http://WWW.OSLOBODJENJE.BA wrote:
Najluđa noć u Gacku
Da li je teško prihvatiti mogućnost da su za požar u kojem je izgorjela džamija u Fazlagića Kuli kod Gacka krive dvije grijalice, neispravna papirologija i improvizacija s instalacijama? Uz sve poštovanje Stanislavu Čađi i Rajku Kuzmanoviću - jeste. Jer, vjerski objekti na tom mikrolokalitetu, a bogami i šire po regionu, nestajali su isključivo u piromanskom magnovenju ljudskog faktora, a u ime Boga.
Od Kurbanskog bajrama do Nove godine manje je od mjesec dana. Ti blagdani, kao i mnogi drugi, potpisnika ovih redova bacaju u depresiju, jer podsjećaju na potrebu sumiranja prethodnog vremena i projekciju budućih želja i zadataka koje čovjek postavlja pred sebe.
Kada je u prohladno nedjeljno poslijepodne u redakciju Oslobođenja došao Igor Vreta, vijećnik u Općini Novo Sarajevo, s idejom da provede posljednju noć 2008. godine sa šačicom bošnjačkih povratnika u kraju koji i u 21. vijeku “živi“ istragu poturica, pozvavši sve političare da mu se pridruže, misli su mi otišle na doček ,95, proveden nedaleko od prvih linija. Martićevi soldati spustili su se sa Plješevice u hrvatske zaseoke oko Bihaća, približivši se korak do bolnice na kraju grada. Uz oskudnu trpezu (dvije lučane svjetiljke i šest gitarskih žica), bihaćka mladost pod ponoćnom kišom metaka strepila je šta će se dogoditi kada utihne salva i neprijatelj “hrupi“ na vrata... Sve i jedan novogodišnji doček poslije tog bio mi je, u najmanju ruku, besmislen, pa sam se ozbiljno zabavio mišlju da se pridružim Vreti, koji će, siguran sam, izazvati podsmijehe kolega, a bit će i komentara kako je riječ o skupljanju poena (iako su izbori netom prošli).
I, zbilja, ko bi mogao sačinjavati eminentnu slavljeničku ekipu, bh. dream team u Fazlagića Kuli?
Predsjednik Stranke demokratske akcije
Sulejman Tihić, i sam raseljena osoba? Hm... Čini se da je bliži slavlju u rotirajućem restoranu na vrhu babilonskog tornja svog (n)ovosezonskog interesnog prijatelja. Njegov potpredsjednik
Bakir Izetbegović otpada, jer, kao mumin, porodično prezire
Djeda Mraza, mada se nešto ne sjećam da je bajramovao u Republici Srpskoj. Federalni premijer
Nedžad Branković, također porijeklom iz predjela odakle su Bošnjaci potjerani, a džamije popaljene, nema mišljenje o događajima izvan svog entiteta, jer je mislima na Poljinama onkraj Sarajeva.
Haris Silajdžić bi možda i otišao, ako bi ga pratile kamere CNN-a da
Baracku Huseinu Obami u brk spočita kako žive braća muslimani nakon proživljenog genocida. Njegove saradnike križam - oni se izgube i po obroncima Sarajeva, a kamoli neće po hercegovačkim gudurama.
Na opoziciju nikako ne računam.
Zlatka Lagumdžiju brine unutarstranačka opozicija, koja se godinama istiha nakanjuje svrgnuti ga sa stranačkog prijestolja, ali iz sigurne pozadine, koja nije u istočnoj Hercegovini. Naša stranka, također, ima još sigurniji pogled iz opozicije, barem narednih šest mjeseci.
Sefera Halilovića bi još i uhapsili u Gacku, samo ako bi ga prepoznali. Njegov parlamentarni kolega
Rifat Dolić ne dolazi u obzir, u Gacku nema postrojenja Agrokomerca niti (idolo)poklonika
Fikreta Abdića.
Ime po ime, spadne knjiga na dva slova:
reisa Mustafu ef. Cerića i premijera RS-a
Milorada Dodika! Prvi bi boravkom 31. decembra u Fazlagića Kuli izbio argument svima koji tvrde kako prvi čovjek Islamske zajednice više brine za (ličnu) međunarodnu promociju nego za svoj ummet, naročito najugroženije, među kakvim su gatački povratnici. Možda će neko reći kako je neprimjereno da reis proslavlja najluđu noć, ali ništa on ne treba slaviti, nego samo sjediti i slušati ljude: upravo jer je to za prvog u muslimana sasvim običan dan, može ga iskoristiti u svrhe sevapa.
Dodiku je, također, dan kao i svaki: pravo slavlje počinje 7. januara, nastavlja se 9., na rođendan republike, a završava 13. Kako bi se tek
Miroslav Lajčak obradovao da vidi premijerovu skrb za Bošnjake Fazlagića Kule, odmah bi se samoukinuo!
Pa se tek onda zamislim: ako ovaj dvojac bude zajedno u Fazlagića Kuli, kako će tek reagirati Bošnjaci, Srbi i Hrvati.
To bi tek bila najluđa moguća noć!
Oslobodjenje: Faruk Borić
Mada nas i nije strah