Forum Klix.ba

Samohrana sam majka i nije me briga sta ce reci ovaj ili onaj. Nije lako, ali treba imati cilj i znati sta zelis i jako puno razgovarati sa svojim djetetom.

kinte_kunte wrote:

Lilana wrote: "muskarci"

**********************************
a kad se je hebala nije joj bilo krivo[/quote]

Komentar na citat - žalosno i bolesno!!!

Kao prvo – kod nas su takve žene uvijek izložene šikaniranju i mahalskim tračarskim gimanistakama, pri čemu rijetko ko ulazi u to kako i zašto su te žene postale samohrane majke. Statistika kaže da su nažalost na to bile prinuđene bježanjem od psihodeličnih muževa ili partnera, koji su ih ako ne fizički a ono u većini slučajeva ugnjetavali onim na oko nevidljivim ali puno bolnijim načinom – psihičkim nasiljem.

Drugo – vjerujem da većina njih kada je planirala trudnoću, majčinstvo, roditeljstvo, brak uopšte nije ni slutila šta će se desiti, koliko tragičan i jeftin nekom nečiji život može biti pa samim tim ni utjecati na odluku da li ostati u drugom stanju. Isto tako, bezbroj je slučajeva da su djeca koja nisu bila ni planirana ni željena upravo učvrstila vezu između roditelja, ukazala im šta su prave životne vrijednosti, otvorila oči pred životnim izazovima. Roditeljstvo definitivno nije za one koji ne znaju šta hoće u životu, koji nisu sposobni ni spremni usmjeravati ni svoj a ne dječiji život, i nekada ni 100 nezrelih i nespremnih očeva djetetu ne bi pružilo potreban oslonac ni roditeljsku brigu, ali isto tako izostanak te karike u lancu života će se uvijek osjetiti i reflektovati kroz ponašanje djeteta, makar i u njegovim 40-tim godinama jer otac jeste bitna stavka u razvoju i odgoju djeteta.

Treće – svi koji smatraju da je abortus ispravnija odluka od biti samohrana majka, očito nikada nisu čuli otkucaje dječijeg (čitaj čovječijeg srca) iz stomaka već 40 dana od začeća istog, i nisu svjesni da je ubiti plod isto kao i ubiti čovjeka, iskasapiti i baciti ga u kontejner u komadićima. I šta nakon abortusa, čak i kad je moguć kao bijeg od problema, opet je majka ta koja se treba nositi sa njegovim posljedicama, koja će čitav život sebe ispovijedati preispitujući tu odluku kako sa vjerskog, tako i sa zdravstvenog, psihološkog, emotivnog aspekta (pročitajte iskustva žena koje su to već uradile i vidjećete da je rijetko koja na to gledala kao na bezazleni hirurški zahvat). Ne zaboravite da su čak i žene silovane u ratu odlučile zadržati djecu, a sam Bog zna kako im je sada odgajati ih.

Naš mentalitet, kao ni propisi, ne priznaju taj institut, ostaju slijepi nad potrebama i hrabrosti tih žena da pruže djetetu bar minimum egzistencijalnih i emotivnih potreba. Svi su puni razumijevanja za majke koje izgube supruga u saobraćajnoj nesreći ili od ciroze jetre, dok su one koje u jedan džehenem (onaj samohranski) odluče pobjeći, ili budu otjerane iz drugog, ništa manje džehenemskijeg (onog bračnog, partnerskog) anatemisane i žigosane kao raspuštenice, najčešće prepuštene same sebi.
Uostalom ... često se sve svodi na to da je žena tako odlučila, da je sama izabrala taj put, ali šta je sa bezbroj onih koje su bile ostavljene, napuštene, zaboravljene, odbačene ... nije svaka majka postala samohrana svojim izborom, one su samo bačene u vodu u kojoj im je valjalo plivati kako znaju i umiju. Većina ih ostane i emotivno i finansijski potpuno nezbrinuta, ne dobije podršku porodice ... ali u ljubavi djeteta i prema djetetu crpe potrebnu snagu za nastaviti život. Sva podrška koju samohrana majka može dobiti se svodi na razumijevanje prijateljica, eventualno i rijetko porodice (svoje naravno), te besplatnu psihološku pomoć u Porodičnom savjetovalištu.

Ja sam, nažalost, od onih koji misle i vide da djeca razvedenih roditelja, kao i djeca koja iz bilo kog razloga odrastaju i sazrijevaju samo uz jednog roditelja, najčešće nemaju potpuno jasnu životnu sliku, niti će je ikada dobiti. Sretna sam i izgleda povlaštena što sam svjedočila bezgraničnoj ljubavi mojih roditelja, ali isto tako i što sam prisustvovala i njihovim svađama, kompromisima, krizama ... iz toga sam naučila šta znači brak, poštovanje, uzajamna podrška, oslonac u životu, briga o djeci – koliko zrelosti za ovo treba, koliko ulaganja, investiranja, žrtve, tolerancije. Dijete o životu nerijetko više može naučiti iz svađa i sukoba roditelja, nego iz njihovog držanja za ruku ili uljepšavanja zajedničkih uspomena. Ovo naravno pod uslovom da su svađe konstruktivne, realne, sporadične, rješive ...

Dakle ... od onih sam koji ih smatraju herojima, borcima, ali i ugroženom kategorijom kojoj je neophodna kako socijalna tako i svaka druga pomoć. Neko je pitao kako im se može pomoći, nažalost ne znam da postoji organizovan način za to. Bilo je pokušaja formiranja udruženja samohranih roditelja, ali nisam u toku da li je ta ideja zaživjela. Sve koji smatraju da svojom humanošću mogu pomoći nekoj od njih upućujem da pokušaju kontaktirati nekog iz Sigurne kuće ili Porodičnog savjetovališta, gdje im dolaze na desetine vrlo, vrlo ugroženih slučajeva. Oni će vjerovatno biti u prilici izvagati kome i kako pružiti pomoć (pri čemu ne mislim samo na materijalnu).

Takođe, postoji niz foruma na netu koje se bave pitanjem odgoja djece – ako ste u prilici možete stvari koje vam više nisu neophodne, višak novca, savjete koji su vam pomogli, iskustva koja ste stekli podijeliti sa takvim majkama, ili osobama koje ih poznaju ... biće vam zahvalne![/quote]

***********************************************
zbog svega boldiranog sam i krenuo sa neukusnim postovima
neznam koliko ko prati moje postove ali vidjet ce u njima puno sarkazma i cinizma
jednostavno provokacijom pokusavam izazvati reakciju
a sa ovim postom se slazem 1000%[/quote]
ti sa takvim postovima pokusavas upasti u centar paznje. jedinu rekaciju koju ti mozes izazvati kod mene, sa ovakvim komentarima, je povracanje.

Imala bih svasta napisati na ovu temu, ali nazalost neki od postova ovdje me itekako odbijaju..

Ukratko samohranim majkama skidam kapu, jer znam da je ispred njih ponekad (naizgled) nemoguca misija. Toliko.

@kinte kunte: total ignorance on your side

Zelena Carapa wrote:Imala bih svasta napisati na ovu temu, ali nazalost neki od postova ovdje me itekako odbijaju..

Ukratko samohranim majkama skidam kapu, jer znam da je ispred njih ponekad (naizgled) nemoguca misija. Toliko.

@kinte kunte: total ignorance on your side

Slazem se i apsolutno nemam nikakvih predrasuda, mislim da im je jako tesko bilo gdje na svjetu...Nisam nikada razmisljao odakle dolaze predrasude prema samohranim majkama, da li je to relikt konzervativnog i patrijahalnog drustva, ili samo muski sovinizam (citaj kukavicluk) ...u svakom slucaju znam nekoliko takvih primjera, i znam da te zene imaju jako mnogo hrabrosti..

Neko je pitao kako im se može pomoći, nažalost ne znam da postoji organizovan način za to. Bilo je pokušaja formiranja udruženja samohranih roditelja, ali nisam u toku da li je ta ideja zaživjela. Sve koji smatraju da svojom humanošću mogu pomoći nekoj od njih upućujem da pokušaju kontaktirati nekog iz Sigurne kuće ili Porodičnog savjetovališta, gdje im dolaze na desetine vrlo, vrlo ugroženih slučajeva. Oni će vjerovatno biti u prilici izvagati kome i kako pružiti pomoć (pri čemu ne mislim samo na materijalnu).
@Lilana,
hvala lijepo za korisnu uputu

Hrabre i pametne zene.

Bilo ko ko u ovom vaktu podize dijete, za mene je heroj. Samohrane majke u ovome gradu su mazohisti. Toliko prezira, gadjenja i sikaniranja vrli gradjani ovog grada ne bi uputili ni ratnom zlocnicu, a samohranim majkama upute. Meni se zeludac okrece od svega toga. Ovisno ko komentarise jednu takvu majku, samo im treba reci" njena ckapi njen problem, deveraj ti oko svoje kcerke/sestre/bilo koje zene u familiji"...

A ta djeca...da im nedostaje ocinska figura, vecini ne, jer te samohrane majke, makar ove sto znam, imaju punu podrsku svoje familije i tu su dajdze, ujaci, djedovi...a samo Majka zna sto je odlucila da bude samohrana...ipak ima istine u "bolje biti sam nego sa svakim"...

prema svim ovim postovima, čovjek bi rekao da živimo u najmanju ruku u Švedskoj. Toliki nivo tolerancije, podrške i prihvaćanja samohranih majki je moguć samo u razvijenim zemljama. Svi ovdje podržavaju samohrane majke, dive im se i sl. Interesuje me zapravo koliko muškaraca bi se zaista upustilo u iskrenu i dublju vezu sa smohranom mjakom, imati tolerancije za neprospavane noći, djetetove potrebe, zauzetost samohranih majki i dijeliti pažnju žene sa djetetom koje je uvijek na prvom mjestu, na početku veze? Kasnije, prihvatiti dijete, voljeti ga bezuvjetno, brinuti se o njemu i ostalo. To nije malo i nije lako. Podsvjesno - iako znaju da je "right thing to do" podržati samohrane majke, diviti im se i sl., muškarci ipak nisu toliko altruistični i spremni za samo-žrtvovanje. A da ne spominjemo probleme sa bivšim i ostalo.

hadzinicasa wrote:prema svim ovim postovima, čovjek bi rekao da živimo u najmanju ruku u Švedskoj. Toliki nivo tolerancije, podrške i prihvaćanja samohranih majki je moguć samo u razvijenim zemljama. Svi ovdje podržavaju samohrane majke, dive im se i sl. Interesuje me zapravo koliko muškaraca bi se zaista upustilo u iskrenu i dublju vezu sa smohranom mjakom, imati tolerancije za neprospavane noći, djetetove potrebe, zauzetost samohranih majki i dijeliti pažnju žene sa djetetom koje je uvijek na prvom mjestu, na početku veze? Kasnije, prihvatiti dijete, voljeti ga bezuvjetno, brinuti se o njemu i ostalo. To nije malo i nije lako. Podsvjesno - iako znaju da je "right thing to do" podržati samohrane majke, diviti im se i sl., muškarci ipak nisu toliko altruistični i spremni za samo-žrtvovanje. A da ne spominjemo probleme sa bivšim i ostalo.

Veliki broj muškaraca nije, ali hvala Bogu nisu baš svi isti.

strijelac73 wrote:

hadzinicasa wrote:prema svim ovim postovima, čovjek bi rekao da živimo u najmanju ruku u Švedskoj. Toliki nivo tolerancije, podrške i prihvaćanja samohranih majki je moguć samo u razvijenim zemljama. Svi ovdje podržavaju samohrane majke, dive im se i sl. Interesuje me zapravo koliko muškaraca bi se zaista upustilo u iskrenu i dublju vezu sa smohranom mjakom, imati tolerancije za neprospavane noći, djetetove potrebe, zauzetost samohranih majki i dijeliti pažnju žene sa djetetom koje je uvijek na prvom mjestu, na početku veze? Kasnije, prihvatiti dijete, voljeti ga bezuvjetno, brinuti se o njemu i ostalo. To nije malo i nije lako. Podsvjesno - iako znaju da je "right thing to do" podržati samohrane majke, diviti im se i sl., muškarci ipak nisu toliko altruistični i spremni za samo-žrtvovanje. A da ne spominjemo probleme sa bivšim i ostalo.

Veliki broj muškaraca nije, ali hvala Bogu nisu baš svi isti.

cuj ovdje masa forumasa i zivi vani ili su zivjeli vani i drugi koji zive u bih i nalaze se na ovoj temi spadaju u procenat informiranih i nezatucanih...da se ova tema pokrenula na Bez cenzure mislim da bi bilo i drugacijih komentara, a da se pokrenula u birtusu u nekakvoj vukojebini, jos bi neko i batina dobio...

biti pasivno tolerantan je jedna stvar, a uci u brak s samohranom majkom je druga stvar..
evo prije par dana sam sreo drugaricu iz osnovne, koja mi je jos u 6 razredu bila prva ljubav i koja je otisla vani udala se dobila djete i razvela...i tako kada sam je vidio bi mi jako drago (cak sam i osjetio emociju i oma' dao petama vjetar)..i evo sad hipoteticki razmisljam da li bi mogao zivjeti sa njom i njenim djetetom..u principu DA, ako postoji taj medjusobni respect i razumjevanje kemija i fizika zasto da ne..bivsi ako je ok moze da vidja djete, meni ne smeta jer znam ko sam, ako nije ok ima nacina da ga se popravi..

divim se majkama koje same odgajaju svoju djecu bez pomoci drzave,drustva ili oca koji u vecini slucajeva izbjegava pruziti bilo kakvu pomoc djetetu.takodje se divim ocevima koji iz bilo kojih razloga odgajaju djete sami.
najzalosnije mi je vidjeti situaciju gdje je zena imala dovoljno hrabrosti da izadje iz loseg braka,izlozi se ogovaranju sredine i onda joj njen bivsi pocne praviti probleme uz izgovor da je to i njegovo djete ili joj prijeti na bilo koji nacin.a da ne govorim koliko se takve zene masovno ogovaraju jer za komsiluk i familiju ona "hoda okolo"ako je vidjena da sjedi s nekim na kafici ili se pozdravi s nekim ili bilo sta drugo.

Panthera wrote: biti pasivno tolerantan je jedna stvar, a uci u brak s samohranom majkom je druga stvar..
evo prije par dana sam sreo drugaricu iz osnovne, koja mi je jos u 6 razredu bila prva ljubav i koja je otisla vani udala se dobila djete i razvela...i tako kada sam je vidio bi mi jako drago (cak sam i osjetio emociju i oma' dao petama vjetar)..i evo sad hipoteticki razmisljam da li bi mogao zivjeti sa njom i njenim djetetom..u principu DA, ako postoji taj medjusobni respect i razumjevanje kemija i fizika zasto da ne..bivsi ako je ok moze da vidja djete, meni ne smeta jer znam ko sam, ako nije ok ima nacina da ga se popravi..

ja nisam uopće govorila o braku (i sigurna sam da samohranim majkama, bar u prvih nekoliko godina, brak ni na pamet ne pada), ja sam govorila o vezi, prijateljstvu i sl. Jer kad si u vezi s njim, htio ne htio u vezi si i s njenim djetetom (naravno druge vrste i ako ta veza dođe u fazu upoznavanja s djetetom), u suprotnom nemaš šta tražiti s njom. To znači mnogo stvari, od pomjeranja planova, nepredviđenih događaja do zajedničkih izlazaka, manjka vremena i kompleksnijih problema koje samohrane majke imaju, a koje bi eventualno podijelile s nekim s kim su u vezi. Nije to tako jednostavno. Najlakše je reći - ja im se deklarativno divim, ali lično mislim da veoma mali procenat muškaraca (žene ne bih ni da spominjem) zaista prihvaća samohrane majke, na isti način na koji bi prihvatili slobodnu ženu, bez predrasuda.

majke koje same podignu djete (djecu) zasluzuju extra postovanje i sve pohvale svijeta!
I to su uglavnom predobre djevojke/zene!

dushmanka_sa wrote:Naša okolina poprilično primitivno gleda na taj "fenomen". Za većinu očito ne vrijedi ona: "Bolje dobar razvod ili neudaja, nego loš brak."
Kako vi gledate na te majke koje se same bore da svom djetetu daju sve x2?
Ja znam dosta takvih majki. Znam koliko se lome da svome djetetu pruže sve i zamijene oca koji u večini slučajeva ne želi da daje ni ono malo crkavice, niti uopšte učestvuje u odgoju djeteta, niti pita za njega. U par priča to su žene i djevojke koje su pobjegle glavom bez obzira od muževa/momaka koji su ih i fizički i psihički maltretirali. Svaka je naišla na osudu "komšiluka" kada je obznanila da se razvodi, ili da će roditi dijete bez da se uda.

I nikada mi neće biti jasno kako pojedinci mogu tu prekrasnu djecu, koja nisu kriva ni zašta, nazivati "kopiladima" i sličnim odvratnim imenima. Zar ta djeca nisu isto vrijedna kao ona koja imaju oba roditelja?

Mislim da bi bilo bolje da si postavila temu "sta mislite o ljudima koji preziru samohrane majke". O samohranim majkama koje same gaze kroz zivot i bore se za svoju djecu mogu misliti samo najbolje i postovati ih. A sta mogu misliti o onima koji ih osudjuju? Pa, pocnimo od toga da su to primitivci koji zabadaju nos tamo i koji vjerovatno nemaju pametnijeg posla u zivotu nego da sjede na pendjeru, komentarisu, tracaju, osudjuju, a ustvari i sami vode bijedne zivote i ljubomorno suvaju svoje male "prljavstine".

Najlakse je uprijeti prstom u bludnicu i njeno kopilence.

I ima jedan izraz od kojeg mi se stomak prevrce => raspustenica

Samohrana sam majka već niz godina. Apsolutno me nije briga kakvo je mišljenje o nama. Borim se sama kroz život, trudim se da svojoj djeci priuštim što više mogu (često na uštrb mojih potreba). Moja najveća sreća je kada vidim već svog odraslog sina, koji je izrastao u jednu dobru, moralnu i čestitu osobu.Drugi sin je još dječak, koji tek uči da postaje čovjek. Trudim se, zaista se trudim. Moja djeca su moja zvjezda vodilja, moj cilj, moj život.

I kao što sam rekla, apsolutno me nije briga šta dokoni, zlonamjerni ljudi misli o nama samohranim majkama

O samohranim majkama sve najbolje. Tesko je djecu odgajati i u paru, a kamo li sam/a. (Znam i par samohranih oceva).

ja sam jedna samohrana majka u bukvalnom smislu i ne bih ovjde zeljela da detaljisem ... razvedena sam i odgajam svoje dijete sama ... totalno sama ... a o njemu? ne znam sta da kazem ... i niko ne zna kako je jednoj samohranoj majci dok to ne dozivi (ali ne dao Bog nikome) ....
a o finansijskoj pomoci oca? ma kakvi ... on nema ni deset maraka da djetetu nekad kupim hljeba, mlijeka i osnovnih stvari ...
toliko od mene ...

Meni maca popala post.

Dovoljno je reci, da mislim sve najbolje o njima. Nije lako odgajati dijete ni kada su oba roditelja prisutna, a kamo li jos kada si sam. Sto se tice mahalaca, mnogi najvjerovatnije imaju problema unutar svoje familije, pa svoje frustracije lijece prosipajuci ih na druge, ti ljudi svoje probleme naravno skrivaju od javnosti. Vjerujem da je tu takoder prisutna i ljubomora, a o kolicini primitivnosti da i negovorim.

Prije jedno 10-ak godina smo sjedili kod mene kuci, moje 2 prijateljice i ja i dosla je vijest da se nasa drugarica iz osnovne porodila. Ta vijest je bila jako sokanta jer smo je vidjali stalno ispred zgrade ali joj stomak niko nije skontao a bila je stalno u nekim minjacima...Nebitno, bitna je reakcija moja 2 prijateljice koje su osule drvlje i kamenje na nju...Od toga kako je glupa, pa nemoralna, pa svasta jos nesto...10 godina nakon toga jedna od njih je rodila dijete koje nije zaceto u braku, druga je zivjela u "nemoralnoj zajednici"...Ja sam ih samo podsijetila na komentare od prije 10-ak godina...Mislim da nam se svima prije ili kasnije desi ono za sta mislimo da ne bismo nikada...I sama sam primer toga