lord-executioner, ajd da to onda pojasnimo do kraja i da zavrsimo. ne zelim ovu temu pretvarati u neko prepucavanje.
dakle, apsolutizam je dobar samo kao polazna tacka da bi se doslo do sustine, a da krajnje situacije ne ostanu obuhvacene. uskoro ulazim u cetvrtu deceniju zivota i radim na automatici i automatskim sistemima. napredujem tako sto svakodnevno sirim svoje znanje novim dostignucima i njihovoj primjeni u praksi. to sto ti pricas da na 10k losih stvari dodje jedna dobra je tvoje licno vidjenje i to moras uzeti u obzir. nismo svi bas zatvoreni za sve pozitivno sto se ima vidjeti, a toga ima dosta, iako ne onoliko koliko bismo svi to zeljeli.
kazes sljedece: "Nijedno drustvo sa potencijalom kakav mi imamo ne bi smjelo ici mic po mic u svemu." imam osjecaj da se uopste nisi zapitao kakav mi to potencijal imamo. ako jesi slobodno objasni na koji si potencijal mislio i bilo bi lijepo kada bi rekao i kako bi ga iskoristio. nakon toga mi navedi jedno drustvo koje je preskocilo mic-po-mic fazu i "skocilo" u bilo kojem segmentu svog razvoja. potkrijepi te svoje argumente cinjenicama.
sto se tice postrojenja bitnih za infrastrukturu... duga prica. ona nisu mogla biti tretirana posebno, jer su rusi sistem napravili integralno. recimo, jedna zeljezara u ukrajini podrazumjeva cijeli sistem (zajedno sa gradom) kao jedan. cak imaju i stoku i polja na kojima uzgajaju hranu unutar zeljezare. isto je predvidjeno i za zenicu. problem je taj sto u kapitalizmu sve predstavlja sistem za sebe. necu razvlaciti pricu zasto je to tako. elem, da to nije prodano na ovaj nacin bilo bi na drugi. posto je privatizacija u toku, logicno je i da u neko doba grijanje postane privatno, tako da cemo ovako ili onako zavisiti od privatnika. sto po meni ne predstavlja nesto apriori lose.
Prvo cu se osvrnuti na infrastrukturu. Da, mogla je biti tretirana posebno; mogla se rijesiti onako kako se obicno rjesava pitanje vlasnistva nad sporednom stvari kad ona sluzi dvjema glavnim, a to je da pravo vlasnistva nad toplanom pripadne opcini, koja bi se potom ugovorno iznajmila Mittalu na neki duzi period, uz primarnu obavezu Mittala prema infrastrukturnim potrebama opcine kao vlasnika. Ne predstavlja sve "sistem za sebe", nego predstavlja sistem u kojem se preduzeca, a narocito bitna postrojenja, ne prodaju u bescijenje i samo da ispadne iz saka, nego se privatizacija vrsi strategijom koja za posljedicu nece imati propast privrednog ili trgovackog drustva, kakav je slucaj bio sa Sarabonom i nekim drugim preduzecima. Nemoj to shvatiti kao uvredu, ali mislim da nisi upucen u proces privatizacije, odnosno da koncept svodis na sustinu privatnog vlasnistva. U svijetu, a narocito u tranzicijskim zemljama, privatizacija je obicno jedan od najvecih uzrocnika korupcije, i alternative privatizaciji se primjenjuju u vidu institucionaliziranja drustva kao javnog dobra, kroz upravljanje od strane neprofitne organizacije, kroz suvlasnistvo, kroz prenosenje prava vlasnistva na opcinu i kroz ugovorno iznajmljivanje. Posljednja tri rjesenja bi bila daleko prihvatljivija kad su u pitanju postrojenja relevantna za infrastrukturu, i kupoprodaja je bila daleko od nuznog i neophodnog cina.
Sto se tice potencijala BiH, ti ulazis u cetvrtu deceniju zivota i pitas kakav potencijal drzava ima, kakvim je kapacitetima raspolagala prije rata, i kakvi kapaciteti su vecinom zapostavljeni nakon rata, ili se korisnost smanjila usljed pogresno provedene privatizacije, ili naprosto nedostatku ulaganja? Tu ti nemam vremena ni energije pomoci. Ako imalo citas pisane i pratis TV medije u posljednjih desetak godina, trebalo bi ti biti jasno kako zapravo funkcionira proces privatizacije, i zasto se privatizacija izvrsila i vrsi, a sredstva od privatizacije nisu usmjerena u razvojne sektore niti u kapitalne investicije, nego u podmirenje tekucih potreba ( citaj - uglavnom dzepove politickih duznosnika i podmirenje nerealnih obaveza prema izbornom tijelu ). Procitaj knjigu geografije iz osnovne ili srednje skole, ili neku od enciklopedija koje temeljitije razradjuju bogatstva BiH, pa da dobijes konkretne podatke o izuzetnom rudnom, sumskom, industrijskom, energetskom, turistickom i drugim potencijalima koji su nedovoljno iskoristeni, nedovoljno promovirani ili dati na neadekvatnu upravu. Svako dublje obrazlaganje trazilo bi pisanje knjige koja je, srecom, vec napisana vise puta. Trazio si primjer: Juzna Koreja je zemlja koju su gledali kao despotiju osamdesetih, danas je jedna od najrazvijenijih zemalja u svijetu, clanica kruga ekonomski najsnaznijih drzava, medju prvima po matematickoj i naucnoj pismenosti, dok je kod nas informaticka pismenost ogranicena vecinom na mlade ljude i na osnovno koristenje racunara. Znaci, od osamdesetih do sredine devedesetih, intenzivan razvoj Juzne Koreje; od sredine devedesetih do 2009. g., intenzivna stagnacija BiH. A Juzna Koreja nije jedina sa takvim boom-om, i u nju medjunarodna zajednica nije ulagala kao sto je ulagano da bi se pospjesila privreda BiH. To su, kako si zelio, okvirne i provjerljive cinjenice. Da se gore pomenuta neiskoristenost potencijala ne rjesava pranjem ruku odgovornih i privatizacijom posto-poto, "pa nek se oni tamo s tim zezaju", i da biramo odgovornu vlast po sistemu korisnosti i kompetentnosti, a ne "po kljucu", mi bismo bili u istom polozaju za brz i intenzivan napredak.
Na koncu, to sto ja pricam da na deset hiljada losih stvari dolazi jedna dobra, to nije moje misljenje, to je cinjenicno stanje koje stvarno egzistira. Shvatam zasto je iz tvoje perspektive to mozda teze shvatiti, obzirom da radis u oblasti koja je relativno novijeg datuma, za koju postoji deficit u strucnom kadru, i za kojom postoji znacajna potreba s obzirom da se nastojimo sto vise pribliziti savremenim industrijskim tokovima, pa je analogno tome i zivotni standard u datoj oblasti povecan. Medjutim, pokusaj sagledati druge branse, ili cak sagledati stvari iz perspektive drugih profesija, uz ( nepotrebnu ) napomenu da osobe kvalificirane za druge profesije cine oko 95 % radno aktivnog stanovnistva ( a vjerovatno i vise ). Za skoro stotinu hiljada se povecao broj
registrovanih nezaposlenih izmedju 2003. i 2007. godine, a danas u BiH nezaposleno je skoro 700 hiljada ljudi. To je otprilike petina ili, u najboljem slucaju, blizu petine ukupnog broja stanovnika. Od 2,7 miliona radno sposobnih lica ekonomski je neaktivno 1,2 miliona. Ti ljudi vjerovatno sjede kod kuce, i gledaju odakle se vedri, bivajuci pri tom posve otvoreni za sve lijepe stvari koje se desavaju oko njih. Vise od polovine tog broja su mladi ljudi, kojima se zaposljavanje onemogucava ili otezava u startu oglasima kojima se za radno mjesto trazi radno iskustvo, iako je posve jasno i ljudima koji daju oglas da neko ko je zavrsio fakultet ne moze imati radno iskustvo od 2-5 godina. Od ukupnog broja radnika, 20,5 % je onih koji rade u poljoprivredi i koji vec godinama imaju postavljene satore pred Parlamentom kako bi sve dobre stvari, poput neotkupljivanja njihovih proizvoda i nesubvencioniranja poljoprivrednih djelatnosti, razmotrili iz zablje perspektive. 50 % radnika radi u usluznim djelatnostima, a trideset posto u nepoljoprivrednim, sto znaci da, ako uzmemo da u nepoljoprivrednu djelatnost domaca industrija ulazi danas sa nekih 10 %, u Bosni i Hercegovini se proizvodni kapaciteti koriste skromno. 3 % nezaposlenih imaju zavrsen fakultet.
U decembru 2006. stopa nezaposlenosti je iznosila 45 %. Napomenut cu ti jos i da isto istrazivanje ( koje je obavio Centar za promociju civilnog drustva ) kaze da poslodavci najmanje vrednuju tehnicke vjestine stecene u procesu formalnog i neformalnog obrazovanja, a najvise komunikacijske vjestine, marketing vjestine, racunarsku obradu teksta i strane jezike, sto u kombinaciji sa podacima o informatickoj pismenosti ( skoro polovina stanovnistva ne zna koristiti racunar u obavljanju posla ) i stepenu obrazovanja gradjana ima za rezultat diskutabilnu buducnost i slab napredak.
Eto, toliko o cinjenicima i o statistici u pogledu zaposlenosti u BiH. Samo u zaposlenosti, nisam ni isao u druge sfere u kojima je situacija takodjer katastrofalna, ako ne i gora, kao sto su korupcija, kriminal, nepotizam, neuskladjen i inertan javni sektor, nestabilna politicka scena koja ne polucuje ni 10 % svega sto se na izborima obeca i o cemu se govori. Usput pogledajmo i to da je prosjecna plata veoma niska u usporedbi sa potrosackom korpom, da su penzije i socijalna davanja bijedni i ne mogu pokriti ni polovinu potrosacke korpe, a kamoli rezije, obrazovanje, odjecu i obucu i druge potrebe, da je drzava vjestim potezima izgubila kontrolnu i regulativnu funkciju cijena goriva, zbog cega je kod nas gorivo cetiri puta skuplje nego na svjetskom trzistu. U Hrvatskoj se izgradi 300 km najmodernijeg autoputa za dvije godine, a kod nas 70 km osrednjeg za desetak godina. Sve su to kapi u moru; moze se napraviti ogromna, ogromna lista, na kojoj izgradnja jedne religijske rezidencije, otvaranje jedne arene, izgradnja jezivo i uvredljivo ruznih spomenika djeci stradaloj u ratu, podizanje jedne crkve ili odrzavanje jednog regionalnog takmicenja u latinskim plesovima ostavlja gorak okus u ustima svakome ko gleda na sta se razbacuju ogromne sume dok pola naroda sanja da moze djetetu priustiti dostojan zivot, a ne sastavljanje kraja s krajem. Od polovine novca koji je dat za izgradnju spomenika djeci stradaloj u ratu, kojeg sam gore spomenuo, moglo se finansirati cjelokupno fakultetsko skolovanje za najmanje dvije stotine djecaka i djevojcica koji nece maknuti dalje od srednje skole zato sto ne mogu i nemaju; spomenik stradala djeca itekako zasluzuju, ali se spomen na njih mogla pozlatiti davanjem novog zivota drugoj djeci. Novac se razbacuje na sve strane zbog toga sto se u guzvi najbolje izgubi iz vida gdje odlazi , i u vrevi naroda zanesenog geslom "hljeba i igara" najmanje se cuje zluradi smijeh onih koji sve odredjuju, svemu zapovijedaju, i od svega uzimaju, jer im narod to uporno i slijepo omogucava. Zbog svega toga vjerujem da ti percipiras stvari u skladu sa svojim standardom, i svojom perspektivom, dok ja, kad govorim o crnoj sutrasnjici, ne aludiram na svoj pesimizam, nego na ishod koji se, sa trenutnim stanjem stvari, namece ako se na situaciju pogleda realno. Eto, pojasnio sam ti. Ni meni nije bio cilj da se prepucavam, ali obzirom da si me uvrijedio sugestijom neznanja, ja se pitam koliko svega ovoga ti nisi znao, pa si implicirao da sam hormonima nadahnuti tinejdzer koji laprda o trulezi pokraj toliko toga lijepog i dobrog, i koji sve vidi crno, ignorisuci lijepe i dobre stvari. Licemjerno mi je razdragano se smijati i tapsati rukama gledajuci kako se hipokriti prevrcu na pozornicama i binama, ili pljeskati gledajuci kako se presijeca traka na religijskim objektima ili trgovinama, dok kroz te objekte prolaze ljudi koji vape i preklinju za komadic zivota, i dok kroz te trgovine prodje milion dusa koje mogu nahraniti samo oci, a nikako potrebu, zelju ili ne daj Boze cejf. Za ovo crnilo u kojem mi zivimo nema bjeline sposobne da ga pokrije, osim ljudima koji bjelinu nadomjeste iluzijama i delegiranjem loseg Bogu ili bezobrazno slijepom optimizmu.
.Jos malo pa pocinje nova sezona grijanja.Ne znam da li je 01.10. ili 15.10,ali mislim da je ipak ovo prvo.
