ili drugi tip koji mi prica kako je njima bilo tesko u njemackoj da gledaju sta se desava po sarajevu...ma rekoh nesikiraj se nije bilo tako kao sto su prikazivali...bilo je gore....
iznervirah se pisuci ovo
Jelde, lakse je bilo biti u getu 3 i po godine bez struje, vode i plina, obuchen u vojne odore napravljene od humanitarnih deka, jesti rizoto 6 mjeseci, pa malo promjenit', jesti maslenicu, i tako naizmjenichno... nekad se napravi i dernek od humanitarne fete i parizera iz konzerve, kad se samo sjetim, pizza sa malo paradajz sosa... i ribe s menstruacijom u konzervi ... lakse nego vani, pa da mozes otichi po pusku gdje god hoches... i napraviti granicu gdje god hoches.... lakse nam jer smo u svom gradulocation wrote:Pa bilo je ebeno otici na more. Moj buraz je isao sa skolom i 20 km su se vozili kroz podrucje koje je ARBIH kontrolisala. Granica se mjenjala svaki dan pa se vozac zbunio.
A bilo je tesko gledati i bombardovanje Sarajeva iz Bosne. Moje licno misljenje da je bilo lakse sarajlijama u svom gradu kroz citav rat, nego ostalima sa one druge strane gdje nisu imali ni metka sto se tice oruzja i time nisu se mogli braniti. Svaku noc se pitalo cija je kuca sljedeca ili stan.
Sve sam to prezivio, sem granata. Dobro dobivali smo i mi (moja familija) dvije bobme pod kucni prozor. Nismo jedini slucaj. Izbacivanje iz kuce, pa onda iz stana, pa starci da ciste pijacu, sve je to djelovalo na psihu, opet se izgubi osjecaj da si covjek. Isto si bio u okruzenju, niko i nista, za starije bio strah da izadju napolje. Jeste mogli su izaci otici vani (inostranstvo), nije problem prijeci 500 km, problem je odsetati po km od kuce da bi izvadio papire. Mnoge Sarajlije su mi rekli da bi radije uzeli 100 dana bombardovanja nego jedan dan kroz sta smo mi prosli. Sto je meni uvijek bilo cudno, uvijek sam sebe upitao gdje je taj zivio kada mu je u sarajevu bolje nego grad bez granata.ahuseino wrote:Jelde, lakse je bilo biti u getu 3 i po godine bez struje, vode i plina, obuchen u vojne odore napravljene od humanitarnih deka, jesti rizoto 6 mjeseci, pa malo promjenit', jesti maslenicu, i tako naizmjenichno... nekad se napravi i dernek od humanitarne fete i parizera iz konzerve, kad se samo sjetim, pizza sa malo paradajz sosa... i ribe s menstruacijom u konzervi ... lakse nego vani, pa da mozes otichi po pusku gdje god hoches... i napraviti granicu gdje god hoches.... lakse nam jer smo u svom gradulocation wrote:Pa bilo je ebeno otici na more. Moj buraz je isao sa skolom i 20 km su se vozili kroz podrucje koje je ARBIH kontrolisala. Granica se mjenjala svaki dan pa se vozac zbunio.
A bilo je tesko gledati i bombardovanje Sarajeva iz Bosne. Moje licno misljenje da je bilo lakse sarajlijama u svom gradu kroz citav rat, nego ostalima sa one druge strane gdje nisu imali ni metka sto se tice oruzja i time nisu se mogli braniti. Svaku noc se pitalo cija je kuca sljedeca ili stan.
... a ako ne mozes napraviti liniju, onda lichno mislim da nikakav stan, TV ili kauch nisu vrijedni niti jednog zivota... ispalish se i gotovo... jer mozes... jer nisi u okruzenju, bombardovan, snajperan, izgladnjavan i jednostavno pretvoren u obichnu zivotinju...
... to je samo moje lichno...
Eborg wrote:Izvini,no ne skuzhih iz priche,u kojem dijelu BiH si bio,tj. kojem gradu?
rekao sam ja da je ovo zemlja apsurda ,Šole wrote:Bio sam u Armiji RBiH, Dobrinja.......sad radim sa svojim "neprijateljima", tukli se, rokali, ubijali.....a sad radimo skupa, pričamo svoje priće, čak i neke detalje iz neke bitke sa karakterističnim dešavanjima.......sve bez emocija.......da mi je neko rekao da ču sjediti i pričati sa svojim neprijateljem nekada, pljunuo bih ga........a sad.......sad jebena ironija sudbine, ko nas jebe kad smo stoka. Ubijaju emocije, fuj.........
Pročitah blog,trebalo mi je dva sata ali vrijedilo je. Čovjek nadrtljo više od "svojih" nego od "naših"....Topla voda wrote:koga interesuje moze ovdje procitati interensantnu ispovijest
http://www.mycity.co.yu/Blog/Moja-ratna-prica.html
I ja sam u istoj situaciji , ja sam bio pripadnik Armije R BIH i danas nosim aktivno nosim uniformu i radim u Banja Luci sa bivsim pripadnicima VRS-a i HVO-a i na jutarnjoj kafici cesto je tema "gdje si bio i sta si radio " u ratu i normalno razgovaramo kao da se to desavalo na drugom kraju svjeta. Valjda je to sudbina!Šole wrote:Bio sam u Armiji RBiH, Dobrinja.......sad radim sa svojim "neprijateljima", tukli se, rokali, ubijali.....a sad radimo skupa, pričamo svoje priće, čak i neke detalje iz neke bitke sa karakterističnim dešavanjima.......sve bez emocija.......da mi je neko rekao da ču sjediti i pričati sa svojim neprijateljem nekada, pljunuo bih ga........a sad.......sad jebena ironija sudbine, ko nas jebe kad smo stoka. Ubijaju emocije, fuj.........
Jedno je ratovat' a drugo je klat', i pravit logoreProzor wrote:cuj, nije ni svaki cetnik bio negativac il zlocinac, k´o ni svaki njemacki vojnik, al tad su radili sta su radili, sta smo drugo mogli vec ratovat, sad.... apsurdno jeste...
Zoomzoom66 wrote:79.99.43.128Arslan wrote:jebo te sto ga ukoka...![]()
[email protected]
nek se pribiljezi njegov mail i ip.![]()
![]()
![]()
![]()
Tek kad "ljudi" s jedne, a posebno s druge strane shvate da smo svi isti, moguće je da se vratimo u normalan način života. Za sada, ništa ovdje nije normalno !suncica24 wrote:
....... Mozda zato za mene ne postoje strane.
Samo dobri i zli ljudi.
Na obje strane.
I koliko god bilo tesko shvatiti, i oni "s druge strane" su ljudi kao i "oni s ove", hiljadu ljudi i hiljadu razloga je stajalo iza "njihovog" ostanka tamo ili ovamo, nije svako birao svojom glavom, ostao je u ratu na "onoj strani", sa puskom ili bez... jer nije znao, smio ili pak kod onih drugih...htio.....
sa "mi" sam mislio na - nasahuseino wrote:Jedno je ratovat' a drugo je klat', i pravit logoreProzor wrote:cuj, nije ni svaki cetnik bio negativac il zlocinac, k´o ni svaki njemacki vojnik, al tad su radili sta su radili, sta smo drugo mogli vec ratovat, sad.... apsurdno jeste...
Bez obzira na stranu, da sam ja lichno znao iz prve (ili druge) ruke, ali u svakom sluchaju provjereno, da je "moja strana" imala ruke ukaljane takvim nedjelima, mozesh se kladiti da ja ne bi ni trenutka razmishljao te pokushavao nachi opravdanja za te akte s ciljem da ochistim savjest i OSTANEM na "toj strani"...
Ne mora se ni prechi "na suprotnu" stranu, ako to filozofska (chitaj religiozna) ubjedjenja ne dozvoljavaju.
Uvijek ima treche...
Na kraju se sve svodi na cijenu savjesti jedinke... stan, TV, trosjed, linija te ostale ovosvjetske materijalne "dobrote"...
Razumijem ja tebe, i razumijem tvoje argumente... ali bi bash volio da se javi neko i da mi nekako postavi raspravu i obrazlozi na koji se nachin to moglo ostati tamo i eto biti mobilisan a chiste savjesti, dok tvoje kolege snajperaju po Sarajevu, prave masakre po redovima za hljeb i vodu, te imaju logore i likvidiraju po SrebreniciProzor wrote:sa "mi" sam mislio na - nasahuseino wrote:Jedno je ratovat' a drugo je klat', i pravit logoreProzor wrote:cuj, nije ni svaki cetnik bio negativac il zlocinac, k´o ni svaki njemacki vojnik, al tad su radili sta su radili, sta smo drugo mogli vec ratovat, sad.... apsurdno jeste...
Bez obzira na stranu, da sam ja lichno znao iz prve (ili druge) ruke, ali u svakom sluchaju provjereno, da je "moja strana" imala ruke ukaljane takvim nedjelima, mozesh se kladiti da ja ne bi ni trenutka razmishljao te pokushavao nachi opravdanja za te akte s ciljem da ochistim savjest i OSTANEM na "toj strani"...
Ne mora se ni prechi "na suprotnu" stranu, ako to filozofska (chitaj religiozna) ubjedjenja ne dozvoljavaju.
Uvijek ima treche...
Na kraju se sve svodi na cijenu savjesti jedinke... stan, TV, trosjed, linija te ostale ovosvjetske materijalne "dobrote"...![]()
a za ostalo, eh, gluho bilo da pravdam cetnike, pa makar ne-zlocince, al sad je tako kako je....
Arslan wrote:mozemo ga pitati, e-mail je javno postavljen..Eborg wrote:Sad necemo znati kako mu je bilo "s one strane nishana"...
Ma, nikakve argumente ja nemam....ahuseino wrote:Razumijem ja tebe, i razumijem tvoje argumente... ali bi bash volio da se javi neko i da mi nekako postavi raspravu i obrazlozi na koji se nachin to moglo ostati tamo i eto biti mobilisan a chiste savjesti, dok tvoje kolege snajperaju po Sarajevu, prave masakre po redovima za hljeb i vodu, te imaju logore i likvidiraju po Srebrenici
Valjda bi se moglo rechi da "nije znao", ali TVSA je bila prisutna i na Grbavici... Sad; znam da se ne vjeruje TVSA na "onoj" strani, ali eto imaju druge, internacionalne kuche...
Kazem opet... razumijem ja da je bilo "njih" chak mozda u velikim brojevima, koji su samo bili mobilisani, pa chak razumijem i da im nije bilo ni mrsko boriti se za svoju srpsku drzavu, isli dobrovoljno... jebi ga, nisu eto htjeli da zive s nama, isto kao sto mi eto nismo htjeli sa Srbijom... Imaju svoje ideale koji imaju svoju cijenu.
... ali ne razumijem kako ova cijena nije postala prevelika kada su se vidjele kojekakve paravojne, kriminalne jedinice u borbi lakat do lakta sa eto srpskim patriotom, kada su se vidjela etnichka chischenja, organizovana klanja... Srebrenica... etc... (ne treba ni raspravljati o istinitosti ovih dogadjaja - to bi bilo patetichno)...
Zbog ovih stvari sto sam nabrojao, "nama" je jako tesko da napravimo razliku izmedju "dobrih" i "loshih" srpskih Chetnika, ili da i priznamo postojanje tih "dobrih"...
Ne bih da se ova tema sada rasplamsa u nacinalnu svadju i konsekventno zakljucha...
Ali bash bi volio da se javi neko sa unikatnom perspektivom sa "one" strane i kaze: "Ostao sam jer... a savjest mi je chista jer... i vjerovao sam / nisam, u nedjela prikazana u javnosti jer... i bio sam OK/nisam, u vezi toga, i zato sam uradio/nisam, slijedeche..."
Hvala