Forum Klix.ba

neka ti je lahka zemlja bosanska

Slava nasoj legendi

Neka ti je lahka zemlja bosanska

Sama pomisao da je neko poginuo obavljajuci svoju duznost, strasna je stvar. Stoga, zaista bi smo se svi trebali suzdrzati bilo kakvih zajedljivih komentara. Neka mu je laka crna zemlja i snaga onima koji ostaju za njim.

Hvala bogu ispratili smo ga kako i dolikuje kao heroja .
Svaka cast bikerima koji su na njima svojstven nacin odali duznu postu .
Zvone ti si dao sto si imao sad je na nama red da makar jedna ulica se zove imenom tvojim.
Vjecna ti slava.

Iako ga nisam poznavao, a iskreno do sada niti cuo za poginulog policajca, zelim se takodjer pridruziti armiji onih koji iskreno suosjecaju sa njegovom porodicom.

Lahka ti zemlja bosanska i vjecni mir.

Sucut njegovoj porodici...

Neka mu je pokoj vjecni i mir...

Laka mu bila bosanska zemlja...


A'o dance ala si mi beo
Jos bi dugo gledati te hteo

Al' kad mi se vece smrci mora
Nek mi se smrkne izmedj' ovih gora

Tu nek' mi se 'ladna kopa raka
Tu ce meni zemlja biti laka

Stihovi iz pjesme Branka Radicevica - DJACKI RASTANAK

R.I.P i laka ti zemlja bosansaka.

Poznavao sam ga, još iz rata
Nemam riječi da bih ga opisao.
Veliko srce i duša ovog grada.

Pokoj mu duši

http://www.petitiononline.com/zs151008/petition.html

Molio bih samo ko ima minutu vremena da potpise peticiju ,inicijativa je da se jedna ulica zove po Zvonimiru Slipcevicu .
Dosta gradjana bi podrzalo online peticiju ali vecina populacije iz srednje generacije nema pristup interenetu.
Pozdrav.

----------

tipello.net - i am not referring you, i just DO recommend it.

Tragedija koja se mogla izbijeći jer izostala je profesionlna intervencija, zasnovana na jasnom planu, strategiji, i smišljenom i kordiniranom djelovanju . Policijski činbenici snose odgovornost za smrt ovog čovjeka jer su ga poslali na intervenciju na slijepo . Stoga neko bi trebao i odgovarati za takvu nemarnost i neprofesionalnost . Takva nastojanja bi bila znatno bolja od pojedinih ispraznih peticija, protiv kojih u načelu nemam ništa protiv, ali okolnosti nesretnog slučaja treba preispitati i odgovorne propisno sankcionisati

I ja pomislim cesto kako se to moglo dopustiti pogotovo jer se radi o vrhunskom diverzantu u ratu koji je izvalcio glavu iz nemogucih situacija ,zatim bio je vrhunski specijalac komandir grupe sa najjvecim iskustvom .

O Detaljima i odgovornosti kasnije ,pa nek odgovora ko je kriv za ocigledan propust ,sad je bitno da se izborimo da ne ode tako lako u zaborav .Zato je bitan potpis i peticija .

Portal je objavio inicijativu i pozvao na potpis peticije.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/081020062

Zlatna Borka stvarno si zlatna ,nemam rijeci hvala ti u ime gradjana iz Bisca na prelijepim stihovima i na objavi peticije .

@BISCANIN2,

nema na cemu da mi se zahvaljujes...pa ljudi smo iako se licno ne poznajemo, kada dodjes u Sarajevo mozda se i upoznamo, kao sto sam ja u zadnjih 8 mjeseci upoznala najmanje 100 ljudi koji misle slicno kao i ja. A ako mi iz Sarajeva dodjemo tamo u Bihac tebi, joj kukala ti majka, koji cemo dernek napraviti. Krenuli smo po ulicama i tramvajima, nastavljamo dalje i u drugim gradovima nase lijepe RBiH.

Prenesi saucesce Zvonkinoj obitelji od mene i gradjana Sarajeva!

U utorak 28.10 .bice organizovano prikuplajnje potpisa na gradskom trgu,u neposrednom razgovoru sa par vijecnika i sa pomocnikom nacelnika prema njihovim tvrdnjama Zvonko bi ubrzo trebao dobiti svoju ulicu .
Vrijeme je pred nama vidjecemo.

----------

tipello.net - i am not referring you, i just DO recommend it.

Sta reci nego sucut njegovoj porodici i da cemo pamtiti njegova dijela,zivi u vijecnosti u nasim dusama zaboraviti necemo tvoja dijela...miruj u ljubavlju i miru...

Biscanin

Život: Zvonimir Slipčević, specijalac MUP-a USK, (1969-2008)

Odlazak heroja

Bio je neustrašivi borac Petog korpusa, a onda jedan od najboljih specijalaca MUP-a USK. Vrstan ronilac, alpinist, poznavalac borilačkih vještina, vozač motora, plesač break dancea..., koji je od svega najviše volio svoj grad - Bihać. Poginuo je na zadatku u 39. godini života dok je pokušavao uhapsiti ubicu za kojim je policija mjesecima tragala.

U Bihaću je 17. oktobra na mjesnom groblju Vrkašić ukopan Zvonimir Slipčević, specijalac MUP-a Unsko-sanskog kantona, koji je dva dana ranije poginuo na zadatku. Na dan sahrane u Bihaću je lila kiša, a grad je bio pust jer je hiljade Bišćana bilo na posljednjem ispraćaju jednom od najomiljenijih sugrađana.

Zvone je još u ratu postao legenda, bihaćki heroj, no i pored toga ostao je skroman, širokog srca. Ovog, mnogi kažu i najboljeg specijalca kojeg je MUP USK imao, smrtno je ranio Tale Račinović (52), odbjegli ubica za kojim je policija mjesecima tragala.



Nesreća
Zvonimir Slipčević rođen je prvog decembra 1969. u Parizu, gdje su se upoznali njegov otac, Bosanac, i majka, Španjolka. No, nekoliko godina kasnije, upravo na insistiranje majke, odlučili su da se vrate u Bihać.

Miroslav Mimi Slipčević, Zvonimirov mlađi brat, priča: "Bavio se borilačkim vještinama, streljaštvom, alpinizmom, motociklizmom, ronilaštvom, sam je pravio hladno oružje, crtao je... Taj dan kad je bila nesreća, oko 15 i 30, nazvao me je njegov prijatelj, motorist iz Zagreba, i rekao mi: 'Izgleda da nam je Zvone nastradao.' To me potreslo, ali sam mislio da nema teorije da se njemu nešto desi. Toliko je toga prošao, toliko puta bio ranjavan i bio sam siguran: ranjen je, ali će preživjeti. Međutim, ovaj put se moja najveća noćna mora ostvarila. Bio je istovremeno nježan, jak i lijep, ma koliko to nevjerovatno zvučalo."

Porodica ni danas ne zna tačno šta se taj dan desilo jer niko iz MUP-a nije došao i rekao im kako je tačno Zvone poginuo, a bilo bi im lakše iako Zvonu više ništa ne može vratiti. Na pitanje kako se osjeća, Mimi kaže: "Kao da je ispred mene velika crna provalija i jednostavno ne znam kako dalje, a znam da bi on želio da ju ja pređem."

Iako je Zvone srcem išao u sve akcije, nije napredovao u jedinici u kojoj je davao maksimum. Njegov brat se sjeća da mu je u posljednje vrijeme nekoliko puta govorio: "Dokad ću ja otvarati kapiju?" To rade najniži policajci. Zvone je tek nedavno unaprijeđen u starijeg policajca, što je samo malo bolje, iste poslove i dalje obavlja. Njegova želja je bila da bude vođa tima ronilaca i da dobije čin starijeg narednika.

Veliko dijete
Godinu dana Zvone je bio u misiji UN-a na Haitiju. S nekoliko kolega iz Francuske, Kanade i Čilea bio je zadužen za obuku pripadnika lokalne specijalne policije, a pored toga učestvovao je u raznim operacijama protiv lokalnih pristalica bivšeg predsjednika te u rješavanju brojnih svakodnevnih talačkih kriza u siromašnim četvrtima tromilionskog glavnog grada Port-au-Prince. Njegov kum Silvije Čelan sjeća se da je iz misije Zvone donio brojna priznanja, certifikate, pohvale, pozive da ide ponovo, preporuke generala UN-a. "Pitao sam ga što to ne odnese u MUP? Rekao je: 'Šta ja to imam kome nositi kad svi znaju ko sam ja i ne trebaju njima strane preporuke ako hoće da me unaprijede'", priča Silvije.

Zvone je tečno govorio francuski, španjolski i engleski, a fasciniran je bio japanskom kulturom. Planirao je da napravi kuću u japanskom stilu i najbližima je govorio da ne može dočekati da počne s tim. Volio je čitati Conana i Zelenog strijelca. Pravio je lukove, onda je kupio profesionalni i naučio njim precizno gađati. Mimi kaže: "Zvone je bio jedno veliko dijete." Sam je pravio katanu (mač), a onda je naručio originalnu. Imao je knjigu o čvorovima i znao je svaki svezati. Bratu je za jedan rođendan kupio motor, a kad je ovaj poželio model uličnog motora, onda su danima u garaži radili i napravili model kakav niko nije imao. Bio je vrstan plesač break dancea...

Zvonini roditelji su imali kćer koja je bila godinu dana starija od njega. Umrla je u 13. godini zbog greške ljekara. Mati je nakon toga doživjela nervni slom od koga se nikad u potpunosti nije oporavila. Kad su javili da je Zvone poginuo, mati to jednostavno nije htjela prihvatiti i nervirali su je ljudi koji su dolazili.

Zvonimir Slipčević poginuo je u 39. godini života. Sahranjen je u kaubojskim čizmama koje je najviše volio, sa stetsonom na glavi i katanom.


Kobna akcija
Istraga o ubistvu
Nikome nije jasno šta se desilo tog kobnog 15. oktobra. Zvonini prijatelji su sigurni da je on žrtva sistema rukovođenja i neplanskog rada, pri čemu se nije mogao pobuniti jer "sto puta nam je rečeno, ako hoćete raditi, radite, ako nećete, idite". Kako je Zvone poginuo znaju jedino njegovi kolege koji su s njim bili u akciji, a njima je zabranjeno da o tome govore jer je o svemu otvorena zvanična istraga koju vodi Kantonalno tužilaštvo USK. Kao ekspert je pozvan Dragan Vikić iz Sarajeva, jedan od najboljih specijalaca BiH. Njegov izvještaj se tek očekuje, no u MUP-u USK tvrde da, po njima, ništa sporno nije bilo u akciji.

Jedna od verzija događaja je da je u akciji ispred Zvone išao specijalac s balističkim štitom. Ušli su u neki mali hodnik i Račinović je zapucao na njih. Zvone je pogođen. Javio je prijateljima da je ranjen. Navodno je nakon toga sam izašao, otpuhnuo i skinuo pancir. Metak je prošao kroz pancir.

Silvije Čelan priča: "Ja se sjećam kad su ti panciri došli. IPTF ili neka druga međunarodna organizacija su ih donirali. Mi smo u njima vježbali misleći da ćemo kad krenemo u akciju, dobiti prave, međutim, išli smo s njima. Svaki pancir ima rok trajanja i klasu. Ovi su stotinu puta pokisli, mi smo se znojili u njima. Po meni su ti panciri opasniji nego da ih nemaš."

Nakon što je smrtno ranio Zvonimira Slipčevića, Račinović je nastavio da puca. Specijalci su uzvratili paljbu i ubili ga. Sve je počelo godinu ranije, kada je Tale Račinović zatekao svoju puno mlađu ženu s ljubavnikom. Njega je ubio, a nju pretukao. Ona je pobjegla od njega i sklonila se s djecom u sigurnu kuću, a Račinović se, uz pomoć jataka, uspio mjesecima kriti po krajiškim vrletima.


Ratni specijalac
U borbu je išao srcem
Prije nego što je počeo rat u BiH, Zvonimir Slipčević je s prijateljima iz mahale počeo raditi na organizaciji otpora. U ratu je pripadao Odredu za specijalna dejstva Petog korpusa. Zvonino kodno ime bilo je Krtica. Nakon njegove pogibije, samo su još dvojica preživjelih iz ovog odreda.

O Zvoninoj hrabrosti su pričane priče. Postao je legenda još za rata. Njegov brat se sjeća nekih događaja: "Zvone je išao tako duboko u neprijateljsku teritoriju da je jedanput kompletna neprijateljska jedinica prošla 30 cm od njega, a niko ga nije vidio, kako je dobro bio maskiran. Jedanput je granata pala metar od njega, odletio je u zrak. Kad je pao, zolja, koju je nosio na leđima, izbila mu je dah, tako da su njegovi drugovi mislili da je poginuo. Nekoliko puta je ranjen. Pričao mi je da ne osjeća nikakav strah. Nije razmišljao šta će mu se desiti, u borbu je išao srcem za svoj grad, za svoju zemlju." General Šantić ga je zvao da pređe u HVO, ali on nije ni pomišljao da napusti svoju mahalu i svoje prijatelje iako bi u HVO-u puno brže i više napredovao.

Jedna od najviše ponavljanih priča o Zvoni je ona kada je iz zolje pucao na tenk koji je nišanio njega. Njemu ništa nije bilo, a tenk je uništen. Prije toga je Zvono raščistio minsko polje, došao do zemunice u kojoj su bili neprijateljski vojnici, eliminirao ih i uzeo zolju iz koje je gađao tenk.

Poslije rata Zvone nije imao posla. Njegov brat, koji je tada radio u kafiću, davao mu je po deset maraka da može izaći na kafu. Silvije Čelan sjeća se tog perioda: "Sklanjali smo se da nas niko ne vidi. U garaži smo pravili katane, mačeve, k'o djeca. Nismo imali para ni za običnu šajbu, ni za teretanu, nizašta. Jednom sam slučajno sreo Bakrača i Selimovića, koji su bili na visokim pozicijama u MUP-u. Pitali su za Zvonu i rekli su da će oni praviti Specijalnu jedinicu i da bismo im trebali nas dvojica. Jedva sam dočekao da dođem i kažem Zvoni za to. Lice mu se ozarilo kad je čuo da postoji mogućnost da počnemo raditi. Odmah je rekao da idemo ganjati papire. Prijavili smo se i na testiranju smo uvijek bili među najboljima. U Specijalnu smo došli 2000. Ja sam 2006. otišao u Sudsku policiju jer smo obojica vidjeli da to nije ono što smo mi mislili. Zajedno smo predali u Sudsku policiju i najviše mi je žao što su neki ljudi njegovo ime jednostavno prekrižili. On da je došao na razgovor, ja ne bih imao šanse. Ja sam tada primljen, a on je ostao u Jedinici za podršku."

Građani Bihaća su pokrenuli inicijativu da se neka ulica ili objekt nazovu po imenu ovog bihaćkog heroja. U toku je skupljanje potpisa, a onda će zahtjev zvanično biti upućen Općinskom vijeću Općine Bihać.

Dženana Karup-Druško, Dani

Jebo te koje bogatstvo u jednom liku - i jedno prkno ukine takav zivot.

Nemam sta da kazem.

Fala maestro.

prkno treba dobit 40 godina

medjutim navodno je bilo puno jataka koji su ga mjesecima skrivali

njih treba suditi kao saucesnicima u ubojstvu policajca
pa da dobiju po 10 - 12 godina

ima li neko iz Bihaca da prati sta se s tim desava na sudu?

BANKSY ,hvala hvala gdje čuo i nečuo,upravo se zafrkavam sa skeniranjem texta iz dana.

Dženana Karup-Druško, Dani

Hvala,Dženani,hvala Danima ovo svim krajisnicima puno znaci .
Svaka Vam čast

ima li neko iz Bihaca da prati sta se s tim desava na sudu?

Nama je sad prioritet da dobije ulicu a ima velike šanse da se most u njegovj mahali bude nazvan imenom njegovim .
Imamo čvrsto obećanje nekoliko gradskih vijećnika ,i dva pomoćnika načelnika da će lično lobirati .
U ostalom vidjećemo ,ali vjerujte da ne znam drugog načina kako da se odužimo ovom posljednjem bosanskom samuraju.

Mater mu, kad nas vec tjeraju u zaborav do sljedeceg broja mrtvih, da to dijete bar nekad iz dosade, kad vec u skoli ne moze da nauci, upita ko je bio Slipcevic, ko je bio Zajko, Hujka, Zaim, Sehovic, Mijac i ostali znani i neznani mrtvi i zivi heroji humanizma, civilizacije, istinske slobode i iskonske ljudskosti.

Da bar se bar nekad neko zapita u svom zivotu o uzorima koji bi mu trebali biti vodilja, a ne da se fura na gangstere u BMW-ima i Mercedesima sa "prikacenim" automatima.

Obavezno ispirat pamet - pozitivnim stvarima a ne kvaziidolima, kvaziuzorima i imaginarnim zabavno-populistickim sranjima.

Neka mu je lahka zemlja bosanska,.....

Citam evo sve postove redom,....nikad cuo ni vidio tog gaziju nisam,....a svaka dlaka na meni uspravna!!!

E nek se stide svi kojima je trebalo kad je grmilo,....a poslije oni u fotelje,a ti Zvone ganjaj kabadahije,kokosare,i najokorjelije krimose,...opet u masinu!

Pa zar tom momku nije glava predugo bila u torbi,....tolike borbe momak prodever'o,dao sebe da bi se tamo neki sepurili po Bihacu i inim carsijama,a ti Zvone(i mnoge gazije kojima nije stalo do materijalnih dobara)opet glavu u torbu,a oni iz pozadine ce opet reci:MI smo to,....i tako nam jedan po jedan "odlaze"pravi momci!

VJECNA MU SLAVA I VELIKO HVALA

Citizen-X wrote:Jebo te koje bogatstvo u jednom liku - i jedno prkno ukine takav zivot.

Nemam sta da kazem.

Fala maestro.

Najezila sam se procitavsi tekst Dzenane u Danima. Pitam se zasto ovakvi ljudi (hvala Bogu da ih ima jos) nestaju kad bi toliko toga dobrog mogli da urade u svom zivotu da su imali jos sanse.

Ali nisu, jer je tamo neki dundjer policijski komandant poslao ljude u sigurnu smrt (neupotrebljiv pancir, lose pripremljena akcija itd....) i onda neko zaplati zivotom.

A ostaju krimosi i kabadahije koji slobodno se sepure nasim gradovima i tjeraju ljudima strah u kosti! Da, njima se nece nista desiti jer su zasticeni.....