Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Halima wrote:
Kod nas se begluk ne prenosi preko majke, te ako se nije prezivao Cengic, on nije naslijednik begovske titule.
Osim toga, kod nas vise nema begovskih i ostalih titula, tako da je besmisleno da se on i dalje zove Adil-beg.
Obican gradjanin, makar i zasluzni.
Adil Zulfikarpasic i po ocu i po majci potice od Cengica. Otac mu je bio unuk poznatog Zulfikar-pase, koji je jedno vrijeme bio pasa u Valjevu kasnije u Foci, a bio je i zvornicki sandzak-beg. Po majci je takodje Cengic sa Rataja. Ti Cengici dali su jedan citav niz vojskovodja, pasa i sandzak-begova u Bosni. Inace ime Cengica jedno je od najuglednijih u Bosni. I to je istovremeno bila jedna od najbogatijih porodica.
Prvi Cengic koji je dosao u Bosnu dosao je kao sin poznatog monarha koji je vladao u drzavi Ak-Kojumlu. Ta drzava se prostirala na dijelovima danasnjih teritorija Iraka, Turske i Irana. Oni su bili pobijedjeni od Turaka za vrijeme sultana Selima, koji daje svoju kcer za jednog princa iz te familije. Taj princ dosao je u Bosnu kao begler-beg. Imao je sedam sinova i od njega vode porijeklo Cengici. Cengici su ratovali na svim bojistima turske carevine.
Alipasa Cengic se tukao sa Zrinskim kod Jurijevih stijena i silazio sa svojom vojskom do Zadra.
Beci-pasa kao komandant turske konjice opsjedao u Rusiji grad Ocekov a mnogi drugi su ratovali po Austriji, Ugarskoj, Mesopotaniji, Egiptu kao i u svim ratovima za odbranu Bosne.
Cengici su imali svoje kule i odzake na sirokom podrucju Bosne. O Cengicima je pisao i poznati turski pisac Evlija Celebija i bio je i gost kod Cengica na Borijama 1664. godine. Njihove dvorce ovako opisuje: "Dvorovi Cengica su kao tvrdjava, veliki odzak koji je ukrasen sa oko 300 soba, divanhanom (dvoranom za primanja), banjama, magazom i stajom u koju se moze smjestiti dvije stotine konja."
Dvorci na Borijama bili su manji od onih na Ratajima, Odzaku i Miljevini. Potomci ovog Zulfikar-pase s Miljevine prozvali su se Zulfikarpasicima. Inace Cengici su opjevani u narodnim pjesmama. "Smrt Smailage Cengica" opjevao je Ivan Mazuranic. O Cengicima postoji bogata naucna literatura kako na nasem tako i na stranim jezicima. Familija Cengica njegovala je jednu specijalnu tradiciju. Govorili su strane jezike. Bilo je uobicajeno da se kod Cengica i zene obrazuju. Adilbegova majka je imala privatne ucitelje jezika. U kuci njegovog oca bila je velika biblioteka na turskom, arapskom i nasem jeziku. U kuci je takodje bila vrijedna zbirka oruzja i fermana. Sve u svemu do bosnjacke tradicije se u toj familiji uvijek drzalo.
Halima wrote:
Kod nas se begluk ne prenosi preko majke, te ako se nije prezivao Cengic, on nije naslijednik begovske titule.
Osim toga, kod nas vise nema begovskih i ostalih titula, tako da je besmisleno da se on i dalje zove Adil-beg.
Iza ljudi ostaju samo njihova djela!
Onih dobrih ljudi cemo se sjecati po njihovim dobrim djelima.
Adil ih je imao toliko da ga mozemo pamtiti 1000 godina.
Pamticemo Adile te dok smo zivi, i mi i nasa djeca!
Adil je jednostavno bio bigger than life, mislim da ce tek buduce generacije u potpunosti cijeniti lik i djelo covjeka koji je zivio ispred svoga vremena.
Neka mu je vjecni rahmet.
