Znate i sami kakve su temperature bile ljetos i kako se lagano asfalt topio u ranim podnevnim satima. Jednom prilikom kad sam krenuo sa posla prema trolejbuskoj stanici na Skenderiji zacuo sam iz sebe viku i okrenuvši se spazio ženu kako kleči u blizini jednog od stubova koji drze trolejbusku napojnu mrežu. Čak i kroz slušalice od mp3 playera sam čuo ljude koji su trčeći prilazili ženi sa udaljenosti od nekih 30ak metara. Ženi (od nekih 50ak godina) je očito pozlilo jer je dehidrirala na onoj paklenoj vrućini. Odmah sam otrčao do prodavnice na stanici i kupio par flaša vode dok su je drugi ljudi uspravili i naslonili u kakav takav hlad u podnožju stuba. Momak koji je sa svojom djevojkom pritrčao prvi je jadnu ženu umio hladnom vodom i nakvasio maramicu istavio joj je iza vrata i dao joj da popije malo vode. Sad se nakon 3-4 minute iskupilo tu još ljudi i neko je već pozvao hitnu pomoć koju nismo dočekali jer je ženi bilo vidno bolje te se nakon 10ak minuta uz pomoć ustala i odšetala sa tog mjesta odbijajući dalju pomoć.
Što se tiče epileptičnih napada evo kratkog uputstva za prvu pomoć koje sam pronašao na web siteu Fondacije za epilepsiju (mislim protiv epilepsije

:
http://www.epilepsyfoundation.org/about ... /index.cfm
Kada pružate prvu pomoć pri gneralizovanim tonično-kloničnim napadima (grand-mal) ovo su ključne stvari koje treba zapamtiti:
- Ostanine pribrani i ohrabrite ostale ljude u blizini.
- Ne pridržavajte ljude uz podlogu i ne pokušavajte da zaustavite njene pokrete.
- Pratite na satu koliko dugo napad traje.
- Iz neposredne okoline unesrećenog uklonite tvrde ili oštre predmete.
- Opustite kravate i slične stvari koje bi unesrećenom mogle otežati disanje.
- Podmetnite nešto mekano, poput previjene jakne, pod glavu unesrećenog.
- Pažljivo ga/je okrenite na stranu. Ovo će olakšati prohodnost dišajnih puteva.
- Ne pokušavajte na silu otvoriti usta koristeći prste ili bilo šta tvrdo.
Osoba koja ima napad NE MOŽE progutati svoj jezik. Nastojanja da spustite jezik mogu ozlijediti zube ili vilicu.
- Ne pokušavajte pružiti vještačko disanje osim u malo vjerovatnim slučajevima kada osoba ne počne normalno disati nakon što je napad prestao.
- Ostanite uz unesrećenu osobu dok se napad ne završi sam od sebe.
- Pružite podršku osobi dok joj se vraća svijest.
- Ponudite da pozovete taxi, prijatelja ili rodbinu kako bi unesrećena osoba mogla otići kući ukoliko djeluje konfuzno ili nije u stanju otići kući sama bez pomoći.
Meni i dalje nije jasna ta fora sa ključevima. Čisto da osoba ima šta stisnuti rukama dok traje napad, pretpostavljam. Za tu namjenu mogu poslužiti i druge stvari.