Evo da se i ja javim i da kazem neka svoja vlastita iskustva sa mucanjem... ko bi rekao da ima ovoliko ljudi na forumu koji imaju taj problem.
Sto se tice mene pocelo je jos od malih nogu par godicinica a kao stvarni uzrok toga nebih mogao stopostotno tvrditi da je to pravi razlog, ali predpostavljam, desila su se dva pojedinacna napada psa bla bla bla. Svoje bi mucanje opisao kao vrlo blago i dosta kontrolisano, kao osnovac naravno mucao sam malo izrazenije ali je isto tako bilo perioda kad sam sasvim tecno govorio, srednja skola opet se moglo komotno primjetiti da imam taj problem ali tu je bilo 90% tecnog govora a ostalo sa sitnim naznakama, i tako mi je sad na fakultetu i u svakodnevnom zivotu.
Znam da sam kao mali isao logopedu u Sa i tom cici u Rijeku, ali na meni nije bilo rezultati, a kako sam odrastao i sebe postajo svjesniji odlucio sam da se sam pozabavim tim problemom i da olaksam sam sebi, kolko je to moguce. I naravno ne da sam uspjeo nego sam skoro pa i izbacio, ostalo je u nekoj minimalnoj mjeri ali bezveze, vise simpaticno kako kazu. Mislim da je to sve do same covjekove prirode ono sto je upalilo kod mene ne znaci da ce i kod drugog ili obrnuto.
Ja po prirodi volim da idem protiv svojih strahova i ne dozvoljavam da me sputavaju, ako me je nesto stid ili u tom trenutku osjecam manjak samopouzdanja da bi nesto uradio ja cu se na glavu nasaditi dok to ne uradim i necu biti miran dok to ne zavrsim. E to sam isto primjenio na svoj govor, inace govorim ubrzano i rekao bih jos 'da ne znam disat pravilno',

a kad ubrzam primjetio sam da tu najcesce nastaje problem i nemam vazduha i osjetim neku tezinu u stomaku i tu zatrokiram.
Pa nesto kontam sam, aha, brzo pricas i ne dises pravilno, a i nekad osjetis nervozu. Dobro, sljedeci put kad budes pricao pokasacu da to bude lakse-sporije sa niskim glasom i sa dubljim disanjem i da sam sebe slusas sta pricas i da ne mislis o mogucim rijecima koji ti dolaze i da ne mislis kako ces na njima zapet, jednostavno izbaci to iz glave.
I tako sam vjezbao sam sa sobom i primjetio sam da ta tehnika pali i da mi mnogo pomaze i skoro pa sam to savladao. U dobroj mjeri. I da, zaboravio sam da kazem, kad pricam i kad vidim da je trokiranje neizbjezno kod neke rijeci, zastanem, udahnem i onda je lanem ko po loju, bitno je kontrolisat i ne dam me to pobjeđuje nego hocu da budem ja taj
Ono sto mi je vrlo interesantno je da nikako ne mucam sa nepoznatim osobama ili kad pricam preko telefona sto je nekima ogroman problem, a sa rodbinom koja zna naravno i svim onim ostalim koji znaju za to, mogu reci da je malkice izrazenije, desi se.

Uglavnom desava se na rijecima koja pocinju sa - T, P, K i to ne sve rijeci nego par rijeci sto me bas nervira

Kad citam na glas bilo sta sasvim tecno ide, sto znaci da je moguce rijesiti taj problem i da ne nije neotklonjiv.
P.S. Ono sto sam zaboravio da kaze je, kad sam ljut kad ispadne svađa neka

tad idealno govorim, orator samo takav, ili kad je neka vazna situacija, kad se govori pred vise ljudi kao na faxu prezentiranje necega, nevjerovatno, valjda sto se uzivim u to sve pa i ne mislim na taj problem.
Sretno