madnessa wrote:emra_a wrote:ja sam zadrzala svoje prezime,ne zbog mode vec zbog vjere(islama) koja mi to zabranjuje,i nikome nista ne fali
doduse imami kazu da moze da se uzme i muzevo prezime ali se mora zadrzati vlastito,ali mi ni to nije bilo dobro rijesenje(prezime mi dugo a i njegovo
)
pojasni mi gdje to pise?
Poslanik Muhamed a.s je rekao prokleta je ona osoba koja se pripisuje drugom ocu(drugom plemenu,drugoj familiji)
A u Kur'anu ima ajet koji kaze "zovite ih po ocevima njihovim.To je kod Allaha ispravnije"(el Azhab,5)
evo pitanje i odgovor od ucenijih:
Da li je ženi dozvoljeno da preuzme muževo prezime?
ODGOVOR: Zahvala pripada Allahu, neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, Poslanikovu, s.a.v.s., porodicu i sve ashabe. Muslimanki nije dozvoljeno da preuzme prezime svoga supruga. Ova zabrana je u Šerijatu okarakterisna kao ogavno djelo. Zapravo, ovaj običaj uveli su neki muslimani u ovim posljednjim stoljećima slijepo se povodeći za nevjernicima. Ovakav običaj nije bio poznat među prvim generacijama islama, pa čak ni kod predislamskih Arapa.
Žena ne samo da ima pravo da zadrži svoje prezime, već joj je i zabranjeno da se odriče svoga originalnog identiteta, jer osoba se nikada ne može odvojiti od svoga porijekla i predaka, tj. genetski je vezana za svoje prethodnike. Allah Uzvišeni je dao da se krvna veza se ne može ničim poništiti, pa zato nije razumno da ...
verbalno negiramo nešto od čega se ne možemo odvojiti. Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Neka Allah prokune onoga ko se pripiše nekom drugom ocu mimo svog oca.“ (Ahmed i dr.)
Žena koja preuzima prezime svoga supruga, prije svega, negira svoje originalno porijeklo i pripisuje se predacima koji nemaju nikakve veze sa njenim rodoslovljem. Stoga je to lažno pripisivanje kojeg je Allahov Poslanik, s.a.v.s., spomenuo u svojim riječima. Pogledajmo ostale hadise na ovu tematiku koji su jasni poput svjetlosti dana:
1.“Svaki čovjek koji se bude pripisivao nekom drugom ocu mimo svog, a on to svjesno čini, postao je nevjernik. Onaj ko se bude pozivao na ono što mu ne pripada, nije od nas i neka sebi pripremi mjesto u Vatri. Onaj ko čovjeka nazove nevjernikom ili mu kaže da je Allahov neprijatelj, a ustvari nije tako, nevjerstvo će se na njega vratiti. Neće čovjek drugoga optužiti za grješništvo ili nevjerstvo, a da se neće na njega vratiti, ukoliko tako ne bude.“ (El-Buhari)
2. „Ko se bude pozivao na drugog oca, a zna da nije njegov otac, Džennet mu je zabranjen.“ (Ebu Davud, En-Nesai, Ibn Madže)
3. „Ko se bude pozivao na drugog oca ili drugog (robo)vlasnika, neka je na njega Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi.“ (Ahmed, El-Buhari, Muslim, Ebu Davud, En-Nesai)
4. „Ko se pripiše drugom ocu mimo svoga, zabranjen mu je miris Dženneta.“ (Zevaid Ibn Madže od El-Busirija)
5. „Najveća laž je da se čovjek pripiše nekim drugim roditeljima mimo svojih.“ (El-Haraiti u Mesavi'ul-ahlak od Ibn Omera)
6. „U nevjerstvo spada da se čovjek odriče svog porijekla, pa makar malo bilo, ili da se poziva na porijeklo koje ne poznaje.“ (El-Bezzar od Ebu Bekra, r.a.) (Sve predaje su u knjizi Kenzul-ummal fi suneni el-aqvali vel-ef'al, 214) (Kufr/ nvjerstvo koje se spominje u hadisima odnosi se na mali kufr, a ne na onaj koji izvodi iz vjere)
Najveći dokaz za zabranu uzimanja tuđeg porijekla je ajet kojeg je Allah, Azze ve Dželle, objavio povodom Zejda f. Hariseta kojeg je Poslanik, s.a.v.s, posinio, pa su ga počeli zvati Zejd b. Muhammed (Zejd sin Muhammedov).
Zatim je Allah objavio ajet u kome se kaže: „Zovite ih po imenima očeva njihovih, jer je to pravednije kod Allaha. A ako ne znate njihove očeve, onda su to vaša braća u vjeri i vaši štićenici. Niste griješni u onome što ste nehotice učinili, ali ste griješniu onome što vaša srca namjerno učini. Allah oprašta i samilostan je.“ (El-Ahzab, 5)
Znači, iako su znali ime Zejdovog originalnog oca, pripisivali su Zejda Muhammedu, s.a.v.s.. Isto se odnosi na one žene koje ostave prezimena svoji očeva i predaka, a prihvate tuđa. Također, nije dozvolejno da usvojeno dijete primi prezime svog usvajača. Postoji još jedna sumnja kojom se mnogi služe, a to je da prilikom sklapanja braka spoje svoje i muževo prezime.
Nema nikakve razlike između potpunog i djelimičnog odricanja od vlastitog prezimena, jer je propis zabrane važeći i općenit za obje okolnosti. Također, niko se ne može u ovom pogledu danas pravdati prisilom, jer konvencionalni zakoni dopuštaju da žena zadrži svoje prezime i sačuva sva prava koji slijede iz bračnog ugovora.
Allah Uzvišeni najbolje zna.
pripremio:prof. Emir Demir
mijenjanje prezimena je pojava od vremena kad je djevojka udajem ispracana iz svoje u muzevu porodicu bez (realiziranih) prava na pripadnost svojoj ikad. ja sam htjela zapravo zadrzati samo svoje, ali za ljubav muza kojem je bilo jako stalo da uzmem i njegovo, to sam i uradila. 
