Forum Klix.ba

mojgrad wrote:Gdje god da si moras se boriti za zivot i egzisteniciju (negdje je to lakse negdje teze) ali moras. Zivot nije med i mlijeko.

To je to, otprilike ....

@ sandra01

Mozda mozes naci nekakv posao koji bi ti omogucavao da budes dio godine ovdje, a dio vani, ili barem da se vratis na nekoliko mjeseci , poslovno, i da vidis da li bi mogla zivjeti ovdje? Ali, ne srljaj. Sve dobro promisli i ne daj samo emocijama da te vode. Razumijem te potpuno, ali vjeruj mi, emocije su varljive, ne daju potpunu sliku. Vracanjem riskiras da postanes zatocenik mafijasko-politickih odosa u drzavi i da im postanes rob, kao sto smo i mi ovdje. Bosna je tvoja zemlja, nikud nece pobjeci, samo, moj ti je savjet da pricekas jos malo.

slavkoimamodilera wrote:

SA 071 wrote:Sta znaci dobro zivjeti? Raja misle da je dobar zivot samo imati puno para, vilu, bazen, limuzine... I kazu vani se dobro zivi. Pa nemaju ni vani svi puno para, vile, bazene, limuzine... A dobro zive?!...

Ovo sto je svirac opisao, po mom misljenju, lici na dobar zivot. Para covjeku naravno nikad dosta, moglo bi uvijek jos. Ali bitno je covjekovo zadovoljstvo. Ako je covjek nezadovoljan, ni milioni ne pomazu...

Dobro zivjeti znaci imati stabilan posao sa kojeg znas da te ne moze neko nogom nabit tek tako, a to je kod nas svakodnevnica... dobro zivjeti znaci, mozda imati i povelik kredit, ali isto tako i moci mirno spavati nocu zbog njega, ne misliti sta ako me sef otpusti sutra, hocu li na ulicu sa zenom, djecom... dobro zivjeti ne znaci ponekad skoknuti do "moreta", vec djeci mirne duse kupiti sve sto im treba za skolu, poslati na skolsku ekskurziju tu i tamo, a ne se prije toga pitati je li veci prioritet platiti struju i grijanje, ili vodu ili kupiti svesku... to je onaj dio gdje ljudi vani dobro zive, a nemaju vile...

Niko ovdje ne sanja vile (dobro, bar vecina pretpostavljam), vec da zivim k'o covjek... da mi nije misaona imenica kupiti koliko toliko normalan stan, ma koliko on kostao, ne zato sto mi je ispod casti biti podstanar, vec sto ne znam ni hocu li za podstanarstva imati sutra... da mi nije misaona imenica zamisliti kako odgajati dijete u gnojistu od drzave u kojem ce ga vec od vrtica neko jebat u zdrav mozak time je li "nas" ili "njihov"...

To je zivotarenje, a ne zivot...

Vrlo dobro napisano!

svirac wrote:

mojgrad wrote:Gdje god da si moras se boriti za zivot i egzisteniciju (negdje je to lakse negdje teze) ali moras. Zivot nije med i mlijeko.

To je to, otprilike ....

Nije istina... nigdje se u normalnoj drzavi, covjek sa razumnim nivoom obrazovanja ne bori za egzistenciju... to prosto nije istina!

2 svirac - izvini ako je na neki nacin ispalo da sam aludirao na tebe, ali nije mi bila namjera... i ti odmah ides u krajnost... nije mi alternativa poslu sa VSS u Bosni slaganje rafa u Wall Martu u SADu... nego mi je alternativa isti moj posao, na drugom mjestu na planeti, za puno normalnije pare za koje se zaista da normalno zivjeti...

slavkoimamodilera wrote:

svirac wrote:

mojgrad wrote:Gdje god da si moras se boriti za zivot i egzisteniciju (negdje je to lakse negdje teze) ali moras. Zivot nije med i mlijeko.

To je to, otprilike ....

Nije istina... nigdje se u normalnoj drzavi, covjek sa razumnim nivoom obrazovanja ne bori za egzistenciju... to prosto nije istina!

2 svirac - izvini ako je na neki nacin ispalo da sam aludirao na tebe, ali nije mi bila namjera... i ti odmah ides u krajnost... nije mi alternativa poslu sa VSS u Bosni slaganje rafa u Wall Martu u SADu... nego mi je alternativa isti moj posao, na drugom mjestu na planeti, za puno normalnije pare za koje se zaista da normalno zivjeti...

Slazem se s slavisom dilerom

lord-executioner wrote:Ovo mogu reci samo ljudi koji ne zive ovdje, ili koji zive, a nisu svjesni da zivot ne znaci zivotariti od danas do sutra. Ovdje NIJE dobro, ovdje nema mogucnosti, ovdje moze biti ugodno kratkorocno, na par mjeseci, ali dugorocna stabilnost se ne moze postici osim ako zrtvujes obraz ili moral i prostituises se u politici ili kriminalu ( tu ubrajam i sve oblike korupcije, neovisno o konkretnom poslu ). U BiH vise nema ispravnih vrijednosti, bijeda ili zudnja za izlaskom iz bijede su ih unistile. Ja zivim ovdje, ne zivim niti sam zivio vani, ali meni se cini da pokretacu teme treba samo promjena klime, doslovno Ja zelim otici odavdje, ali ne zelim otici u hladnije krajeve, brrr... Hladnoca deprimira. Prijateljstvo ni ovdje nije idealno ( ono ionako uvijek zavisi od covjeka, ne od pojma ), gotovo svaki ce ti prijatelj zabiti noz u ledja ako se ukaze potreba za tim i ako ce od toga imati koristi, a sto se tice distance na kojoj se drze komsije i drugi ljudi, ovdje ces pozeljeti tu distancu, i pozeljet ces da ljudi izvade nos iz tvojih poslova... Ne, moja preporuka bi bila da radije planiras prelazak u Australiju ili neku mediteransku drzavu. U BiH se nece jos dugo vrijediti vracati.

Ovo o čemu razmišljaš se ovdje zove ''praviti od gotovine veresiju'', pa šta ti misliš kako je to ovdje? Toplina te okružuje sa svih strana, svi te vole, posla za svakoga, radi se samo od 8 do 12 pa onda s kafe na kafu, pa svaku noć izlasci, kafići, koncerti, diskoteke, galerije, opera, kino itd. Život ovdje nije tvojih 15 dana godišnjeg odmora kad obilaziš familiju i svi te kao vole, a gledaju kakve si im to izdaleka poklone donjela i tako to. Život je ovdje mnogo složeniji i to ko nije godinama ovdje ne može ni da shvati, pa ti zato preporučujem da, ako možeš, uzmeš jedno dva mjeseca neplaćenog odmora tamo odakle si i da se uvjeriš šta je ovdje toliko bolje nego tamo gdje si sada.

...

neshto wrote:u istoj sam dilemi bio prije 10 godina, vratih se i nikada se nisam pokajao.
jedine stvari koje fale su taj neki "sređeni" život, kvalitetno zdrvastveno osiguranje i neki osjećaj sigurnosti općenito. možda baš taj manjak sigurnosti (s tim mislim da ne znaš šta nas sutra čeka) daje dodatni šarm životu u BiH. ako očekuješ da ćeš svaki dan visiti po kafama sa ostalim gubidanima varaš se, čim nađu posao, čim se počne radit život postaje dosta sličan zapadno evropskom...
ima prednosti, ima mana al jedno je sigurno, živjeti ovdje nije dosadno...
nađi posao i vraćaj se, samo se nemoj zeznut pa vratit a da nisi našla posao, ne srljaj...

Upravo tako! I ja kad sam se vratio, za svaku losu ocjenu, nepolozen ispit ili nogu od djevojke sam krivio povratak i kud dodjoh ovdje. Onda covjek diplomira, nadje posao, ozeni se i skonta da nema ljepse zemlje na dunjaluku od moje Bosne!

lord-executioner wrote: ali dugorocna stabilnost se ne moze postici osim ako zrtvujes obraz ili moral i prostituises se u politici ili kriminalu ( tu ubrajam i sve oblike korupcije, neovisno o konkretnom poslu )

Dugorocno sam stabilan.
Nemam apsolutno nikakve veze sa politikom ili kriminalom.
Radim svoj posao, nikome ne dugujem apsolutno nista.
Zivim dobro od onoga sto sam sam stvorio

I tebi s punim pravom sad jebem mater!

@ins, .... bit ces banovan.

Ja sam se 96 vratila u SA, nikad tu odluku nisam zazalila, iako sam vani zavrsila skolu i mogla mirno nastaviti daljnje skolovanje. Nije bilo lako, jer sam porijeklom iz RS i nisam se vratila svojoj kuci nego u drugi grad. Ali nikad, apsolutno nikad nisam zazalila zbog svoje odluke, naprotiv. Sreca je stanje svijesti, nije bitno gdje zivis, bitni su ti prioriteti, bitno je ono sto zelis od svog zivota. Niko ti nigdje na svijetu ne moze garantovati srecu, sve je to individualno. Meni je prioritet moja familija, moji prijatelji, osjecaj da nisam gradjanin drugog reda...
U svakom slucaju sretno, sta god da odlucis

mojgrad wrote:Eh pa i u normalnim drzavama moras traziti posao i nista ti nece pasti s neba. Ako ne radis nema hljeba da jedes. Borba kroz ziovot svakako ma gdje se nalazis samo kako vec rekoh u nekim drzavama je to lakse omoguceno u nekim nije nikako..

Nisam od onih koji bi da im nesto padne s neba, svoj posao sam trazio i zasluzio, radim ga posteno, za (za BH uslove) super pare i opet nisam nigdje prispio... to je sve sto kazem... u normalnim drzavama ljudi na mojoj poziciji idu na more na Ibizu i putuju svijetom... ja sanjam dvosoban stan star 30 godina...

Ma nek se vrati ako misli da ce joj biti bolje...mozda joj i bude...kamo srece da nam se vrate svi oni koji vrijede...koji zele ovoj zemlji bolje sutra, koji nas ne bacaju 100 god. unazad...Ali sta jeste jeste, nek se spremi na najgore jer biti u Sarajevu dvije sedmice i misliti da je stalno tako- e to je greska...

na osnovu sto si napisala meni se cini da ti povratak u bih i nece biti neko rijesenje.
prvo se treba presabrati, potraziti prave uzroke nesrece, rijesiti taj problem, pa se onda odlucivati na tako velike korake poput povratka u bih. mozda si nesrecna jer nemas prijatelja, ako ih u bosni imas onda povratak mozda jeste pravo rijesenje, ali se zapitaj sta ce biti kada prodje taj prvi period nakon povratka. imas li posao? jesi li rijesila stanovanje?

to sam ja wrote:Ma nek se vrati ako misli da ce joj biti bolje...mozda joj i bude...kamo srece da nam se vrate svi oni koji vrijede...koji zele ovoj zemlji bolje sutra, koji nas ne bacaju 100 god. unazad...

Pa o tome se i radi... Znam nekoliko slučajeva povratka 'ovih koji nešto vrijede' i koji su tamo negdje daleko napravili karijere i normalno živjeli, a onda nostalgija. Došli, našli posao, puni entuzijazma počeli ubjeđivati one za koje rade i one sa kojima rade da to nešto što rade može i bolje, a onda blok, podmetanje nogu, zavist tipa, nije ti ovo SAD, Njemačka itd. A tek opštine, pošte, elektroprivrede i ostale institucije, pa redovi, pa čekanje, pa ono što se treba dobiti za 7 dana čeka se 3 godine ili se nikad ne dočeka, pa ceste, pa lokalni moćnici, pa obdaništa, škole, pa i Djed Mraz. Tek tada su uvidjeli šta to znači nered, izolacija, biti građanin drugog reda. I šta se desilo s njima???
Neki se vratili tamo daleko, a neki su tu i sada i pokušavaju da se naviknu na ovaj nered, do kada, ne znam.

Da nebi bilo zabune - u mojoj porodici svi rade, živimo u tek izgrađenoj kući u Starom gradu (lijepi krediti), poslovi su nam solidno plaćeni, a ne radimo ni za strance ni u institucijama BiH, sve što smo stekli stekli smo samo radom, ali su bile potrebne godine da ono što znamo počnemo i naplaćivati adekvatno.

u svakom slucaju-u bosnu se ne vraca ako nemas sta zastekano u duseku.ako vec mislis grlom u jagode.u te tri godine koliko se sebi govorila-jos ovu godinu,trebala si stvoriti pufer,rezervu za neke 2 godine skromnog zivota.
samo tako mozes istog trena otici za bosnu,pola godine traziti posao,imati godinu dana vremena da vidis jesi li pogrijesila ili ne,i ako jesi-imati jos pola godine za povratak i trazenje posla tu gdje si sada.
i to dok si u bosni,da ne spiskas tu rezervu na kafe i restorane sa rajom,nego da zamislis da si sasvim prosjecan bosanac,da zivis prosjecnim zivotom,imas prosjecnu platu itd.i dok trazis posao i trosis svoju rezervu-uzimaj od nje prosjecnu platu-pa vidi koliko mozes s njom.moras zivjeti pravu situaciju bosne,da se kasnije ne bi nasla na suhom.sretno!

sandra01 wrote:Meni je ovde zima.Konstantno .Ne volim ove ljude koji se nikad ne smiju.Nisam sretna... ni zadovoljna i ne volim sebe jer sam pocela da licim na njih ,da uzivam u onome sto imam i da me problemi drugih ljudi ne doticu,da mi je najnormalnija stvar da sedam dana ne zazvoni telefon,da se za izlazak na kafu dogovorim sedam dana ranije i ...da ne davim dalje.
E sad meni se kao najlogicnije rjesenje namece da se fino vratim svojoj kuci tamo gdje pripadam ako nista ono da ponovo pronadjem sebe ,pa onda da se ljutim na to otkrice i da ga shodno situaciji volim ili ne volim..
Sve je to divno i krasno ,rjeseno stambeno pitanje, perfektna na dva strana jezika ,radno iskustvo steceno ovde,familija tamo,prijatelji tamo i kad pocnem da nabrajam...sama sebe pitam pa sta ja radim ovde?
I taman pocnem da planiram kako da se preselim i onda...tupa bol u stomaku...a sta ako...i tamo bude ovako?
I onda me uhvati panika i kao ovde imam kakvu takvu sigurnost,i mogu se snaci ..pa onda opet kontam...pa ako se mogu snaci ovde sama u stranom svjetu a sto se nebi snasla tamo?Da ali tamo su manje mogucnosti!Sta ako ih ne pronadjem?A da ja za svaki slucaj stavim stvari u storage ovde pa... ne daj boze ako zagusti.Ili da sve prodam?Ili da sebi dam jos jednu godinu ovde (to radim posljednje tri godine) ,ili da... I tako pitanja u nedogled a vrijeme prolazi...a godina sam,da ne citiram Meshu...,nesto se mora uraditi ili prelomiti da ostanem ovde ili put pod noge .
A strah me.

Prije 6 godina sam se vratio u sarajevo.
Sve to je bilo u mojoj glavi od 96 kada sam otišao iz Sarajeva,sve je to lijepo ali nikada se nisam mogao pomiriti sa tim načinom života i ja i žena smo samo razmišljali kako se vratiti.Radio sam,kupio stan,auto...ali sam venuo i na kraju bez puno razmišljanja prodao sve ,vratio kredite i otišao KUĆI.E sad dolazi glavno pitanje:šta ovde?Prvo i najvažnije je da imaš stan a ko hoće da radi uvijek će za cekera zaraditi a i više zavisno od tvoje upornosti ,snalažljivosti,sklonosti riziku i razvijanju posla.Ideja je najvažnija i ko kaže da se ne može LAŽE.Jako puno stvari je ovde loše ali ima i jako puno dobrih stvari,da ne nabrajam svjesna si ti svih prednosti.Zavisi mnogo od toga čime se baviš i šta misliš raditi.Ako misliš raditi za nekoga to je teža situacija i teško je naći dobar posao sa dobrom platom i dobrim poslodavcem,većina njih su ljenguzi skloni malverzacijama koji traže puno a daju malo al bitno je da je on gazda veliki sa znaš onu tablu kad naprave vlasnik pa velikim slovima ime i prezime...ali je isto tako teško naći dobrog radnika ako se baviš privatnim biznisom,slabo ko je stvarno zainteresovan za posao,ne traže puno ali i ne doprinose skoro ništa ali odlični su u brojanju tvojih para i imovine.
Imam jako puno prijatelja koji su se vratili i svi su uspjeli ali sve su to jako uporni i vrijedni ljudi koji uz sve probleme
i u ovako glupom sistemu rade i zarađuju.Jako puno pozitivnih stvari možeš vani naučiti u smislu poslovanja,šta raditi i na koji način,u smislu ophođenja sa mušterijama.Zaboraviti naš pojam gazde,mušterija je kralj.Gledaj tu gdje si oko sebe i kako oni prave pare uz vječiti osmijeh,stvori neku ideju u svojoj glavi i ovde je pretoči u djelo.Da ne dužim,spakuj stvari i bježi kući biće ti odlično ali to moraš sama postići,nigdje nije lako ali je kući najljepše.Šta možeš izgubiti?Probaj
Ja se nisam pokajao i presretan sam mada radim i više nego što sam vani radio ali kad sam slobodan ovde je milina i one male svakodnevne rituale tipa jutarnje kafe i novina u svom naselju sa svojom dragom prije posla i mnogih drugih sitnih ali jako bitnih stvari koje ti uljepšaju svaki dan i daju ti snagu.I kad dođeš gledaj više na pozitivne stvari i njima se vodi a crnjak i pesimizam ne vodi dobrom.Što se nas više vrati biće i ovde bolje.

Vrlo sam slicne dileme i razmatranja kao Sandra i ja imao. Prije oko godinu dana sam konacno odlucio da se vratim (najteze je odluciti, sve je lako uraditi) i nikad mi bolje nije bilo! Mozda sam imao srece. I onda sam se iznenadio koliko je ljudi isti korak napravilo nakon istog polemisanja. I koliko samo ljudi tako razmislja a ne smije iz nekog straha od promjene (a promjena se i trazi). Samo mi je zao sto nisam ranije donio ovu odluku, ali sta je tu je...

Danas mi je smijesno da su najveci protivnici povratka oni ljudi koji nisu izbivali iz BiH, a vidimo, vecina koja je napravila taj korak podrzava i ostale. Kako neko ko nikad nije okusio zivot u inostranstvu moze uopste pricati o tome kako je tamo? I ako je ovdje vec tako lose kao sto tvrde, zasto su jos tu???

Sandra, najgore sto ti se moze desiti je nikad ne probati taj povratak, i do kraja zivota tamo negdje na sjeveru mastati kako bi bilo... I vrijeme ide... Sto ovaj jedan kaze, pokajanje traje 6 minuta koliko treba za kartu za nazad. I onda barem rascistis sa tim.

smille wrote:

to sam ja wrote:Ma nek se vrati ako misli da ce joj biti bolje...mozda joj i bude...kamo srece da nam se vrate svi oni koji vrijede...koji zele ovoj zemlji bolje sutra, koji nas ne bacaju 100 god. unazad...

Pa o tome se i radi... Znam nekoliko slučajeva povratka 'ovih koji nešto vrijede' i koji su tamo negdje daleko napravili karijere i normalno živjeli, a onda nostalgija. Došli, našli posao, puni entuzijazma počeli ubjeđivati one za koje rade i one sa kojima rade da to nešto što rade može i bolje, a onda blok, podmetanje nogu, zavist tipa, nije ti ovo SAD, Njemačka itd. A tek opštine, pošte, elektroprivrede i ostale institucije, pa redovi, pa čekanje, pa ono što se treba dobiti za 7 dana čeka se 3 godine ili se nikad ne dočeka, pa ceste, pa lokalni moćnici, pa obdaništa, škole, pa i Djed Mraz. Tek tada su uvidjeli šta to znači nered, izolacija, biti građanin drugog reda. I šta se desilo s njima???
Neki se vratili tamo daleko, a neki su tu i sada i pokušavaju da se naviknu na ovaj nered, do kada, ne znam.

Da nebi bilo zabune - u mojoj porodici svi rade, živimo u tek izgrađenoj kući u Starom gradu (lijepi krediti), poslovi su nam solidno plaćeni, a ne radimo ni za strance ni u institucijama BiH, sve što smo stekli stekli smo samo radom, ali su bile potrebne godine da ono što znamo počnemo i naplaćivati adekvatno.

Znam o cemu pricas, mom bratu se upravo to desilo...diplomirani bio-hemicar, vratio se u Sa...jedva docekao...porodica, prijatelji etc. pun entuzijazma da nadje posao, otisao prvo na fakultet...da vidi sta se ovdje desava..bla,bla,bla...za mjesec dana spakovao kofere opet..poljubio sestru i majku i via nazad...mislim da je to to, da se nikada nece vratiti...i tek sada je svjestan koliko je sretan

Vrati se, nemas pojma sta propustas...

nazalost se i u Bosni sve mijenja...sve vise na gore. Mislim na stanje drustva- postaje gore od zapada. Svako je ogorcen, depresivan, zavidan do mile volje...
nema vise nekadasnjeg prijateljsva i drustva...sad svako za sebe kroji planove i zatvara se u svoja cetri zida....zalosno.

slavkoimamodilera wrote:

SA 071 wrote:Sta znaci dobro zivjeti? Raja misle da je dobar zivot samo imati puno para, vilu, bazen, limuzine... I kazu vani se dobro zivi. Pa nemaju ni vani svi puno para, vile, bazene, limuzine... A dobro zive?!...

Ovo sto je svirac opisao, po mom misljenju, lici na dobar zivot. Para covjeku naravno nikad dosta, moglo bi uvijek jos. Ali bitno je covjekovo zadovoljstvo. Ako je covjek nezadovoljan, ni milioni ne pomazu...

Dobro zivjeti znaci imati stabilan posao sa kojeg znas da te ne moze neko nogom nabit tek tako, a to je kod nas svakodnevnica... dobro zivjeti znaci, mozda imati i povelik kredit, ali isto tako i moci mirno spavati nocu zbog njega, ne misliti sta ako me sef otpusti sutra, hocu li na ulicu sa zenom, djecom... dobro zivjeti ne znaci ponekad skoknuti do "moreta", vec djeci mirne duse kupiti sve sto im treba za skolu, poslati na skolsku ekskurziju tu i tamo, a ne se prije toga pitati je li veci prioritet platiti struju i grijanje, ili vodu ili kupiti svesku... to je onaj dio gdje ljudi vani dobro zive, a nemaju vile...

Niko ovdje ne sanja vile (dobro, bar vecina pretpostavljam), vec da zivim k'o covjek... da mi nije misaona imenica kupiti koliko toliko normalan stan, ma koliko on kostao, ne zato sto mi je ispod casti biti podstanar, vec sto ne znam ni hocu li za podstanarstva imati sutra... da mi nije misaona imenica zamisliti kako odgajati dijete u gnojistu od drzave u kojem ce ga vec od vrtica neko jebat u zdrav mozak time je li "nas" ili "njihov"...

To je zivotarenje, a ne zivot...

Pa kako sam ja shvatio iz sviracevog posta, covjek sebi moze priustiti normalan zivot. I more, i knjige djeci i sve ostalo, ali bez pretjerivanja...

To sto ti opisujes kao dobro zivjeti ne postoji nigdje. Prvo, stabilan posao pogotovo neces naci na zapadu (a u USA da i ne govorim). Citas li novine? Kazu Opel otpustio 7000 radnika, Citibank planira otpustiti 35000 radnika, u USA nezaposlenost veća 2% i sl. Pa upravo je kod njih lakse izgubiti (ali i naci) posao.

Problem nasih ljudi je sto hoce preko noci postati "zapad". Pa ne kupuju ni tamo kuce ili stanove odmah nakon fakulteta. I kada ih kupe, ne moraju biti locirani u centru ili blizu centra, nego su obicno malo podalje. A otplacuju ih decenijama. To sada mozes i kod nas. Saga o kupovini nekretnina kao o kupovini u soping centru je zavrsena. Zato danas i trese kriza svijet. Ti probaj kupiti stan u Hadzicima ako nemas love za onaj na Pofalicima (ako si iz Sarajeva). Da si vani zivio bi vjerovatno i na udaljenijoj lokaciji.

Da radis u svojoj struci u USA na Wall Street-u (kako napisa) imao bi puno vise para. Ali bi bio domicilni Amer. Za tebe kao Bosanca sigurno nije rezervisan Wall Street, vec neki puno manje atraktivan ambijent. Ako je ista i "rezervisano".

Problem nasih ljudi je nerealna slika "zapada" i sklonost kukanju. Kako svirac napisa, mogu i ja navesti mali milion razloga zasto je bolje zivjeti vani. Ali, mogu bar jos toliko razloga dati za zivot ovdje. Stvar je u tome kako gledas na stvari, crno ili u boji.

Ja zivim u vlastitom stanu, imam vlastiti auto, mogu otici na odmor, kupiti sebi ono sto mi je potrebno. Nisam ni krao, sve posteno. To je ona materijalna strana. Vjerovatno, da zivimo vani i radimo ono sto radimo ovdje (supruga i ja) zivjeli bi u materijalnom smislu puno bolje. Ali, drustvena strana se ne moze nadoknaditi novcem. To je ono sto ocito nisi shvatio. Kada bih mogao sve koji su mi dragi preseliti tamo negdje i tu imati nas nacin zivota, to bi bilo super. Ali to onda vise ne bi bio zapad, vec opet Bosna...

Znam o cemu pricas, mom bratu se upravo to desilo...diplomirani bio-hemicar, vratio se u Sa...jedva docekao...porodica, prijatelji etc. pun entuzijazma da nadje posao, otisao prvo na fakultet...da vidi sta se ovdje desava..bla,bla,bla...za mjesec dana spakovao kofere opet..poljubio sestru i majku i via nazad...mislim da je to to, da se nikada nece vratiti...i tek sada je svjestan koliko je sretan

Ma jasno mi je sve. Ali sretan si tamo gdje ti je dobro, krug prijatelja ćeš stvoriti bilo gdje na svijetu samo ako želiš to i ako si normalan, posao ćeš naći i ovdje i u SAD i u Iranu ako si vrijedan i želiš napredak, familiju možeš posjetiti bar jednom godišnje ma gdje da si (a mnogi koji žive ovdje svoju familiju i rjeđe obilaze ), sa prijateljima i porodicom možeš biti u svakodnevnom kontaktu - lijepi Skype, pa šta je onda poenta povratka u haos???
U gornjim postovima ljudi idealiziraju povratak kao da se ovdje samo derneči, a love ima i samo je treba pobrati, a za to ti je potrebna samo ideja što li tu ideju nisu prodali na zapadu pa uzeli 100 puta više love? Ali tamo se plaćaju porezi i dadžbine za biznis, a ovdje ne, pa se ideje nesmetano realizuju, ma ja, ba!!! A tek jutarnje čitanje novina, pa kahvenisanje s rajom, ma možeš ti to samo zamisliti, ma divno. A što puno više rade tu nego tamo na zapadu, a to što puno više rade ne mogu baš redovno to da naplate (ili možda nikad) to nema veze. Pa je još pitaju šta to može izgubiti ako se odluči na povratak!!! Pa eto ništa, taman da ne izgubi posao i status tamo odakle bi trebala da se vrati, može izgubiti iluziju Bosne, onakve kakvu je zamišljala i o kakvoj je maštala, a kada se iluzija izgubi onda je još teže.
Ma eto teška tema, moglo bi se pričati u nedogled, nisam pesimista, baš obratno, samo sam realan i ne volim idealiziranje stvari. Ljudi, makar iz najboljih namjera, pokušavaju drugima uljepšati svoju životnu sredinu jer se oni onda osjećaju bolje i imaju opravdanja za svoje postupke i za pitanja tipa šta bi bilo da sam ...?
Ovu temu je i postavila kako bi imala sukrivaca za svoju odluku kakva god da bude, naravno ako to što odluči ne ispuni njena očekivanja.

foton wrote:Vrlo sam slicne dileme i razmatranja kao Sandra i ja imao. Prije oko godinu dana sam konacno odlucio da se vratim (najteze je odluciti, sve je lako uraditi) i nikad mi bolje nije bilo! Mozda sam imao srece. I onda sam se iznenadio koliko je ljudi isti korak napravilo nakon istog polemisanja. I koliko samo ljudi tako razmislja a ne smije iz nekog straha od promjene (a promjena se i trazi). Samo mi je zao sto nisam ranije donio ovu odluku, ali sta je tu je...

Danas mi je smijesno da su najveci protivnici povratka oni ljudi koji nisu izbivali iz BiH, a vidimo, vecina koja je napravila taj korak podrzava i ostale. Kako neko ko nikad nije okusio zivot u inostranstvu moze uopste pricati o tome kako je tamo? I ako je ovdje vec tako lose kao sto tvrde, zasto su jos tu???

Sandra, najgore sto ti se moze desiti je nikad ne probati taj povratak, i do kraja zivota tamo negdje na sjeveru mastati kako bi bilo... I vrijeme ide... Sto ovaj jedan kaze, pokajanje traje 6 minuta koliko treba za kartu za nazad. I onda barem rascistis sa tim.

To je problem nerealne slike "zapada" kakvu ljudi imaju ovdje.

Prvo, kontaju tamo bi radili dobre poslove. Uglavnom sipak, cast izuzecima koji su fakat neki fantomi u necemu ili su fakat imali srece.
Drugo, kontaju tamo bi imali para, koje bi lako zaradili, a imali i svo ono vrijeme i slobodne aktivnosti koje su ovdje imali. Uglavnom sipak. Uglavnom, od tih ljudi vani slusam posao, kuca, posao, kuca i tako do odmora.
Trece, uvijek bi imali novca za sve i nikad im ne bi falilo ni za sta. Tamo su svi bogati. Veliki sipak.

Nasi ljudi sve svode na materijalnu stranu. A najzalosnije je, sto su svi oni zivjeli i odrastali upravo u drzavi u kojoj su bili redovi za polubjeli hljeb (ali ne zato sto su ljudi htjeli da se zdravo hrane, vec zato sto je bio jeftiniji), u kojoj nije bilo kafe ili benzina, iz koje nisi ni mogao otici tek tako. I sada oni kao nenavikli na takav zivot, nasli se iz blagostanja u bijedi. Ma hajde, ba...

Vrati se, ovdje je veca mrznja...

Svi blebecete o nekim perifernim stvarima. Nigdje nije lakse uronit u rat nego ovdje. Vrati se ako si glupa...