Forum Klix.ba

ja ovo malo iscitavam, pripremam se za buduce dane , i primijetih da je vise forumasa spomenulo njihanje i uspavljivanje. u glavi su mi ostale slike energicnog, ponekad cak i agresivnog njihanja u cilju uspavljivanja djeteta. istovremeno sam se pitala kako to da bebe same ne zaspu ako im treba. to je bilo davno, skoro pa u djetinjstvu, i moram reci da sam se iznenadila kad sam srela prvu mamu koja uopce nije uspavljivala dijete (a ni njihala ga). kao po nekom pravilu, sve bebe rodjene van balkana ne trebaju uspavljivanje. a rutina koju su stekle ne trazi njihanje u onim trenucima kad se bebi stvarno spava. stekla sam dojam da je do nase tradicije, a ne bas preporuceni nacin.

bas me zanima sta vi, koje ste vec mame, mislite o ovome.

Ne, to nema nikave veze sa balkanskim obicajima, nego sa prahistorijskim obicajima koje mi danas "moderni" ljudi zanemarujemo, a posebno hladni zapadnjaci koji smatraju da dijete cim se rodi mora biti samostalno i samo spavati i sobi, po mogucnosti da se ne budi cijelu noc

Bebe se njihaju, ali lagano, (tu treba biti oprezan da ne bi doslo do poznatog "trešenja" bebe koje moze biti smrtonosno) zato da bi se umirile i da bi im se omogucilo sigurno okruzenje kao ono koje su imale dok su bile u materici u kojoj su se stalno dok majka hoda i one njihale. Ti ritmički pokreti omogucuju bebama da se umire i utonu u san. To je nacin na koji roditelji razvijaju bliskost sa svojom djecom i još jedna stvar male se bebe ne mogu razmaziti nosanjem i nije istina da placu zato sto su zarmazene nego placu samo zato sto je to jedini nacin na koji pokazuju da im nesto treba, da su gladne, pospane, da im je vruce/hladno, dosadno - pa i nama je cesto dosadno i trazimo neku zabavu - samo zamisli da citav dan buljis u plafon- osjecala bi strasnu potrebu da nakon pola sata vristis iz petnih zila......

zgembo24 wrote:Ne, to nema nikave veze sa balkanskim obicajima, nego sa prahistorijskim obicajima koje mi danas "moderni" ljudi zanemarujemo, a posebno hladni zapadnjaci koji smatraju da dijete cim se rodi mora biti samostalno i samo spavati i sobi, po mogucnosti da se ne budi cijelu noc

Bebe se njihaju, ali lagano, (tu treba biti oprezan da ne bi doslo do poznatog "trešenja" bebe koje moze biti smrtonosno) zato da bi se umirile i da bi im se omogucilo sigurno okruzenje kao ono koje su imale dok su bile u materici u kojoj su se stalno dok majka hoda i one njihale. Ti ritmički pokreti omogucuju bebama da se umire i utonu u san. To je nacin na koji roditelji razvijaju bliskost sa svojom djecom i još jedna stvar male se bebe ne mogu razmaziti nosanjem i nije istina da placu zato sto su zarmazene nego placu samo zato sto je to jedini nacin na koji pokazuju da im nesto treba, da su gladne, pospane, da im je vruce/hladno, dosadno - pa i nama je cesto dosadno i trazimo neku zabavu - samo zamisli da citav dan buljis u plafon- osjecala bi strasnu potrebu da nakon pola sata vristis iz petnih zila......

sa ovim boldiranim se ne slazem...bebe se mogu na mnoge druge nacine umiriti i utonuti u san, moze im se na mnoge druge nacine pokazati bliskost roditelja, razmaziti se i te kako mogu nosanjem i njihanjem.. ja svog sina nikad nisam njihala a ni nosala kad sam mislila da mu je vrijeme spavati ili da bi ga umirila kad je plakao ( niti sam ikome ko je dolazio u goste dozvoljavala da ga nosa u rukama jer time samo meni prave problem )...postojalo je jako puno nacina kojima sam mu pokazivala svoju bliskost prema njemu...danas mu je 10 godina i jako smo vezani i bliski i bez tog nosanja i njihanja....

kad malo razmislis, koraci trudne mame bebi donese samo treskanje, nikako njihanje. iako jos nemam svoje djece, definitivno ne mislim da je nenihanje jednako nepovezivanju majke i djeteta. jedno je dijete navikavati na dobre obicaje od pocetka zivota sto ce olaksati zivot i mami i djetetu, a poptuno drugo koliko i kako se majka i dijete povezu.

Ja licno mislim da je nunanje djeteta i stalno nosanje varijanta za izluditi roditelja. Znam svoje drugarice koje to redovno rade i sem bolova u rukama i ledima ne dobiju nista, jer dijete sve vise i vise trazi nunanje i nosanje i sve duze mu treba da zaspe jer, naravno, zeli uzivati u toj blagodeti.
Sad mozda zvucim strogo, al ja svom djetetu posvecujem cijeli dan i ni malo me ne pece savjest kad zelim iza 21:00 da se posvetim sebi i muzu i nasem braku,sto znaci: vecernja higijena, mazenje pred spavanje, hapa, polubac za laku noc i gasenje svjetla. Ako ona nece da spava, to je njen problem, al iza devet ja uzivam....Moja se raja cude kad dodu u goste i vide da ja u devet svoju kcerkicu od 2,5 god stavljam u krevet i odlazim sjediti sa njima, bez nosanja, pjevanja itd. Ona dok ne zaspe se igra lutkama, pjeva, istina nekad i place jer se buni, al mama je nepopustljiva i na kraju zaspe. Mada u vecini sl. odmah zaspe jer zna da je to njeno vrijeme za spavanje i cao!
To je sve do toga kako se dijete nauci. I ne smatram sebe nista losijim roditeljem, koji sebe manje daje, naprotiv!

ma naravno da svako odgaja svoje dijete onako kako misli da njegovom djetu ro najbolje odgovara, ali nije istina da se malo dijete moze zazmaziti ako ga se nosa i ako mu se daje njeznosti onoliko koliko to dijete zahtijeva.
Ja imam sina od 2,5 godine i odavno je proslo vrijeme uspavljivanja sa nosanjem, sada ponekad se malo mazimo pred spavanje, malo pricamo i on zaspe.

A to da ja ostavim dijete samo u sobi da bi ja sjedila sa gostima......taj film niko nece gledati jer je meni moje dijete najvaznije i njegova sigurnost i njegovi strahovi i njegove zelje. I nije razmazen, on je jedno fino razumno sretno dijete

Sad cu vjerovatno ovdje cuti i da nije dobro dojiti dijete na zahtjev, jer ce ga i to razmaziti i da beba cim se rodi mora znato kada teba da jede.
Hadje molim vas

nihanje nosanje, cak i doktori kazu da to razmazi dijete. zapravo je mozda "razmaziti" previse "odrasli" pojam, ali djeca se brzo naviknu na ono sto ih doceka po rodjenju.

kad se rodjakova zena porodila prije 4 godine u Njemackoj, doktori su ih savjetovali da se trude djetetu odmah lagano nametati neki ustaljeni ritam i navike. otprilike su im rekli da kako posiju tako ce poznjeti. njih dvoje jedva docekali dijete, a i sira porodica. malo je reci da je sve vrijeme bilo na necijim rukama. imam jednu njihovu sliku kad je curica imala 20tak dana, izgledaju kao dva duha, iskrivljene face, upale oci, dok curica sasvim mirno gleda okolo svojim okama . dijete je spavalo samo na rukama, budilo se momentalno kad bi je spustili, i plakalo uvijek kad je neko ne nosa. jednom prilikom komsije su im zovnule policiju da provjere da se sa bebom slucajno pogresno ne postupa. sa 40tak dana bebica je vec bila kod psihijatra a u kakvom su stanju bili njih dvoje ... uglavnom psihijatar je savjetovao da je spuste u krevetic nakon duzeg perioda aktivnosti i puste je da place dok ne zaspe. pokusali su par noci pa nisu mogli izdrzati. i napokon su se odlucili da istraju. i dan danas kazu da im je to bila najgora noc u zivotu - beba je plakala puna tri sada prije nego je zaspala. sutra navecer je plakala 10 minuta. trecu noc ni sekunde.

sa 6 mjeseci kad sam je ja prvi put vidjela bila je dijate za pozeljeti. uzmes je i igras se sa njom. spustis je, ona momentalno nadje nesto da je zabavlja i ne mari za tebe. a kad je vidis tako kako se sama igra i smije, odmah pozelis da je opet uzmes. sigurna sam da je na kraju opet dobila mnogo vise paznje nego druga djeca bas zbog toga sto se nikad nije bunila.

bio bi grijeh reci da je veza izmedju nje i roditelja narusenja zbog one epizode. naprotiv. meni njih troje redovno natjeraju suze na oci.