Forum Klix.ba

Halima wrote:
Kod nas se begluk ne prenosi preko majke, te ako se nije prezivao Cengic, on nije naslijednik begovske titule.
Osim toga, kod nas vise nema begovskih i ostalih titula, tako da je besmisleno da se on i dalje zove Adil-beg.

Obican gradjanin, makar i zasluzni.

Adil Zulfikarpasic i po ocu i po majci potice od Cengica. Otac mu je bio unuk poznatog Zulfikar-pase, koji je jedno vrijeme bio pasa u Valjevu kasnije u Foci, a bio je i zvornicki sandzak-beg. Po majci je takodje Cengic sa Rataja. Ti Cengici dali su jedan citav niz vojskovodja, pasa i sandzak-begova u Bosni. Inace ime Cengica jedno je od najuglednijih u Bosni. I to je istovremeno bila jedna od najbogatijih porodica.

Prvi Cengic koji je dosao u Bosnu dosao je kao sin poznatog monarha koji je vladao u drzavi Ak-Kojumlu. Ta drzava se prostirala na dijelovima danasnjih teritorija Iraka, Turske i Irana. Oni su bili pobijedjeni od Turaka za vrijeme sultana Selima, koji daje svoju kcer za jednog princa iz te familije. Taj princ dosao je u Bosnu kao begler-beg. Imao je sedam sinova i od njega vode porijeklo Cengici. Cengici su ratovali na svim bojistima turske carevine.

Alipasa Cengic se tukao sa Zrinskim kod Jurijevih stijena i silazio sa svojom vojskom do Zadra.

Beci-pasa kao komandant turske konjice opsjedao u Rusiji grad Ocekov a mnogi drugi su ratovali po Austriji, Ugarskoj, Mesopotaniji, Egiptu kao i u svim ratovima za odbranu Bosne.

Cengici su imali svoje kule i odzake na sirokom podrucju Bosne. O Cengicima je pisao i poznati turski pisac Evlija Celebija i bio je i gost kod Cengica na Borijama 1664. godine. Njihove dvorce ovako opisuje: "Dvorovi Cengica su kao tvrdjava, veliki odzak koji je ukrasen sa oko 300 soba, divanhanom (dvoranom za primanja), banjama, magazom i stajom u koju se moze smjestiti dvije stotine konja."

Dvorci na Borijama bili su manji od onih na Ratajima, Odzaku i Miljevini. Potomci ovog Zulfikar-pase s Miljevine prozvali su se Zulfikarpasicima. Inace Cengici su opjevani u narodnim pjesmama. "Smrt Smailage Cengica" opjevao je Ivan Mazuranic. O Cengicima postoji bogata naucna literatura kako na nasem tako i na stranim jezicima. Familija Cengica njegovala je jednu specijalnu tradiciju. Govorili su strane jezike. Bilo je uobicajeno da se kod Cengica i zene obrazuju. Adilbegova majka je imala privatne ucitelje jezika. U kuci njegovog oca bila je velika biblioteka na turskom, arapskom i nasem jeziku. U kuci je takodje bila vrijedna zbirka oruzja i fermana. Sve u svemu do bosnjacke tradicije se u toj familiji uvijek drzalo.

Halima wrote: Kod nas se begluk ne prenosi preko majke, te ako se nije prezivao Cengic, on nije naslijednik begovske titule.
Osim toga, kod nas vise nema begovskih i ostalih titula, tako da je besmisleno da se on i dalje zove Adil-beg.

Obican gradjanin, makar i zasluzni.