mj23 wrote:
A Ahmović nije smijenjen sa pozicije direktora Klasa, zna se da direktori uglavnom potpisuju ugovore na 4 godine, gospodinu Ahmoviću je regularno ugovor istekao, a za direktora ja zbog godina gospodina Ahmovića koji je debelo ušao u penziju imenovao Nadzorno Odbor, odnosno Skupština Klasa.
To, naravno, nije tačno.
Preskočimo priču o tome koliko su ga radnici voljeli, kakav je čovjek (direktor) bio, kako pri zapošljavanju nije pitao kako se ko zove, kako je pazio penzionisane radnike ... tek činjenice.
Husein Ahmović
"Klas" je dobio novog generalnog direktora: Husein Ahmović je glatko otpisan ne zato što su tako htjeli dioničari - ma kakve izjave tim povodom davao Midhat Pašić, predsjednik Nadzornog odbora, koji je prošlog utorka ozvaničio ovu odluku - već zato što je tako htio Hilmo Selimović! Ofanziva na "Klas" počela je prije nekoliko mjeseci, a bolji poznavaoci prilika tvrde da je Ahmović tek prva pregažena prepreka na putu ka kontroli jedne od sarajevskih banaka, koja je, je li, neophodan element za Selimovićevo zaokruživanje sarajevskog carstva?!
No, vratimo se Ahmoviću, koji je, zapravo, slika i prilika domaćeg odnosa spram uspješnog poslovanja. Ovaj 65-godišnji magistar ekonomije na čelo "Klasa" - tadašnjeg UPI-jevog OOUR-a - došao je još 1973. i odmah nametnuo ubrzani razvoj firmi sa 4.500 zaposlenih: za četiri godine otvoreno je novih 18 industrijskih pekara i povećan kapacitet mlina sa 120 na 240 tona, puštena u pogon nova tvornica kolača, preuzeta odgovornost za rekonstrukciju "Zore", tvornice čokolade i bombona, napravljen program Maksa, tvornica tjestenine… Iako je tokom rata današnji "Klas" pretrpio štetu procijenjenu na 18,5 miliona maraka, iako je "Velepekara" tri puta zapaljena, mlin nestajao u požarima, iako je gotovo 90 vozila potpuno uništeno - hljeb samo u rijetkim danima nije stizao do Sarajlija, a ranjenici, ljekari, bolničari i vojnici su svakoga dana dobili svoje parče zahvaljujući upravo ovoj kući. Evo i cifri za pamćenje: 127 miliona vekni hljeba tokom opsade grada, 25 mrtvih radnika i 50 ranjenih. Umjesto kuknjave državi, "Klas" je krenuo u obnovu svojih pogona.
No, trebalo je da napravi asortiman od 320 različitih proizvoda, da svakoga dana u svojim pogonima proizvede preko šest stotina tona robe koja se distribuira ne samo u BiH i u regionu već i na područje Evropske unije, ali i Sjedinjenih Američkih Država, da na svom platnom spisku ima 1.370 radnika, da razvije mrežu od 2.600 kooperanata, da postane najveća regionalna kompanija u proizvodnji i distribuciji hrane na jugoistoku Evrope - pa da se sav taj trud nagradi razrješenjem sa direktorske pozicije. Gdje je zapravo pogriješio Ahmović?
Njegov neoprostivi grijeh je u insistiranju da "Klas" ostane domaća firma, da se odbrani od apetita zapadnog susjeda u ekspanziji, Todorićevog "Agrokora", te njemu sličnih istočnih pretendenata. Gledajući globalno, Ahmović je zanemario lokalne parazite; poslujući sa Evropom i Amerikom i planirajući izvoz do Japana - Ahmović je zaboravio na sitnošićardžijske transakcije, domaću korupciju i pravila igre u kojima je baš sve na prodaju. A najjeftinija roba - ljudi. I nije naročito važno što su, samo 12 sati nakon sjednice Nadzornog odbora na kojoj je onaj Pašić sa početka priče obznanio ime novog generalnog direktora "Klasa", ka Nadzornom odboru krenuli dokazi da je lažno nastupao na samoj sjednici, nije uopće bitno što će nekad i biti zakazana skupština dioničara, što će sve skupa dobiti sudski epilog… Važna je istina koja je i na ovaj način demonstrirana: nema tog uspjeha niti tog rezultata koji u Sarajevu ne može biti srušen i osporen, samo ako to poželi neki od lokalnih moćnika. Zvao se on Hilmo ili Fahro, svejedno je.
(05.11.2004. Dani)
@VS
U pravu si. 'Ljevičarstvo' Oslobođenja danas je u najvećoj mjeri deklarativno, a načeti imidž se i dalje temelji na krvavo stečenoj i branjenoj tradiciji antifašizma, onog starog i ovog novog. Kupujem ih, valjda, iz navike i iracionalne odanosti. Ali, kupujem i Avaz, da bih imala uvid u obje strane i da bi mi, na prvi pogled, nejasno postalo bar mrvu jasnije.
Obje novine, danas, uglavnom su sredstvo za borbu protiv ekonomskih (manje političkih) protivnika, i izgubile su svoju osnovnu namjenu - objektivno i kvalitetno informisanje.
Vlastimir Mijović napustio je Oslobođenje nakon odbijanja da kao urednik novine nastavi posao (ekonomskog) obračuna sa Radončićem, u kojem je dobio ulogu 'Vlaha koji smrdi na bijeli luk i rakiju'. V. Selimbegović nastavlja gdje je on stao, pristajući da bude kolateralna šteta. Biće zanimljivo gledati nastavke i (eventualni) rasplet.
Usto, novinari avaza ne poznaju strane jezike, uglavnom su polupismeni, a takvima smatraju i svoje čitaoce.