Forum Klix.ba

Eborg wrote:
Mozhda si stekla pogreshan utisak...Imao sam jako,jako visoko mishljenje o njoj.I danas ga imam i cijenim je zbog nje same samo mi je pala u ochima tim nefer postupkom.Samo znam da bi i danas okrenula glavu ne zheleci da mi da objashnjenje iako mi je rekla da nisam ja kriv...Ja sam samo molio da mi kazhe razlog i da se rastanemo na miran nachin...Ali odlazak bez rijechi nakon 3 godine me povrijedio...Chak da su me njene prijateljice zvale i govorile:"Ti si divan,ne znamo zashto ti ovo radi."

Zao mi je sto je bilo tako, ali pokusaj joj oprostiti. Vjerovatno nije znala kako da ti kaze to sto ti je htjela reci, a i to sto ti je rekla da nisi kriv puno govori.

A shto se druge stvari tiche,ne,nisi u pravu...To je tek moj naknadni stav.Toliko me povrijedila da jedini nachin da ostanem iole normalan je da je ne vidim.Jer da je sad ugledam na ulici znam da bi mi opet unishtila ovo malo osmijeha shto se mjesecima borim da ga vratim na izmucheno lice...A zhelim joj sve ono shto sam joj zhelio kada smo bili zajedno pa chak i vishe jer sada nisam uz nju da joj pomognem da ostvari svoje snove.

Hm. Ne muci se vise i slijedeci put nemoj biti s nekom osobom da bi joj "pomogao da ostvari svoje snove", vec zato sto to oboje zelite.

metal_rules_cura wrote:Razumijem o cemu govoris. Taj osjecaj se javio naknadno mada bi zbog tebe bilo bolje da ga se sto prije oslobodis ili bar nastojis ici u tom smjeru. Taj te osjecaj i drzi u tome svemu toliko vremena i zbog njega se i pitas. Ostavi to u potpunosti iza sebe, reci sebi "nece mi nikada reci" i ako ikada odluci saslusaj je mirno i nepristrasno. Steta je vec ucinjena, bio ti ogorcen ili ne, ona je tu. A prevelika ogorcenost moze zavesti covjeka i odvesti ga u onaj smjer na kojem nikad nije bio. Jednostavno te nesvjesno truje.

Pa da,slazhem se...Svjestan sam da vjerovatno necu nikada saznati...Ali apsurd svega je da ce vjerovatno ona okrenuti glavu ako se sretnemo a ja sam za tu situaciju najmanje kriv...Daleko od toga da sam savrshen,niko nije...Ali ako nishta savjest mi je chista konkretno shto se tiche nasheg odnosa i samog prekida...Ali ipak koliko god bio "chist" opet chovjeka zaboli kada zna da je ostao povrijedjen samo zato shto je onakav kakav jeste,kada budesh povrijedjen zbog svog losheg odnosa onda makar mozhesh sebi reci npr. "Varao sam,zasluzhio sam ovo!" pa uchiti iz te greshke...

A ovako si samo u limbu bez konachne tachke koja bi objasnila neke stvari...

Zato sam uvijek za iskrenost,chak i kada boli,boli nakratko...Ovako ostaje i ozhiljak kada neke stvari chovjek preshuti misleci samo na sebe ili pogreshno misleci da je tako bolje...

Kad vec spominjes prijateljice... Ok, ukoliko je nesto sitnije i nema potrebe da se stvaraju konflikti samim tim sto su te sitne stvari normalne. Ali, ukoliko ta ista prijateljica zeli uciniti nesto po pitanju opstanka tog prijateljstva i nesto joj smeta (a prijateljstvo je bilo jace) onda je, po meni, nepostovanje ako se to otvoreno ne kaze. Ista stvar je i u vezama kada dodje do krupnijih stvari.

Iskustvo svakako uvijek ide sa tim, pa je, ako nista, to za neko dobro.

Eborgov slucaj... To sto mu je rekla nije mu rekla jer ga je postovala vec je pribjegla patetici ne bi li ga na taj nacin smirila. Kada neko nesto zeli uvijek postoji nacin. 3 godine su ipak puno. Nije mala stvar.

I slazem se Eborg sa svim sto si rekao. Imala sam iste situacije. Zato sam i pokrenula temu. Da vidim je li nerealno nase razmisljanje ili za nas ima nade?

Latinica wrote:

Eborg wrote:Hm. Ne muci se vise i slijedeci put nemoj biti s nekom osobom da bi joj "pomogao da ostvari svoje snove", vec zato sto to oboje zelite.

Slazhem se...Zheljeli smo oboje ali desilo se shta se desilo...To sam samo napisao da kazhem da ako vec nema moju moralnu podrshku i ohrabrivanje ima najbolje zhelje i molitve da ostvari sve shto zheli...Zhelio sam joj vishe nego sebi...Zato i kazhem,da Bog da sretna bila,ali molim te nemoj me vishe povrjedjivati,jednom je bilo dovoljno i josh uvijek zhestoko boli...

Iskrenost je glavna...Jednom sam u srednjoj shkoli dobio smanjeno vladanje zbog iskrenosti ali eto...

metal_rules_cura wrote:Kad vec spominjes prijateljice... Ok, ukoliko je nesto sitnije i nema potrebe da se stvaraju konflikti samim tim sto su te sitne stvari normalne. Ali, ukoliko ta ista prijateljica zeli uciniti nesto po pitanju opstanka tog prijateljstva i nesto joj smeta (a prijateljstvo je bilo jace) onda je, po meni, nepostovanje ako se to otvoreno ne kaze. Ista stvar je i u vezama kada dodje do krupnijih stvari.

Iskustvo svakako uvijek ide sa tim, pa je, ako nista, to za neko dobro.

Eborgov slucaj... To sto mu je rekla nije mu rekla jer ga je postovala vec je pribjegla patetici ne bi li ga na taj nacin smirila. Kada neko nesto zeli uvijek postoji nacin. 3 godine su ipak puno. Nije mala stvar.

I slazem se Eborg sa svim sto si rekao. Imala sam iste situacije. Zato sam i pokrenula temu. Da vidim je li nerealno nase razmisljanje ili za nas ima nade?

Mislim da ima...Ja sam chesto znao ponavljati:"Dok god se dvije osobe vole SVE se mozhe rijeshiti iskrenim razgovorom.A jednom ako i dodju u situaciju da te ljubavi vishe nema,opet trebaju biti iskreni jedno prema drugom pa se rastati na fair nachin kako ne bi obezvrijedili ono lijepo medju njima shto je bilo."

Zato ne brini,ti budi iskrena i jednom cesh ostati pozitivno iznenadjena kada naletish na nekoga ko je isto tako "chist" jer mislim da nema plemenitije osobine od te.Lazh nikome ne donosi nishta dobro,samo pokazuje da nekoga ne poshtujesh ili da se nechega svog stidish.

Svi smo mi manje ili vishe "andjeli s greshkom" shto bi Deen rekao...

Ne treba gubiti nadu...

Eborg wrote:

metal_rules_cura wrote:Kad vec spominjes prijateljice... Ok, ukoliko je nesto sitnije i nema potrebe da se stvaraju konflikti samim tim sto su te sitne stvari normalne. Ali, ukoliko ta ista prijateljica zeli uciniti nesto po pitanju opstanka tog prijateljstva i nesto joj smeta (a prijateljstvo je bilo jace) onda je, po meni, nepostovanje ako se to otvoreno ne kaze. Ista stvar je i u vezama kada dodje do krupnijih stvari.

Iskustvo svakako uvijek ide sa tim, pa je, ako nista, to za neko dobro.

Eborgov slucaj... To sto mu je rekla nije mu rekla jer ga je postovala vec je pribjegla patetici ne bi li ga na taj nacin smirila. Kada neko nesto zeli uvijek postoji nacin. 3 godine su ipak puno. Nije mala stvar.

I slazem se Eborg sa svim sto si rekao. Imala sam iste situacije. Zato sam i pokrenula temu. Da vidim je li nerealno nase razmisljanje ili za nas ima nade?

samo pokazuje da nekoga ne poshtujesh

Bice da je ovo glavni razlog. Jednostavno ih nije briga, odluce sami, a tebe ko sljivi

Pa da...

"Ja,ja,ja,a vas ostale ko shljivi,niste bitni...To shto ce neka moja odluka spasiti moj ego a mozhda unishtiti nechiji zhivot/vezu/posao/dan/itd. je apsolutno nebitno,jedino shto je bitno je da je meni dobro..."

Zhalosno...

Eborg wrote:Pa da...

"Ja,ja,ja,a vas ostale ko shljivi,niste bitni...To shto ce neka moja odluka spasiti moj ego a mozhda unishtiti nechiji zhivot/vezu/posao/dan/itd. je apsolutno nebitno,jedino shto je bitno je da je meni dobro..."

Zhalosno...

Da. Kad smo kod ega, znas li da egu nikad nije dosta?? On dobije jedno, zeli vise, i na kraju skoci sam sebi u stomak.

Chitao sam neke stvari iz psihologije pa mi sad nije jasna jedna stvar...Valjda je to fokalna tachka nasheg bica pa predstavlja nas same u jednom kontekstu...

E sad,@metal_rules_cura,ko tu nije normalan,mi (iskreni) ili oni (egoisti)?

metal_rules_cura wrote:Kad vec spominjes prijateljice... Ok, ukoliko je nesto sitnije i nema potrebe da se stvaraju konflikti samim tim sto su te sitne stvari normalne. Ali, ukoliko ta ista prijateljica zeli uciniti nesto po pitanju opstanka tog prijateljstva i nesto joj smeta (a prijateljstvo je bilo jace) onda je, po meni, nepostovanje ako se to otvoreno ne kaze. Ista stvar je i u vezama kada dodje do krupnijih stvari.

Naravno, nas troje u sustini slicno razmisljamo. Samo sto treba imati na umu da ima ljudi koji razmisljaju i ponasaju se drugacije. I to samo po sebi ne mora biti lose. U svakom slucaju se ne treba prepustiti samosazaljenju, narocito ako mi nismo uradili nista pogresno, nego glavu gore i naprijed. Niko nam nije rekao da je zivot/ljubav lagan(a) i jednostavan(a).

Jutros kad sam isla iz prodavnice promrmljala sam nesto o vremenu jednoj mojoj komsinici. Nikada ranije nisam progovorila s njom, a znam je kao "Namrgodjenu zenu", gotovo da se nisam voljela u putu mimoici s njom, skoro da me bilo strah nje ( mozda sam joj se zato i obratila ). Ona mi je ljubazno odgovorila i pocele smo caskati. Onda mi je ispricala neke detalje iz svog zivota...kad je bila djevojka zaljubila se na smrt u mladica i on u nju. Vjencali su se i izrodili 7 ( hej, sedmoro ) djece. A onda ju je on bez rijeci jedan dan napustio. Najmladjem djetetu je bilo godinu dana. Otad je sama, sama izvodi na put svoju djecu, bori se bez icije pomoci. Njene oci u sebi nose tomove tuge, bijesa, borbe, ali najvise ljubavi. Kaze da vise nikada nece biti sa bilo kim ( i sad izgleda lijepo, iako malo opasno, dok ne progovoris s njom ), a on je otisao drugoj, dobio jos jedno dijete s njom, pa trecoj, pa dobio jos jedno dijete s njom...i tako. Ona sada ide na College i obrazuje se. Ja joj skidam kapu za hrabrost i dostojanstvo s kojim koraca kroz zivot.

Ova prica me potsjetila na to da u zivotu moram ostati hrabra, to bih preporucila i vama dvoma. I jos mi je rekla da ne oklijevam ako za nekoga nesto osjecam, nego da uzivam u tome.

Latinica, slazem se u svemu! Zeni svaka cast, moze posluziti kao primjer! Radi na sebi, odgaja djecu i jos ti na kraju svega kaze kako se trebas boriti i vjerovati. A sama prozivjela sve i svasta!

Nisam otvorila temu poricuci drugacija razmisljanja nego iz razloga sto se ta drugacija razmisljanja ne izlazu i o njima se suti, pa se onda pitam kako uspostaviti uopce bilo kakav odnos??

Eborg... psihologija je velikim dijelom misterija i jos uvijek neistrazena... Ja sam citala mnogo literature u kojoj se eksplicitno navodi kako nam je urodjeno da se oslanjamo na ego kako bi opstali, ali i one u kojoj se navodi da je ego zapravo patolosko stanje koje je uzrocnik svih problema. Tu se u primjerima navodi u koliko smo samo situacija (manjih ili vecih) na njega oslonjeni, a da nismo ni svjesni te stoga ne mozemo pronaci mir. Stalno nam nesto treba, sebe stavljamo konstantno u prvi plan, a to zapravo nismo mi vec ego iz nas i kako se mozemo izdici iznad toga, na nivo svijesti o situaciji i svemu drugom. Da ne duzim... Egoizam je osobina koja se jako cesto otme kontroli i tada ne moze donijeti nista dobro. Ni drugima, ali ni osobi licno, mada ona toga nije odmah svjesna.

metal_rules_cura wrote:Latinica, slazem se u svemu! Zeni svaka cast, moze posluziti kao primjer! Radi na sebi, odgaja djecu i jos ti na kraju svega kaze kako se trebas boriti i vjerovati. A sama prozivjela sve i svasta!

Najsmjesnije od svega je - sto sam jedno 50 puta stajala kraj nje na autobuskoj stanici i umirala od straha !

Zena ima krupne plave oci, kojim te probije i onda skrene pogled. Rekla mi je da joj on nikada nije finansijski pomogao, a ja sam je pitala je li joj se Socijalna Sluzba nasla pri ruci. Tu me jos jednom prostrijelila pogledom,( ) i rekla da joj nikada nisu ni prisli kuci i djeci. Jednom rjecju - kraljica !

Nije fazon u tome sta ti se desi, nego sta ucinis sa svojm zivotnim iskustvom. At some point *hit happens/will happen to all of us, what makes a difference is what we do with it.

Latinica wrote:

metal_rules_cura wrote:Latinica, slazem se u svemu! Zeni svaka cast, moze posluziti kao primjer! Radi na sebi, odgaja djecu i jos ti na kraju svega kaze kako se trebas boriti i vjerovati. A sama prozivjela sve i svasta!

Nije fazon u tome sta ti se desi, nego sta ucinis sa svojm zivotnim iskustvom. At some point *hit happens/will happen to all of us, what makes a difference is what we do with it.

To sve stoji, ali kontam kako da mi se sto manje desi

metal_rules_cura wrote:
To sve stoji, ali kontam kako da mi se sto manje desi

I ja. Samo lagano.

pozz

Sta radi ova tema na Filozofiji?

Najbliza mi je bila tome buduci da se rade neke analize

Ajde? Onda dobro.

Svaka chast toj zheni,slazhem se da se treba boriti...

Nego,kad smo vec na ovoj temi,malo smo je se dotakli i na onoj temi o prvoj ljubavi...Gdje onda postaviti granice iskrenosti ako ih uopce treba biti?

Ne mislim ni ja bash da treba svakome reci:"Joj,osjetish li ovaj neugodni miris?E pa od mene je,ne radi mi bojler!"

Tamo smo pricali o odredjenom prostoru koji svaka osoba treba ostaviti za sebe da bi funkcionirala i o izbjegavanju da se emocije suvise otvoreno iskazuju da ne bi doslo do neravnoteze i nepostovanja koje opet dovodi do ovog o cemu ovdje pricamo cijelo vrijeme. Znaci, iskrenost u svakom slucaju, a u iskazivanju emocija suptilno. Znaci, dovoljno da osoba primijeti kako ti je stalo ali ne davati do znanja bas da ti znaci do neba. Onda skace ego! Jos kako!

Na to si mislio?

Pa otprilike da...Ali da li i kod "suptilnih emocija" konstantno biti pod ruchnom ili ipak nakon nekog vremena treba preci tu granicu s obe strane i priznati da ti neko zaista znachi do neba?

Eborg wrote:Pa otprilike da...Ali da li i kod "suptilnih emocija" konstantno biti pod ruchnom ili ipak nakon nekog vremena treba preci tu granicu s obe strane i priznati da ti neko zaista znachi do neba?

Da, ali nakon sto prodjete neke delikatnije i ozbiljnije situacije zajedno (tu ne ukljucujem sex, kafe i boravak sa drustvom) i nakon sto se donekle uvjeris u emocije suprotne strane, harmoniju i uzajamne osjecaje i ako je suprotna strana spremna tako isto postupiti prema tebi. Ako imas bilo kakve sumnje vezano za ovo onda ne. I btw. Obicno se poslije nekog pocetnog perioda od pola godine - godinu pokaze kako stojis s nekim, na kojoj razini. Naravno, pod uslovom da provodite neko znacajnije vrijeme zajedno u raznim situacijama.

metal_rules_cura wrote:Najbliza mi je bila tome buduci da se rade neke analize

Tema bi u principu trebala biti na potforumu Psihologija, ali posto istog nema, mozemo malo i filozofirati...kome smeta neka nas zaobidje.

Nego...i ja mislim da je vrijeme kljuc za sve, vrijeme provedeno zajedno i u razlicitim situacijama. I mislim da ne treba zuriti sa velikim rijecima.

Sta mislite u kakvom su odnosu iskrenost i samopouzdanje ?

Latinica wrote:

metal_rules_cura wrote:Najbliza mi je bila tome buduci da se rade neke analize

Tema bi u principu trebala biti na potforumu Psihologija, ali posto istog nema, mozemo malo i filozofirati...kome smeta neka nas zaobidje.

Nego...i ja mislim da je vrijeme kljuc za sve, vrijeme provedeno zajedno i u razlicitim situacijama. I mislim da ne treba zuriti sa velikim rijecima.

Sa velikim rijecima ne treba nikako. Ja im nesto ne vjerujem

Dobro je poslije nekog vremena cuti nesto lijepo, ali diskretno. Ali rasipanje velikim rijecima mi je nesto sumnjicavo. Vise vjerujem djelima

A inace, ne kaze se uzalud... "Vrijeme ce pokazati..."

Mislim da je Balash rekao neshto na tu temu...Kako se velike rijechi izlizhu prechestom upotrebom i vishe nema fajde od njih,postanu male,sasvim male i beznachajne...

Eborg wrote:Mislim da je Balash rekao neshto na tu temu...Kako se velike rijechi izlizhu prechestom upotrebom i vishe nema fajde od njih,postanu male,sasvim male i beznachajne...

Hehehe...lijepe rijeci nikada nisu male.

Metal_rules_cura, nisi mi odgovorila sta mislis o odnosu iskrenosti i samopouzdanja ( pitanje je naravno upuceno i tebi @Eborg ) ?