Materijalno gledano nije, ali ko hoće i ovdje da radi može se snaći. Sve ostalo je isto, naravno imaš različitih osoba pa to preko njih baš i ne možeš vidjeti najbolje, ali generalno niko nije zadovoljan i svi se povlače u sebe. Izuzetaka ima i ovdje i bilo gdje...ljubav_aha wrote:ne bih rekla da je svugdje u svijetu ovako,moze biti slicno,ali ne isto,a ta mala ralzlicitot,koja moze biti samo nijansa,znaci mnogo,znaci nije isto
u BiH je nestala solidarnost u svakodnevnom zivotu,covjek se tako moze osjacati vise usamljenim,pa makar to bilo u vlastitoj zemlji,gradu,selu,u kuci sa roditeljima
Imaš pravo ne možeš ignorisati loše vijesti, zapravo ne smiješ ih ignorisati.Big Boy wrote:Nesto kontam...
Mnogi kazu da je recept za ostati normalan da maksimalno suzis krug ljudi s kojima si u nekom bliskom kontaktu. I tako sve manje i manje brinemo jedni o drugima. Ne tice nas se, ne zanima nas. Nije to moj problem.
Imamo bezbroj nacina komunikacije a te komunikacije nigdje. Brojimo koliko se ko puta javio, ko je bio prvi... na kome je ostalo da se javi. Da ne pricam sad o empatiji i razumjevanju medju ljudima... suvisno je to potezati ovdje.
Okreni glavu od losih vijesti, poklopi se rukama po usima, pravi se kao da se lose stvari ne desavaju u tom tvom suzenom malom krugu. I onda nam je totalna normala kad se zapuca po gradu, kad maloljetnici nozeve zabijaju jedni u druge. Okrecemo glavu i ne osudjujemo lose pa mnogi pomisle da je to normala. Pitam se, gdje li je tu granica normalno/nenormalno ili mozda moralno/nemoralno.
Nekako imam dojam da je sve to neka lancana reakcija. Nastojeci ostati normalan nekako kao nuspojavu dobijes i nenormalno okruzenje oko sebe i kao sto neko primjeti... ponasamo se kao kokice u vreloj serpi. Pucamo ko fol samo 'nako.
Huh...
Ono što treba ignorisati su gluposti, ako vidiš da neko ne konta da je nešto glupost i zavaravanje nakon što mu objasniš onda s njim nemaš više šta raspravljati o nekim problemima. Tako bar ja radim, manje nerviranja za sve.

