"Kad bi mi sve serbske narodne pjesme skupili i bez izbora pečatali, ja Vas uvjeravam da bi bila knjiga gotovo koliko cijela Biblija."
Vuk Stefanović Karadžić u pismu Kopitaru, 20. aprila 1815.
Iz zbirke Vuka Stefanovica Karadzica:
Muž pa muž
(Moj se dragi na put sprema)
(
Karanfil se na put sprema)
str. 62 i 63. / pjesma br. 103.
Oj sinoć se Duka Leka oženi
a jutros mu sitna knjiga sustiže:
"Ajde Duka, ajde Leka, na vojsku."
Duka Leka sprema konja, da ide,
verna ljuba drži konja i plače:
"Jao Duka, jao Leka vojvoda!
Ti opremaš dobra konja na vojsku,
na kom' mene ludu mladu ostavljas?"
"Ostavljam te tvojoj majci i mojoj."
"Jao Duka, jao Leka vojvoda!
Teško mene kod dve majke bez tebe!"
Duka Leka sprema konja da ide,
verna ljuba drži konja i plače:
"Jao Duka, jao Leka vojvoda!
Ti opremaš dobra konja na vojsku,
kod kog' mene ludu mladu ostavljas?"
"Ostavljam te kod kod tvog oca i moga."
"Jao Duka, jao Leka vojvoda!
Teško mene kod dva oca bez tebe!"
Duka Leka sprema konja da ide,
verna ljuba drži konja i plače:
"Jao Duka, jao Leka vojvoda!
Ti opremaš dobra konja na vojsku,
kod kog' mene ludu mladu ostavljas?"
"Ostavljam te kod tvog brata i moga."
"Jao Duka, jao Leka vojvoda!
Teško mene kod dva brata bez tebe!"
Smiljana i vijenac
Smilj Smiljana pokraj vode
Mara devojka
str. 81. / pjesma br. 128.
Smilj Smiljana pokraj vode brala,
nabrala je nedra i rukave,
izvila je tri zelena venca;
jednoga je sebi ostavila,
drugi svojoj drugarici dala,
a treći je niz vodu pustila,
pa je njemu tijo besedila:
"Plovi, plovi, moj zeleni venče!
Te doplovi do Đurđeva dvora,
pa zapitaj Đurđevu majčicu:
oćeš, majko, oženiti Đurđa?
Ne ženi ga mladom udovicom,
već ga ženi lepotom devojkom."
Najveća žalost
Svi dragani
Svi dilberi...str. 99. / pjesma br. 149.
Svi dilberi, mog dilbera nema;
da li mi je čuti, jal' vidjeti,
il' boluje ili ašikuje!
Volim čuti i da mi boluje,
neg' da s drugom dragom ašikuje;
bolujući i kad će mi doći,
ašikujuć' nikad ni do vijeka.
Đevojka se tuži đulu
Djevojka je pod đulom zaspala
str. 120. / pesma br. 181.
Đul djevojka pod djulom zaspala,
djul se kruni, te djevojku budi,
djevojka je djulu govorila:
"A moj djule, ne kruni se na me,
nije meni do štano je tebi,
vec je meni do moje nevolje:
mlad me prosi, za stara me daju.
Star je vojno trula javorina,
vjetar duva, javorinu ljulja,
kisa ide, javorina trune;
mlad je vojno ruza napunila,
vjetar duva, ruza se razvija,
a od kise biva veselija,
sunce sija, ona rumenija."
Draga se rasrdila
Kad ja pođoh na Bembašu
str. 156. / pjesma br. .
I sinoc sam sam sedeci mislio:
nisam drage za godinu vidio.
Ja poseta dole gore sokakom,
svakog draga na pendzeru stajase,
moja draga na vratima cekase;
ja joj reko: "Dobar vece, dilberce!"
Ona mene: "Dodj' dovece, biserce."
Ja ne odo ono vece, vec drugo;
na mene se moja draga rasrdi,
i od mene bele dvore zatvori.
Ne srdi se, moja draga, na mene,
srezacu ti crven kaftan do zemlje,
kupicu ti kovan pojas od zlata.
Srdi, da se ne srdi
Srdo moja
str. 157. / pjesma br. .
Srdo moja, ne srdi se na me;
jer ako se ja rasrdim na te,
sva nas Bosna pomirit' ne moze,
ni sva Bosna, ni Ercegovina.
Ljubavni rastanak
Dva cvijeta u bostanu rasla
str. 196 i 197. / pesma br. 289.
Dva cvijeta u bostanu rasla:
plavi zumbul i zelena kada.
plavi zumbul ode na Doljane,
osta kada u bostanu sama.
Porucuje zumbul da Doljana:
"Duso moja, u bostanu kado!
Kako ti je u bostanu samoj?"
Odgovara iz bostana kada:
"Sto je nebo, da je list artije,
sto je gora, da su kalemovi.
sto je more, da je crn murećel
pak da pisem tri godine dana,
ne bi moji ispisala jada."
Prsten je zalog prave ljubavi
U livadi pod jasenom
str. 212 i 213. / pjesma br. 311.
U livadi pod javorom voda izvire,
tu dolazi mlada moma, vodu zavata,
Beogradu pod zidove vodu donosi,
Mirko joj se s grada baca zlatnom jabukom:
"Uzmi, moma, tu jabuku, moja ces biti."
Moma je je uzimala, pak natrag baca:
"Nit' cu tebe, ni jabuke, okani me se."
***
U livadi pod javorom voda izvire,
tu dolazi mlada moma, vodu zavata,
Beogradu pod zidove vodu donosi,
Mirko joj se s grada baca zlatnim djerdanom:
"Uzmi, moma, ovaj djerdan, moja ces biti."
Moma djerdan uzimala, pak natrag baca:
"Nit' cu tebe, ni djerdana, okani me se."
***
U livadi pod javorom voda izvire,
tu dolazi mlada moma, vodu zavata,
Beogradu pod zidove vodu donosi,
Mirko joj se s grada baca zlatnim prstenom:
"Uzmi, moma, ovaj prsten, moja ces biti."
Moma prsten uzimala, na prst natice:
"Ocu tebe i tvoj prsten, i ja sam tvoja."
Nesrećna đevojka
Djevojka je momku prsten povraćala
str. 232. / pjesma br. 332.
Devojka junaku prsten povracala:
"Naj ti prsten, momce, moj te rod ne ljubi,
ni otac ni majka, ni brat ni sestrica;
al me nemoj, momce, na glas iznositi,
jer ja sam sirota nesretna devojka:
ja bosiljak sejem, meni pelen nice.
Oj pelen, pelence, moje gorko cvece!
Tobom ce se moji svati nakititi,
kad me stanu tuznu do groba nositi."
Đevojka se zagleda u đače
Udaralo u tamburu đače
str. 241 i 242. / pjesma br. .
Udaralo u tamburu đače:
tambura mu od suvoga zlata,
zice su mu kose devojacke,
a terzijan pero sokolovo.
Gledala ga s cardaka devojka;
gledala ga pa je besedila:
"Boze mili, da cudna junaka!
Da li mi ga Bog i sreca dade!
Pod njega bi karanfil sterala,
a pod glavu rumenu ruzicu;
nek mirise, nek se cesto budi,
neka moje belo lice ljubi."
Soko i đevojka
Djevojka sokolu zulum učinila
str. 259 i 260. / pjesma br. .
Soko gnezdo vije u jelovoj gori,
u jelovoj gori, na jelovoj grani;
sokolu dolaze iz gore junaci:
"Izdaj nam, sokole, Janinu planinu,
a mi cemo tebe iz sela devojku."
Al to zacula iz sela devojka,
brze je skocila, goru zapalila.
Gorela je gora tri dni i tri noci,
dok je dogorela sokolu do gnezda.
Soko gnezdo gasi, a devojku kune:
"Oj devo, devojko! mlogo devovala!
Mlogo delovala, malo nevovala!
I sto nevovala, i to bolovala!"
Đevojka kune oči i dragoga
str. 100. / pjesma br. 154.
Đevojka je crne oči klela:
"Crne oči, vi ga ne gledala!
Sve gledaste, danas ne viđeste,
đe moj dragi mimo dvore prođe
i pronese cvijet u rukama,
na ramenu vezenu maramu,
koju mu je draga dala,
po njojzi su grane svakojake.
Koliko je na marami grana,
tolko mu na srdašcu rana!
Koliko li po granama kuka,
toliko mu na srdašcu muka!"
Najlepši miris
str. 203 i 204. / pjesma br. 297.
Oj djevojko, dušo moja!
Čim mirišu njedra tvoja?
Ili dunjom, il' narančom,
ili smiljem, il' bosiljem? -
Oj Boga mi, mlad junače!
Moja njedra ne mirišu
niti dunjom, ni narančom,
niti smiljem, ni bosiljem;
veće dušom djevojačkom.
Srpske narodne pjesme
Antologija priredio Dr. Vojislav M.Jovanovic
Beograd 1926.
LVIII
Najstrasnije zlo
"Sarajevo,sto si potavnjelo?
Ili te je vatra pogorela,
ili te je kuga pomorila,
il' Miljacka voda poplavila?"
"Da je mene vatra pogorela,
b'jele bi mi dvore ponovila;
da je mene voda poplavila,
barem bi mi oprala sokake;
vec je mene kuga pomorila,
pomorila i staro i mlado,
rastavila i milo i drago."
XLIV
Od sevdaha goreg jada nema
Vjerar puse,al-katmerom nise,
a moj dragi amber dusom dise,
dusom dise,a kalemom pise
djevojkama sitne amajlije.
Sto s' u jednoj amajliji pise:
"Ko te hoce,ne ponosi mu se!"
Sto s' u drugoj amajliji pise:
"Ko te nece,ne nameci mu se!
Od nameta fajde ne imade
nit' u rodu,nit' u trgovanju,
a kamo li u asikovanju."
Sto s' u trecoj amajliji pise:
"Ne cin' jada,lijepa djevojko,
ne cin' jada,ne vezi sevdaha!
Od sevdaha goreg jada nema,
ni zalosti od asikovanja!
Na zalost ce i komsija doci,
al' za jade niko i ne znade
osim Boga i srdasca moga!"
LXIII
Tuzla
Butum Tuzla jednu kozu muzla,
pa se hvali da se mlekom hrani!
Jos da nije mnogih gostilnica,
od sira bi kaldrmu pravili,
od surutke vodenice mlele!
