Ja sam taj koji nervira svoje susjede.
Komšija nemam. Bio je jedan, ali umro.
Najdraže mi je koristiti jeftinu tarifu struje i programirati veš-mašinu da radi u gluho doba. Ko ima LG veš-mašinu (Bez direkt-drajva) zna o čemu pričam (Na centrifugi isti zvuk kao kada Boeing turira pred polijetanje).
Nadogradjena susjetka je po useljenju 2003.g. izjavila da ONI, koji su KUPILI stanove ne moraju plaćati upraviteljninu, a MI koji smo DOBILI

stanove, moramo plaćati.
Susjed koji je prvi u zgradi zadužio SDS-ovu pušku, povratio se, prodao i odselio. Izmjenili smo najsrdačnije pozdrave sa faktorom pas-mater. Komšija kojem je pokrao sav namještaj je umro ne dočekavši presudu u vezi sa namještajem (Nekakva starinska stilska stojeća lampa vrijedila više od mog komletnog inventara).
Tri požara za 9 mjeseci u zgradi i fino, svi nadogradjeni susjedi izadju sa djecom u naramcima, čekaju vatropirce, ali nikoga drugoga ne obavjeshtavaju da se dimnjak zapalio, da se strujomjer samozapalio,...da curi plin,...Neee, oni su izashli na bezbjedno, a ostale, koji nisu svjesni da u zgradi gori dimnjak, NE OBAVJEŠTAVAJU šta se dogadja iako imamo interfon. Interesanto, svi ovi incidenti požarne vrste desiše se na nadogradjenom dijelu, odnosno, uredjajima/instalacijama.
Pravilo je da NIKO ne čita dugačke postove, pa da skratim.
Sva djeca u zgradi me se boje. Sanjaju me, mokre u krevet, a sve nakon svadja sa njihovim roditeljima. Svi susjedi su protiv mene, pa i Špija-Rospija, prva do mene.
Zvao sam joj eko-policiju zbog pravljenja peksinluka na javnoj površini dok je hranila golubove. Malo sam se zeznuo, jer dok su eko-policajci došli, ptičurine pozobaše onaj kruh ovlaženi. Međutim, pobjeda je moja-Ne hrani više golubove jer je čula moj razgovor sa ovlaštenim licima. Bio sam planirao da i ja hranim golubove sa maliganskim hljebom. Odustao sam jer nije humano.
Sada, prolazeći kroz haustor gromoglasno pjevam (Fino pjevam, al' me ružno slušat')
onu staru:
Gdje si da si, moj golube, što se ne javiš,...Evo mene pokraj tebe, zar me ne vidiš,...