklop licnosti i da se u drugim aspektima, koji iu uz to, ne bi slozili. Kad bi bio ono sto ja trazim od partnera - kritickog pogleda na zivot, osvijesten isl, - onda ne bi bio religiozan.

Valjda me nece banovati, ne mislim da je moje jedino ispravno, ali ne znam drugacije.

aquarius.girl wrote:

Esma_saida wrote:

Pitam da li vjernici koji prijete Božijom kaznom isl. i ateisti koji sebe smatraju oslobođenim a vjernike članovima stada isl. po forumskim temama, to isto rade i u Lebensweltu.

nisam jos upoznala ateistu,svi kazu za sebe da vjeruju,,mozda je to moda sta ja znam

Ja sam ateista. Drago mi je.
Upoznala...

drago mi je

E ovako, dobri moj Arzuhal.
Ja sam ti agnostik. Jedan (podobar) dio mene vjeruje da postoji nešto što je "veće" od nas ljudi, da postoji jedna "centrifuga" koja stvara svu energiju ovog svijeta (Kosmosa). Volio bih da vjerujem da se npr. naše duše, kada napuste svoje tijelo ponovo pridruže onom izvoru energije. Naravno, sve je to bazirano na sopstvenim laičkim mislima i mislima i riječima drugih, pročitanih u knjigama, člancima itd. Ono u šta ne mogu da vjerujem su zapadne monoteističke religije (kršćanstvo, judaizam i islam). Smatram da su sve tri religije stvorene od ljudi a s ciljem sputavanja čovjeka u njegovom životu, razvoju, naobrazbi itd.
Na kraju krajeva, tako je puno zla, mržnje i ubistava ljudi učinjeno u ime religije da zaista ne mogu, neću i ne želim da pratim takvu vrstu religije pa taman i završio u "paklu".

Ne smatram se ni pametnijim, ni moralnijim, a ni obrazovanijim od nekog ko je vjernik. Poznajem jako puno dobrih ljudi koji vjeruju u Boga, ali pogotovo poznajem puno ljudi nevjernika koji su ljudi puni poštovanja prema drugim. Čak mislim da mnogi vjernici smatraju nevjernike manje ljudskim, moralnijim itd. što me svakako jako nervira i skoro uvijek sam spreman za diskusiju po tom pitanju.

Za mene je, pri susretu sa nepoznatom osobom, najvažnije da se dotična osoba prema meni odnosi sa poštovanjem, a nikako da li je neko vjernik, nevjernik ili da li se zove Amir, Derion, Dijana ili Milena.
Znači sa svakim želim da imam ravnopravan odnos i da slobodno komuniciram dokle god se uzajamno poštujemo i pošteno ophodimo i ponašamo. Imam samo jedan problem (a može biti da je do mene), a to je da kada razgovaram sa čovjekom vjernikom skoro uvijek osjećam neku vrstu kočenja ili sputavanja u komunikaciji, jer dotična osoba nije uvijek spremna na svakakve vrste razgovora ili ih automatski odbacuje zbog svog uvjerenja (teme "nevjerničke" prirode, morala, nauke itd.).

S obzirom da sam individualistički nastrojen vjerovatno ima tendenciju da vjernike stavim u "krda" samim tim što religije i jesu grupacije, ali to nema nikakve veze sa mojim mišljenjem o drugim ljudima, niti je moje poštovanje prema njima manje. U mojoj porodici ima i agnostika i vjernika (svih navedenih religija) i decidiranih ateista, tako da sam okružen ljudima različitih uvjerenja, profila, ali ne zato što su vjernici ili nevjernici, nego što su ljudi, a ljudi su stvoreni da budu različiti. Ljudski izazov je da da se uzajamno poštujemo (i volimo) i pored naših razlika.

Sve najbolje!

Necije odredjenje i slobodna volja da li ce biti vjernik ili nevjernik nije apsolutno jednako da li je taj neko dobar covjek ili pak los covjek. Iako se takvo razmisljanje potice i namece od mnogih i na svakom koraku, posebno od onih koji se direktno bave religijom.

Ali da ne setam po temi u nekim svojim filozofijama pokusat cu koliko mogu direktno odgovoriti na postavljena pitanja.

Poznajete li ljude (u svojoj porodici, u komšiluku, na fakultetu, radnom mjestu) koji ne dijele vaše vjersko/ateističko gledanje na život?

Svakako, zivimo u jako sarolikom svijetu pa je tako tesko naci i dva slicna covjeka na ovom ludom svijetu.

Smatrate li se boljim, pametnijim, inteligentnijim, moralnijim od njih?

Da, sigurno mi u nekim trenucima nadodju i takve misli. Ali posto stojim iza stava da zivot nije dogadjaj vec dozivljaj tako pokusavam gledati objektivnije na neke ljude i njihove postupke. Ako je neko jednom uradio nesto sto meni nije leglo, a takvo ponasanje mu nije uobicajeno onda cu ga sam u sebi pokusati opravdati i cekati dalji razvoj svega da bi ga mogao u svojim ocima oznaciti kao dobrog ili loseg.

Da li jedno mislite (o njima) a drugo govorite, kada ste sa njima?

Nisam covjek koji ogovara druge i nastojim da sve ono sto imam da kazem o nekom, mogu to isto da mu kazem i u lice. Ako takvo sto ne mogu, ili ne smijem iz nekog razloga... radije cu sve to presutjeti. Ne volim trac i bjezim od ljudi koji vole da ogovaraju druge samo da ne bi svoj zivot stavili u svoja usta. Jedino dopustim sebi neku analizu necijeg ponasanja uz usporedbu sa sobom i da li je to u redu ili ne.

Da li prvo vidite čovjeka pa onda otkrivate sve strane njegovog identiteta (vjerski, nacionalni, kulturološki...) ili prvo nastojite da saznate jel ona/on vjernik, ateista, Bošnjak/inja...itd, pa onda prema tome, a priori, zauzimate stav?

Trudim se da prvo vidim covjeka bez da me zanima cime se bavi, koliko zaradjuje, ima li kredit i kakvo auto vozi. To mnoge iznenadi, mnogi me i pitaju jel' te fakat ne zanima ili se ti samo igras s tim.

Ne da me ne zanima, ali mi nije prioritet u upoznavanju s nekim. Ono glavno sto me interesuje je... kako je neko, da li je sretan ili nesretan. Zadovoljan ili mozda nervozan... sta misli kako je upao u to stanje i onda napraviti neku raspravu na osnovu uporedjivanja sta kome godi i sta ko voli.

Jel za vas neki kolega ili rođak, član krda ili stada, ako je vjernik? I da li je ćafir, bez ikakvog morala?

Ne, nije. Vjera ne odredjuje covjeka, iako bi mozda takvo sto mogli ocekivati od vjere ali svjedok sam da mnogi samodeklarisani vjernici cine zlodjela i nasuprot toga da mnogi samodeklarisani nevjernici/ateisti cine dobra djela.

Sve je to u covjeku i njegovoj dusi, neko mozda ne zna ili ne moze da nadje svoj mir ali je odlucio biti dobar i ne okretati glavu kad nekom treba pomoci. I zbog toga nije presudno kako se zove, odakle je porijeklom, koju je vjeru izabrao za svoju i ko su mu bili roditelji.

Da li znate nekog vjernika/ateistu, sa kojim bi radije obavljali neki posao, radili na projektu, igrali košarke,isl. nego sa nekim ko dijeli vaše mišljenje/stav?

Mislim da je ovo nesto sto se tesko moze pomijesati. Ako recimo zelim da se bavim tenisom treba mi adekvatan covjek "protivnik" da bi obojica mogli postati bolji u tom sportu. Ako ja izaberem nekog ko nikad nije drzao reket u ruci ali se slazemo u mnogim pogledima na zivot svako nadmetanje s takvim je cisto zamazivanje svojih ociju i laganje samog sebe. Ako ja biram da li je neko ovakav ili onakav, a namjerno zanemarujem njegove kvalitete ili mane u nekom direktnom pogledu onda ja ocito sam sebi cinim medvjedju uslugu.

Ako s nekim mogu kafu popiti i pricati o nekim filozofskim temema ne znaci da s nekim drugim s kim tesko mogu postici neki kvalitetan razgovor ne mogu raditi nesto drugo sto ispunjava i njega i mene na bilo koji nacin.


Mi smo samo ljudi i ono sto je sigurno je da mi i ne mozemo spoznati sve. Mi znamo samo ono sto mozemo vidjeti, naslutiti, zamisliti. A zivot je pun stvari koje je covjeku prosto nemoguce izmjeriti ili izvagati. Zato covjek i moze vjerovati u nesto... od granice dokle covjek moze nesto spoznati nastavlja sa vjerovanjem da postoji nesto kako bi on zelio/volio/smatrao logicnim da bude.

Svakom ce se covjeku suditi po onom sudu kojim je on sudio drugima. I nece se covjeku suditi samo za djela, sudit ce mu se i za namjere.

aquarius.girl wrote:Odgovor na pitanje za ljude - mrsko mi sada quotati...

Mislim da su ljudi vrlo iskljucivi kada neko ne pripada njihovoj grupi (jednoj od te dvije glavne)
Mislim da su vjernici trpeljiviji prema ljudima druge vjere nego prema ateistima, a i kada cijene ateistu, onda to cine u ponizavajucem stilu "Iako ne vjerujes u Boga, ipak si ti dobar, covjek... Cudno..." (nisam to jednom dozivjela i vrlo je iritantno).

I ja sam dosta iskljuciva. Znatizeljna sam kako vjernici razmisljaju, razgovaram rado, ne osudjujem ih, ako se ne skrivaju iza vjere da cine zlocine, sto je cesto, ali priznajem da ih gledam pomalo sazaljivo, kao nesretne ljude koji traze snagu (ili njen izvor) izvan sebe, a ne u sebi. Druzenje, kafa, razgovor su mi ok, ali nikada ne bih odabrala partnera ili prijatelja iz kruga vjernika, jer sam sigurna da bi bio drugaciji sklop licnosti i da se u drugim aspektima, koji iu uz to, ne bi slozili. Kad bi bio ono sto ja trazim od partnera - kritickog pogleda na zivot, osvijesten isl, - onda ne bi bio religiozan.

Valjda me nece banovati, ne mislim da je moje jedino ispravno, ali ne znam drugacije.

Hocemo li se upoznati?

aquarius.girl wrote:Odgovor na pitanje za ljude - mrsko mi sada quotati...

Mislim da su ljudi vrlo iskljucivi kada neko ne pripada njihovoj grupi (jednoj od te dvije glavne)
Mislim da su vjernici trpeljiviji prema ljudima druge vjere nego prema ateistima, a i kada cijene ateistu, onda to cine u ponizavajucem stilu "Iako ne vjerujes u Boga, ipak si ti dobar, covjek... Cudno..." (nisam to jednom dozivjela i vrlo je iritantno).

Mislim da prebrzo donosis zakljucke. Ljudi koji vjeruju u Boga su podjednako ( ako ne i vise ) heterogena grupacija kao i ateisti. Oni koji vjeru nose umjesto licne karte, i masu njome kao iskaznicom u tramvaju su poput komentatora na fudbalskim utakmicama ( misle da znaju sve o sportu, ali nikad nisu igraci na terenu ). S druge strane, agresivni ateisti koji promovisu kvazi-superiornost u odnosu na one koji se deklarisu vjernicima, doimaju se poput ljudi bez supstance. Ne zato sto ne vjeruju, nego zato sto svoju vrijednost potvrdjuju kroz njihovu suprotnost, sto je upitna, iako vrlo jednostavna-pravolinijska metoda.

I ja sam dosta iskljuciva. Znatizeljna sam kako vjernici razmisljaju, razgovaram rado, ne osudjujem ih, ako se ne skrivaju iza vjere da cine zlocine, sto je cesto.

Na koje vjernike mislis ?

ali priznajem da ih gledam pomalo sazaljivo, kao nesretne ljude koji traze snagu (ili njen izvor) izvan sebe, a ne u sebi.

Vjernik ne trazi snagu , nego fokus izvan sebe. To mijenja perspektivu iz koje posmatra svijet, mada svijet sam po sebi ostaje isti.

Ljudska snaga je relativna. Fizicka biva uzdrmana najobicnijim virusom gripe/o drugim ozbiljnijim bolestima i da ne govorimo. Psihicka snaga se ogleda kroz neciji moral/karakter i istorija nam kaze da su veoma moralni ljudi npr. M Ghandi/Majka Tereza/N. Mandela, cisto bili ili ubijedjeni vjernici ili veoma bliski vjeri. Intelektualna snaga nije prerogativ vjere/nevjere.

Kad bi bio ono sto ja trazim od partnera - kritickog pogleda na zivot, osvijesten isl, - onda ne bi bio religiozan.

Ovo je samo tvoja predrasuda. Vjera ne iskljucuje kriticki pogled na svijet/osvijestenost. Bas suprotno.

Big Boy wrote:stojim iza stava da zivot nije dogadjaj vec dozivljaj

Svidja mi se ova recenica, jer implicira aktivno ucesce u zivotu.

Moje misljenje je da je zivot kombinacija dogadjaja ( predodredjenosti ) i dozivljaja ( nase sposobnosti i slobode da se odredimo prema istim ).

Latina wrote:

Big Boy wrote:stojim iza stava da zivot nije dogadjaj vec dozivljaj

Svidja mi se ova recenica, jer implicira aktivno ucesce u zivotu.

Moje misljenje je da je zivot kombinacija dogadjaja ( predodredjenosti ) i dozivljaja ( nase sposobnosti i slobode da se odredimo prema istim ).

Dogadjaji i dozivljaji... vjerujem da su uspomene jedino sto covjek moze ponijeti dalje sa sobom i preko sirat cuprije.

I da se relativno jednostavno razluciti kome je bitniji dogadjaj a kome dozivljaj. Primjetio sam to na popularnim turistickim destinacijama dok se ljudi slikaju. Neki stanu na koji trenutak, uzurbano uslikaju nekoliko slika uz kisele osmijehe i nastave polutrkom dalje. Takvima je ocito bitan dogadjaj da bi mogli staviti kvacicu da su negdje bili i da imaju sliku kao dokaz, a pokusat ce to dozivjet nekad kasnije... kad i ako stignu pogledati te slike koje su uslikali. Ali u medjuvremenu... treba trcati za novim dogadjajem jer zivot je kratak a svijet velik.

Drugi, stanu... posmatraju, zagledaju. I zatvorenih ociju posmatraju svijet oko sebe... jer to rade svim svojim culima. I takve ce neki miris, muzika... mjesto Sunca na nebu podsjetiti na njihov dozivljaj koji ce im lako izvuci neki mir u dusi. Takvi lako i zaborave cinjenicu da imaju fotic pri ruci... zanesu se jer ce sve to ponijeti u dubini svoje duse kao uspomenu.

Slike blijede... ali sjecanja ostaju.


Takodje je dobar primjer hrana. Koliko samo cesto jedemo nesto i to radimo uporedo s necim drugim. Jedemo i citamo, jedemo i gledamo TV, jedemo i razmisljamo o necemu... i nakon sat vremena se ne sjecamo ni sta smo jeli a kamoli da li je imalo nekog ukusa.

Probajte nekad sjesti za neki sto, staviti nesto ukusno u tanjir... zatvoriti oci i zvakati. Upotrijebiti maksimalno svoja cula i uzivati u jednom novom dozivljaju.

I da se relativno jednostavno razluciti kome je bitniji dogadjaj a kome dozivljaj. Primjetio sam to na popularnim turistickim destinacijama dok se ljudi slikaju. Neki stanu na koji trenutak, uzurbano uslikaju nekoliko slika uz kisele osmijehe i nastave polutrkom dalje. Takvima je ocito bitan dogadjaj da bi mogli staviti kvacicu da su negdje bili i da imaju sliku kao dokaz, a pokusat ce to dozivjet nekad kasnije... kad i ako stignu pogledati te slike koje su uslikali. Ali u medjuvremenu... treba trcati za novim dogadjajem jer zivot je kratak a svijet velik.

Drugi, stanu... posmatraju, zagledaju. I zatvorenih ociju posmatraju svijet oko sebe... jer to rade svim svojim culima. I takve ce neki miris, muzika... mjesto Sunca na nebu podsjetiti na njihov dozivljaj koji ce im lako izvuci neki mir u dusi. Takvi lako i zaborave cinjenicu da imaju fotic pri ruci... zanesu se jer ce sve to ponijeti u dubini svoje duse kao uspomenu.

Slike blijede... ali sjecanja ostaju.

Potpisujem. Ocima se slabo/rijetko vidi.

biolog wrote: Napominjem da postoje kategorije vjernika...najgori vjernik ima čip za odlazak u Džennet, a poznato je da će veliki broj ljudi vjernika (zbog zapostavljanja činjenja većeg broja dobrih djela, zbog svojih nedjela) biti određeni preriod u Džehennemu da se očiste nakon čega će postati stanovnici Dženneta, dok nevjernici ostaju vječno u Džehennem, bez obzira na njihova dobra djela, za koja će biti nagrađeni na ovom svijetu, a i stepen kazne će zavisiti od tih djela...

E yebi ga onda, .... znaci i gore je kadija korumpiran.

Big Boy wrote:Necije odredjenje i slobodna volja da li ce biti vjernik ili nevjernik nije apsolutno jednako da li je taj neko dobar covjek ili pak los covjek. Iako se takvo razmisljanje potice i namece od mnogih i na svakom koraku, posebno od onih koji se direktno bave religijom.

Ali da ne setam po temi u nekim svojim filozofijama pokusat cu koliko mogu direktno odgovoriti na postavljena pitanja.

Poznajete li ljude (u svojoj porodici, u komšiluku, na fakultetu, radnom mjestu) koji ne dijele vaše vjersko/ateističko gledanje na život?

Svakako, zivimo u jako sarolikom svijetu pa je tako tesko naci i dva slicna covjeka na ovom ludom svijetu.

Smatrate li se boljim, pametnijim, inteligentnijim, moralnijim od njih?

Da, sigurno mi u nekim trenucima nadodju i takve misli. Ali posto stojim iza stava da zivot nije dogadjaj vec dozivljaj tako pokusavam gledati objektivnije na neke ljude i njihove postupke. Ako je neko jednom uradio nesto sto meni nije leglo, a takvo ponasanje mu nije uobicajeno onda cu ga sam u sebi pokusati opravdati i cekati dalji razvoj svega da bi ga mogao u svojim ocima oznaciti kao dobrog ili loseg.

Da li jedno mislite (o njima) a drugo govorite, kada ste sa njima?

Nisam covjek koji ogovara druge i nastojim da sve ono sto imam da kazem o nekom, mogu to isto da mu kazem i u lice. Ako takvo sto ne mogu, ili ne smijem iz nekog razloga... radije cu sve to presutjeti. Ne volim trac i bjezim od ljudi koji vole da ogovaraju druge samo da ne bi svoj zivot stavili u svoja usta. Jedino dopustim sebi neku analizu necijeg ponasanja uz usporedbu sa sobom i da li je to u redu ili ne.

Da li prvo vidite čovjeka pa onda otkrivate sve strane njegovog identiteta (vjerski, nacionalni, kulturološki...) ili prvo nastojite da saznate jel ona/on vjernik, ateista, Bošnjak/inja...itd, pa onda prema tome, a priori, zauzimate stav?

Trudim se da prvo vidim covjeka bez da me zanima cime se bavi, koliko zaradjuje, ima li kredit i kakvo auto vozi. To mnoge iznenadi, mnogi me i pitaju jel' te fakat ne zanima ili se ti samo igras s tim.

Ne da me ne zanima, ali mi nije prioritet u upoznavanju s nekim. Ono glavno sto me interesuje je... kako je neko, da li je sretan ili nesretan. Zadovoljan ili mozda nervozan... sta misli kako je upao u to stanje i onda napraviti neku raspravu na osnovu uporedjivanja sta kome godi i sta ko voli.

Jel za vas neki kolega ili rođak, član krda ili stada, ako je vjernik? I da li je ćafir, bez ikakvog morala?

Ne, nije. Vjera ne odredjuje covjeka, iako bi mozda takvo sto mogli ocekivati od vjere ali svjedok sam da mnogi samodeklarisani vjernici cine zlodjela i nasuprot toga da mnogi samodeklarisani nevjernici/ateisti cine dobra djela.

Sve je to u covjeku i njegovoj dusi, neko mozda ne zna ili ne moze da nadje svoj mir ali je odlucio biti dobar i ne okretati glavu kad nekom treba pomoci. I zbog toga nije presudno kako se zove, odakle je porijeklom, koju je vjeru izabrao za svoju i ko su mu bili roditelji.

Da li znate nekog vjernika/ateistu, sa kojim bi radije obavljali neki posao, radili na projektu, igrali košarke,isl. nego sa nekim ko dijeli vaše mišljenje/stav?

Mislim da je ovo nesto sto se tesko moze pomijesati. Ako recimo zelim da se bavim tenisom treba mi adekvatan covjek "protivnik" da bi obojica mogli postati bolji u tom sportu. Ako ja izaberem nekog ko nikad nije drzao reket u ruci ali se slazemo u mnogim pogledima na zivot svako nadmetanje s takvim je cisto zamazivanje svojih ociju i laganje samog sebe. Ako ja biram da li je neko ovakav ili onakav, a namjerno zanemarujem njegove kvalitete ili mane u nekom direktnom pogledu onda ja ocito sam sebi cinim medvjedju uslugu.

Ako s nekim mogu kafu popiti i pricati o nekim filozofskim temema ne znaci da s nekim drugim s kim tesko mogu postici neki kvalitetan razgovor ne mogu raditi nesto drugo sto ispunjava i njega i mene na bilo koji nacin.


Mi smo samo ljudi i ono sto je sigurno je da mi i ne mozemo spoznati sve. Mi znamo samo ono sto mozemo vidjeti, naslutiti, zamisliti. A zivot je pun stvari koje je covjeku prosto nemoguce izmjeriti ili izvagati. Zato covjek i moze vjerovati u nesto... od granice dokle covjek moze nesto spoznati nastavlja sa vjerovanjem da postoji nesto kako bi on zelio/volio/smatrao logicnim da bude.

Svakom ce se covjeku suditi po onom sudu kojim je on sudio drugima. I nece se covjeku suditi samo za djela, sudit ce mu se i za namjere.

@arzuhal

Moj odgovor: Za mene su svi ljudi prihvatljivi, i kada tek upoznam nekoga, u startu istu šansu kod mene imaju i hrišćanin i musliman i ateista, pa i Jehovin svjedok ili tzv. "vehabija" (namjerno napisano pod navodnicima jer mislim da ta kategorija ne postoji, već sam na drugoj temi pomenuo da uglavnom ne koristim ovaj izraz osim kada mi treba da opišem nešto nekome koji koristi tu terminologiju - npr. "kupio pečeno pile kod vehabije u Hrasnom" i sl.).

Kako će se situacija razvijati nakon upoznavanja zavisi od mene i te osobe. Vjera nema veze s odnosima među ljudima, barem za mene.

To naravno dijelom pada u vodu ako drugoj strani ja i moj izbor smetaju zbog ovog ili onog razloga, ali opet to polazi od druge strane ne od mene (dešavalo se).

Ako se često javljam na ovakvim temama nadam se da ne ostavljam dojam "ateističkog fundamentaliste", jer se uglavnom javljam kada branim svoje uvjerenje, na koje izgleda svi mogu da se istresaju, poput ovog univerzalca/biologa koji je prototip netolerantne osobe na ovom forumu - "i najgori vjernik je bolji od najboljeg nevjernika". Hajde neka svaki vjernik samo zamisli da ovdje neko napiše "i najgori [staviti tuđu vjeru ovdje] je bolji od najboljeg [staviti vlastitu vjeru ovdje]" pa hajde odšutite takvom čovjeku.

A inače stvarno nemam nikakvih problema sa vjerom i vjernicima, kada bih imao nešto protiv morao bih da stanem na ratnu nogu protiv većine ljudi koje poznajem i koji su mi dragi bez obzira na njihovo uvjerenje.

aquarius.girl wrote:

Esma_saida wrote:

Pitam da li vjernici koji prijete Božijom kaznom isl. i ateisti koji sebe smatraju oslobođenim a vjernike članovima stada isl. po forumskim temama, to isto rade i u Lebensweltu.

nisam jos upoznala ateistu,svi kazu za sebe da vjeruju,,mozda je to moda sta ja znam

Ja sam ateista. Drago mi je.
Upoznala...

Evo jos jedan ateista - tek da ne bude da je @aquarius izuzetak koji potvrdjuje pravilo.

Moj kratak doprinos temi bi bio da - niti ja, niti iko iz moje okoline dijeli ljude na vjernike i nevjernike. I mislim da su oni koji idu u krajnost na takav nacin samo mali procenat populacije. Vidimo tih par procenata ekstremnih slucajeva zato sto nam bodu oci, a ne vidimo ogromnu vecinu normalnih ljudi - uglavnom zato sto nema sta da se vidi.

arzuhal wrote:Lijepi moj, naporni paša @zaratustro
Apsolutno mi je jasna razlika između muhabbeta i lijepog razgovora. I sam sam ti takav. I drago mi je što si napisao to što jesi, o sebi, kakav jesi. Većinu vremena i ja provodim sa ahbabima.
Važno mi je da ne vrijeđam nikog i ne mislim zla nikome. Imao sam sijaset prilika kada me je neko, ko uopće ne dijeli moje vjerovanje, bolje razumio nego neki koji vjeruje kao i ja, a smor mi pravi od života. Mislim da je @biolog spomenuo amidžu Poslanikovog, alejhi-selam, Ebu Taliba. Rekao je da će Ebu Talib, zbog svog nevjerovanja, ipak završiti u džehennemu, iako je pomagao svog bratića. Mene, kao što rekoh, nije interesevalo šta će biti sa nas, već kakvi smo mi sada. A Poslanika je veoma pogodila smrt tog nevjernika, tog kafira - Ebu Taliba.
Ima bezbroj primjera ljudskosti:
Jednom je nekakav mnogobožac iz Mekke došao u Medinu sa namjerom da ubije Božijeg poslanika. Međutim, ashabi su prozreli njegovu namjeru i spriječili ga u tome. Svezali su ga za jednu palmu dok ne dođe Poslanik i učini sa njim što hoće. Kada je došao Poslanik, alejhi-selam, i vidio svezanog čovjeka, umornog od puta, pitao je:
-"Jeste li dali nešto čovjeku da jede i pije!?"
-"Pa, Allahov poslaniče...on je došao da te ubije!"
-"Znači, niste mu dali da jede i pije!?"
Svi su bili začuđeni. A taj asasin pogotovo.
-"Svjedočiš li da je jedan Bog i da sam ja Njegov poslanik?", upita Muhammed, alejhi-selam, onog svezanog.
-"Ne!", odgovori onaj.
-"Odvežite ga i pustite da ide.", reče Poslanik.
Nakon što se malo udaljio, onaj se čovjek vrati i reče:"Svjedočim da nema boga osim Boga i da si ti Njegov poslanik!"
Upitaše ga-"Otkud to sad?"
"Znao sam da je Poslanik onog trena kada je upitao zašto me niste nahranili i napojili, a ja sam očekivao odmazdu. Nisam htio u trenu, dok sam bio svezan, da posvjedočim da ne biste pomislili da sam to rekao samo iz straha od kazne."

Zato danas kada uzmes da prevedes Kur'an ne gine ti smrtna kazna. Joj, ljudi u kakvim kosmarnim bajkama zivite.