Forum Klix.ba

sapati srca wrote:Osmijeh, nalik onom kad sve prestaje. U moja je tihu nutrinu unišla Tajna Topline.
Kao da su u hipu uz porođajni lavor pristavljene sve moje godine snivanog.Nebeska Babica
oprala je ruke dobro pazeći da mi ne okvasi lice.Kao da je već bilo i sjaji smrću za mene
taj rijetki odjek presahlog plača dječjeg. Prošlo je podosta otkad su pod moje
krhke prozore duše nestrpljivo stajale vještice i majku blijedu u tešku snu prepadale
da će mi posisati zjenice.Duša mi osjeća da je blizu sudbine svoje.
Ne smijem odavati zapadnoj cesti koja nešto traži ispod jastučnice mekše od guščjih jata maglenih,
ne smijem odavati gdje mi je srce i koja je najbliža staza do zvjezdane močvare.
Nastojim ne puštati misao u predaleke pohode, a duša želi šaputati pjesmu voljenja,
nastojim danas ne slijediti tragove i ne piti lubavi eliksir iz pehara Ljubavi...
Nastojim cutati o ljepoti srca sto mi ga umi svilenom njeznoscu...
Nastojim ne disati, da me ne odaju uzdahi radosti...

Danas imam osmijeh načinjen od stare hrastovine škripav kad se iz dubine mnome
uspinje osjet paučine, kad vrijeme odlazi po nešto u oblake pa se zavraća s kapima
kojima se ne mili doticati krovove jer onda majke brižno pokrivaju dječake
i pričaju priče neispričane i taje da nikad nisu naše sjene u noćima same.
Ne osvrćem se za onim što me već neke dobe podsjeća da su surusili svodovi dvorca koje gradih
pri kraju starog sokaka i da rijekom Ljubavi već odavno ne plove teglenice sanjanog,
i da tajne izvidnice čežnje ne razaznaše vodostaje, dok su konji i sablje tuge zasijecali struje
i nestajale u virovima krvi i snažnoj matici zaborava...
Zastadoh onvdje gdje ništa na svijetu ne pozna moje lice i pijem snagu velike vode
i pojim u sebi strepnje da sam danas čudno i duboko negdje blijed i nasmiješen od nježne
tamoplovne podvodne slobode i tvoj posve Tvoj...

otherside wrote:ovo dvoje bi trebali svratiti do Hagencije
sagorjece ovdje od ljubavi

mišica wrote:Opet sam se sinoć budila,nije to do mjeseca punog,niti do snenih očiju kojima vid više ne znači ništa.Snovi me tjeraju u uglove duše,lome već ionako polomljene niti....a ja...ja maštam... o proplanku međ' šumama gustim,o kućici pod starim hrastom,gde samo žuto lišće čini muziku.
Eh kako bi bilo divno,jutrom da me uz tvoje poljubce budi cvrkut ptica,..onih malih slavuja iz čitanke kad bi, tek nestašna djevojčica,mala mršavica.....
Bilo bi divno na dvorištu, u hladu stare jabuke na travu mirisnu sjesti....u tvom čvrstom zagrljaju ispijati prvu kafu.Znaš sunce najljepše bi tad izlazilo, iza obližnjeg brda,....milovalo nam lice,tuklo se s načim osmjesima ko više miluje.
I možda ponekad činim se čudnom i smiješnom,al nije ništa čudno ni smiješno željeti tišinu koju će narušavati tek tihi uzdah u noći, voljne osobe.
Nije li čudno željeti nekoga samo za sebe,nekoga koji će se pored mene pokazati samo jutarnjoj rosi,zrakama sunca......pokazati malim pticama.
Pa i ja sam samo ptica,koja leti kroz snove i puste želje,a zna da nikada njena krila neće napraviti raspon veći od mišija koraka.
I ovčice ...onako bijele kao snijeg su u mom snu,tek poneka kokoška.....jer od nečeg se mora i živjeti.....meni malo treba,tek malo za snagu za noći koje dolaze.
....i onda u sne dovodim i male čupave,plave kose dječaka i djevojčica,koji me vuku za rukav....i prave ciku i dreku,prekidaju tišinu,a meni za čudo nije krivo....krivo mi je što samo znam da je to još jedan ne ostvarivi san,...samo misao koja kroz moje misli živi....a na kraju trak mekane svjetlosti me budi....budi mjesto poljubaca i poja ptica iz stare čitanke dok bijaše tek mršavica......

otherside wrote:ovo dvoje bi trebali svratiti do Hagencije
sagorjece ovdje od ljubavi

aida05 wrote:

otherside wrote:ovo dvoje bi trebali svratiti do Hagencije
sagorjece ovdje od ljubavi

Meni lice na jedno