Forum Klix.ba

x

x

Alija Alijagić wrote:

Jazz_Junkie wrote:

Alija Alijagić wrote:A jeste, stvorila se elita, ali elita se stvorila od sirotinjskih sinova radništva, i seljaštva. Koliko je ta elita bila problem, ne znam, ali znam da je bilo dovoljno za sve; i za niže slojeve, i za raskošan život elita. Nikom nije ništa falilo.

Sve je to tocno, no ipak smo dozivjeli slom, jer nismo rascistili sa mnogim stvarima koje su samo sakrivene ispod tepiha, a to je nacionalizam. Jugoslavizam nije dovoljno prosiren nego se suludo mislilo da ce se juzni Slaveni spontano jednog dana potopiti u jednu naciju sto su nacionalisti unutar stranackih struktura iskoristili, izgradili karijere i "ugled" te poslije samo promijenili stranke i postali novi nazi-führeri. U Jugoslaviji se razvila jedna vrsta crvene burzoazije i revolucija "pojela svoju djecu" kako je nekoc glasilo nakon Francuske revolucije.

Sve što si rekao važi, ali samo za jednu bivšu Yu republiku: - Srbiju. U Sloveniji je bilo drugačije stanje, i društvena klima.
U pogledu anarhosindikalizama, i tvojih stavova, ja mislim da je to briljantno. U prvom redu jer pravi odklon od nekih loših karakteristika komunističkog sistema općenito, pa tako i onog našeg u bivšoj Yu. Time on biva pristupačniji, i prihvatljiviji običnom narodu kome je fašistička, i nacionalistička propaganda napunila glavu antikomunizmom do te mjere da više niti vide nikakavog dobra od komunizma, nego samo one loše strane. Komunizam, naravno ima više dobrih strana nego loših, ali je teško srušiti barijere u narodnim glavama punim antikomunističke psihoze. U svrhu toga ova tvoja ideja, i ideologija je pun pogodag.

U Sloveniji se ponajvise izrazila tendencija ka liberalizaciji trzista. Tako je otvoren put ka kapitalizmu. U Srbiji su na vlasti bili obicni despoti koji su putem odredjenih struktura prodavali jednu bizarnu mjesavinu misticnog srpskog nacionaolizma i pseudo-komunizma. U Hrvatskoj se tezilo ka vecoj kulturnoj i nacionalnoj autonomiji. Koliko se hrvatski slucaj moze nazvati nacionalizmom je diskutabilno. Kod nas u Bosni si imao cisti nepotizam (nikada da se rijesimo tog belaja koji je ostao iz osmanskog perioda) i iskorumpiranost politickih funkcionera koji su dobrim dijelom bili neznalice i putem kojekakvih sasluga dospjeli na visoke funkcije. Mnogi ljudi su obnasali kljucne pozicije, da li na regionalnom ili drzavnom nivou, koji uopce nisu procital "Manifest" ili "Kapital" nego samo samo vikali "Za Titu i Partiju" sto je izgleda bilo dovoljno. Danas imas slicnu situaciju.
Istina je da nasim zemljama smrdi antikomunizam i mrznja prema svemu progresivnom. Slave se zlikovci, feudalni tirani i strani okupatori poput Turaka i nacisticke Njemacke. Jedino se u Sloveniji najvise osjeti neka nostalgija za starom Jugom, no narod je u sustini oslijepljen nacionalizmom do ocaja.

Jazz_Junkie wrote: Ja licno se ipak zalazem za jednu jaku i ujedinjenu istinsku ljevicu, jer se ne mozemo vise dijeliti posto nas nema mnogo. U BiH covjek trenutno nema nijednu lijevu altenativu.

Potpuno se slazem. Kakav oblik organizovanja smatras najpodesnijim za stvaranje jake i ujedinjene ljevice? Politicka partija, revolucionarna organizacija, pokret....?

Alija Alijagić wrote: Ok, ali kud češ bolje rješenje za to od samoupravnog socijalizma? Mi ne moramo izmišljati toplu vodu, samo se treba vratit na staro i oprobano.

Slazem se sa povratkom samoupravnom socijalizmu na jugoslovenski nacin, ali smatram da bi trebalo raditi na nekim izmjenama. Na nizim nivoima je stvarno postojalo ono sto nazivamo direktnom demokratijom ali je na visim nivoima vlasti ipak vladala cvrsta kadrovska politika koja je kontrolisala nize nivoe, pa tako ustvari radnicko samoupravljanje nikada nije u potpunosti zazivjelo.

Alija Alijagić wrote:ali je teško srušiti barijere u narodnim glavama punim antikomunističke psihoze. U svrhu toga ova tvoja ideja, i ideologija je pun pogodag.

S druge strane dobar dio naroda se sjeca i socijalne sigurnosti koju su imali za vrijeme komunista. Moji starci bi naprimjer uvijek glasali za komunisticku partiju, kada bi ista postojala, a ovako su razocarani sdp-ovci koji su radi 100 maraka poceli glasati za lijanovice

ponosna_manjina wrote:

Jazz_Junkie wrote: Ja licno se ipak zalazem za jednu jaku i ujedinjenu istinsku ljevicu, jer se ne mozemo vise dijeliti posto nas nema mnogo. U BiH covjek trenutno nema nijednu lijevu altenativu.

Potpuno se slazem. Kakav oblik organizovanja smatras najpodesnijim za stvaranje jake i ujedinjene ljevice? Politicka partija, revolucionarna organizacija, pokret....?

U parlamentarnom sistemu kakav je u BiH smatram da treba biti demokratskim putem, jer nema druge opcije. Potrebna je politicka partija kao zajednicka platforma aktivista. Nisu potrebni nikakvi predsjednici stranke nego zajednicke odluke clanove koje se izrazavaju preko zastupnika koje biraju sami clanovi. Treba tiskati novine, organizirati diskusije (posebno na univerzitetima), dijeliti fylere i lijepiti plakate da ljudi imaju neki pristup tome. Za revoluciju je kasno, jer rat vise nitko ne zeli i moze se mirnim putem. Potrebno je samo da ljudi malo razmisle glavom i shvate da su radnicka prava iznad tzv. nacionalnih interesa.

Jazz_Junkie wrote: U parlamentarnom sistemu kakav je u BiH smatram da treba biti demokratskim putem, jer nema druge opcije. Potrebna je politicka partija kao zajednicka platforma aktivista. Nisu potrebni nikakvi predsjednici stranke nego zajednicke odluke clanove koje se izrazavaju preko zastupnika koje biraju sami clanovi.

Vidis li takvu partiju u BiH? Jesi cuo za Radnicko-komunisticku partiju BiH? Ako da, kakvo misljenje imas?

ponosna_manjina wrote:

Jazz_Junkie wrote: U parlamentarnom sistemu kakav je u BiH smatram da treba biti demokratskim putem, jer nema druge opcije. Potrebna je politicka partija kao zajednicka platforma aktivista. Nisu potrebni nikakvi predsjednici stranke nego zajednicke odluke clanove koje se izrazavaju preko zastupnika koje biraju sami clanovi.

Vidis li takvu partiju u BiH? Jesi cuo za Radnicko-komunisticku partiju BiH? Ako da, kakvo misljenje imas?

Znam za njih. Mislim da im je centrala u Bijeljini. Imaju interesantan program, ali su premalo aktivni.

Link ka stranici bosanskohercegovackih anarhosindikalista http://aks.inicijativa.org/

x

x

Hocu reci ne da nije zazivjelo vec da nije u potpunosti zazivjelo.Radnicki savjeti su imali autonomiju ali su bili i pod nadzorom partije. Ne ulazim u to da li je to bilo opravdano ili ne. Po nekim pitanjima su radnici nezavisno donoslili odluke, svi zajedno, npr. kada se odlucivalo o raspodjeli ostvarenih prihoda, dok su recimo u proizvodnim pogonima zadnju rijec ipak imali strucnjaci, sto je i normalno buduci da se uglavnom radilo o tehnickim stvarima za cije rijesavanje je potrebno stucno znanje. To je ono sto anarhisti nazivaju racionalnim autoritetom i kao takvog ga i prihvataju. Medjutim, sto se tice kadrovskih pitanja, tu je partijski komitet donosio odluke i tu se radnicki savjeti nisu puno pitali. Tu dolazi do neke vrste rascijepa i napetosti izmedju partijske kontrole i radnika koji teze stvaranju vlastitog demokratskog prostora. U toj situaciji radnik je ipak bio zasticen i nije se moglo desiti da direktor otpusti radnika bez odluke radnickog savjeta. Takodjer, radnici su odlucivali i o pitanjima kao sto su odlasci na odmor, dodjela stanova, plate... Znaci imali smo jednopartijski sistem koji je bio veoma demokratican na nizim nivoima. Treba uzeti u obzir da je jedna tako progresivna ideja kao sto je radnicko samoupravljanje nastajala i razvijala se u jednoj nerazvijenoj zemlji opterecenoj ratovima i bez duge tradicije politicke kulture, a takva situacija nije isla u korist samoupravljanju, pa ipak, ostvareni su ogromni rezultati i napredak.