Loreley wrote:Karabaja wrote:odjednom niko nema profil na facebook-u..
ne, nije u redu ako si u vezi, da ti djevojka/momak upoznaje osobe suprotnog spola i dogovara se na kafu s njima (preko interneta, sms-a, u pekari ili bilo gdje drugo)
u zadnje vrijeme mi se sve više čini da to treba da važi i za osobe istog spola

Nemam stvarno profil na Facebooku ali mi je glupa ta logika po kojoj ne bih trebala upoznati nekoga preko neta i s njim otići na kafu. Od jedne kafe do veze je zaista dug put, a pogotovo ostaviti jednoga i otići sa drugim. Ako se veza bazira na uzajamnom povjerenju ne treba biti straha.
Ja ne bih imala nikakav problem ako bi me partner prevario s nekim seksualno, ali samo jednom sa istom osobom
Čak mi imponira da budem u vezi s nekim kome se žene upucavaju. Znači da je kvalitetan i da je sa mnom zato što sam najbolja od svih a ne zato što ne može biti ni s kim drugim. Ako žena ima priliku upoznati druge muškarce i s njima komunicirati puno će lakše shvatiti koliko joj njen partner znači i zašto je s njim.
U nekim se stvarima potpuno slazemo, a opet u drugim nikako...
Ni ja nemam profil na Facebook-u. Stvar principa. Ne zato sto ne bih volila biti u prilici da lakse stupim u kontakt sa starom rajom, rasutom svuda po svijetu. Koliko god to djelovalo primamljivo, nije vrijedno gubljenja privatnosti, koje je ionako svakim danom sve manje. Drzave sprovode nove zakone spijuniranja stanovnistva, trziste gleda kako da se okoristi i manipulise licnim podacima - to se ne moze ni izbjeci; a jos da svojevoljno i besplatno Facebook-u dajem vlasnicka prava informacija, koje nikakvim spijuniranjem sami ne bi mogli sakupiti... Samo posmislim na 1984, Kallocain, Kafka... Horor. Moze se i na druge nacine stupiti u kontakt sa dragim osobama.
Ljudski je grijesiti, bozanski prastati. Ali u odredjenim granicama. Ne mislim da bih mogla oprostiti prevaru partnera. Svi mi dolazimo u iskusenja, ali uvijek imas izbor. Ako osjecanja prema partneru nisu dovoljna da se odoli iskusenju, ako u takvim trenucima partner nije ni na kraju pameti - zasto onda uopste nastaviti biti u vezi sa tom osobom? I zasto sa druge strane pristati na ponizenje? "...samo jednom sa istom osobom..." nije nikakva utjeha. Mozda se zavrsi na tom samo jednom i zaista pokaje, sto je rijetkost. Pretezno ako jednom oprostis, misle oprostices i drugi put i treci, peti... Znam da nije monogamija za svakoga, nekima je potrebnija sloboda i varijacija. Dok bih ja volila nekome biti bar malo posebna i biti s nekim koga ja smatram posebnim, ne bilo s kim pa da ga lako zamjeniti.
Bez povjerenja nema nista od veze. Ali ako partner
aktivno trazi poznanstva suprotnog pola (ili istog - stvar ukusa), bili na Facebook-u ili uzivo - onda garant nije sve OK u vezi. Tu ima razloga za brigu/ljubomoru. Nesto je sasvim drugo upoznati novu osobu slucajno, u drustvu, na poslu...