Forum Klix.ba

sapati srca wrote:Pa naravno da se moze
Poslovica naglasava znacaj i vaznost ljubaznosti...zato i jeste poslovica a ne aksiom

Ne znam koliko naglašava, meni više zvuči kao bolje se povući nego ispasti neljubazan. Nikad!

madner wrote:
Nezgodna osoba za saradnju, sa nekima je bolje biti u losim odnosima, sigurnije je.

U pravu si 1. 000. 000 %.

Samo da ljubaznost ne vuce druge osobine iza sebe.
Jeste kvalitet, ali jedan koji se moze naucit i pretvarat.

Ljubaznost jednostavno zivot cini ljepsim i ugodnijim, bez obzira da li je iskrena ili hinjena, granice u ponasanju moraju postojati. Sa ljubaznom osobom i ako je ne sasvim iskrena, ne mozes doci u situaciju da padaju psovke, licne uvrede i sl. Rijeci mogu biti gore od uboda noza. Mislim da je kultura ophodjenja neprocjenjiva.

sapati srca wrote:
Lijepa ti je tema...
O potrebi i velicini ljubaznosti najbolje kazuje poslovica:
"Bolje je biti ljubazan nego u pravu"...
Pozdrav...

Kjajević Majko wrote:

sapati srca wrote:Pa naravno da se moze
Poslovica naglasava znacaj i vaznost ljubaznosti...zato i jeste poslovica a ne aksiom

Ne znam koliko naglašava, meni više zvuči kao bolje se povući nego ispasti neljubazan. Nikad!

Evo ti primjer...Upravu si
Pozdrav...

dosta je toga receno o lijepom ponasanju, pa zaista nema potrebe da sad nesto kofol pametujem.
nego, netko je posmenuo drske tete na salterima. svi znamo da su najgore u studenstskoj sluzbi (cini mi se svakoj), opcini i posti - barem su to meni uglavnom najmrzi sluzbenici (zbog namgrodjenosti i neuljudnosti). ali, meni to nije znacilo mnogo, ophodila sam se s njima kao i sa svima drugima. i bogme se isplatilo (da taj termin upotrijebim). sad cak idem preko reda (nikad sama da se uputim, nego ako me spaze, zovu me) nema vise gundjanja i bacanja spisa.

a sad malo o ovome "isplatilo". definitivo nikad ne glumim, niti znam kako. nisam taj ulizivacki tip (sto je nekad MOZDA mana). uvijek idem s onom, budi kakav jesi (a vec ste ranije govorili gdje se sve to uci), ne gubis SEBE - to je najbitnije - jer zasto se spustati na neki nizi nivo ponasanja, ophodjenja? koja je svrha? jel se tesko ponasati u skladu s onim sto su nas roditelji ucili, pa i tijekom naukovanja itd? jel nas nesto kosta? naravno da nije....

Kjajević Majko wrote:

metal_rules_cura wrote:Zavisi u kojem kontekstu se govori... Moze se kao znak uctivosti reci uvijek hvala, izvini je vec nesto malo ozbiljnije, ali se i to moze... No, kad ove iste rijeci govoris nekom ko ti mnogo znaci daleko je teze i tu treba vise vagati... Onako u prolazu ljudima se mogu izreci bez problema... Barem meni

U kontekstu, nemoj se zahvaljivati ni izvinjavati za svaku sitnicu. Nema ništa iritantnije nego kad ti neko stalno ponavlja hvala, hvala kao da činiš neku veliku uslugu, pa kad je i učiniš dovoljno je jednom reći hvala. Isto tako kad se neko počne izvinjavati pa i kad kažeš uredu, ok, opet izvini, izvini...

Ljudi u prolazu i ljudi koje znam mi isto dođu po tom pitanju. Ako nekoga slučajno nagazim u tramvaju npr. izvinut ću se a ako mi ta osoba počne kritikovati što sam je slučajno nagazio neću joj ponoviti to izvini. Isto tako prijatelju se nikad neću izvinuti ako ga povrijedi kad čuje neko mišljenje od mene. Jer da tako ne mislim i da nisam upravu nikad ne bih ni rekao, zašto se onda izvinjavati? Kužiš?

sapati srca wrote:Lijepa ti je tema...
O potrbi i velicini ljubaznosti najbolje kazuje poslovica:
"Bolje je biti ljubazan nego u pravu"...
Pozdrav...

Ne slažem se s ovom poslovicom, možeš ti biti i ljubazan i upravu istovremeno, samo treba imati nerve.

Nikako se izvinjavati zbog misljenja! Bit prijateljstva i jeste u tome. Naravno, razgovor i mirnim tonom misljenje! Nikakav problem, problem moze biti samo ako se misljenje ne kaze...

Ako nagazis uobrazenu osobu treba biti dovoljno snazan pa reci izvini buduci da se takvima i ne smije stati na nogu

Kad se neko izvinjava i kad treba i kad ne treba djeluje kao da se ponasa neprirodno i izvlaci nesto iz toga. O tome necemo sada... To je tema zvana uvlakaci

Ljubaznost i, generalno, lijepo ponašanje, samo po sebi su vrlina.
Sasvim druga stvar su motivi za takvo ponašanje. Treća stvar je dignitet, razum i zrelost osobe koja je ljubazna i lijepo se ponaša. Četvrta stvar je odgovor onog ko "trpi" ljubaznost i to lijepo ponašanje.
Ako je prvo samo po sebi vrlina, niski, prljavi porivi nekoga da bude ljubazan i lijepo se ponaša ne poništavaju činjenicu da se on lijepo ponaša i da je ljubazan, možda otvaraju neka druga pitanja, ali ljubaznost i lijepo ponašanje je posljedica, konstanta, forma... motivi su nešto drugo...
Ako nečiji dignitet, razum i zrelost dopuštaju istome da nema granice u ljubaznosti i lijepom ponašanju, u smislu da će uporno gladiti po glavi pseto koje ga grize, to opet dovodi do konstanti i povlači druga pitanja o mogućoj naivnosti, bojažljivosti, nekonfliktnosti po svaku cijenu ili nesigurnosti istog... motivi...
Odgovor drugih na ljubaznost i lijepo ponašanje zatvara krug - vrlina na vrlinu, sukob digniteta, razuma i zrelosti, motivi na motive... Od osobe do osobe...
Opet, kako se ljubaznost i lijepo ponašanje obično veže za formu, samim time se ostavlja prostor da se suštinom nekome "sve po spisku" i da ti on kaže HVALA na to Jeste da to onda suštinski nije lijepo, ali danas slabo ko ferma za suštinu... sve je OK dok je forma zadovoljena ...

Osmjeh se osmjehom vraća.... a štoc štocem...

U danjašnjem vremenu svi su nekako nakurcheni i ters... nit rade ono što vole i puni su akomuliranog stresa...
Sve u svemu... borba, ja se trudim nasmijati na svaku psovku u saobraćaju il inače... znači osmijeh...

Ima svega, najvise mi smeta kad starije osobe i trudnice vidim da stoje u troli, busu ili tramvaju kraj neke mladje osobe. Zalosno.

Pionirska generacija nestaje, na zalost. Disciplina i postovanje skoro pa ne postoje. Bez obzira koliki si hajvan ili shejtan bio, ove dvije stvari su bile temelj. Cak i Rusmir, koji se kroz osnovnu dvicama provlacio, uvijek bio u nekom belaju ili tuchi, znao se ustati penzioneru u tramvaju i rechi izvolite.

Ja bih rekla kako ljubaznost, lijepo ponasanje, postovanje nestaju prvenstveno zbog toga sto ljudi nisu povezani kao nekad, otvorene su nove mogucnosti koje su, s jedne strane dobre, ali sa druge nikako nisu... Zavisi kako se postavimo prema njima. Sve nam je dostupno, sve bi htjeli i pritom gubimo sluh za prave stvari. Trcimo za materijalnim stvarima, nemamo vremena odgajati djecu niti imamo vremena akumulirani stres (koji takve okolnosti neminovno donose) negdje nadoknaditi kroz neke aktivnosti koje nam pricinjavaju zadovoljstvo. Usljed ovog, s jedne strane je i logicno da vec pomenuto nestaje. I s vremenom ce biti sve gore...