pustopoljina wrote:BROD wrote:suzana20 wrote:ne ,upravo nije tako,trazim josh jednus ansu da se iskupim a ne da pravim ponovo greske,zaista to mislim zar je moguce da niko tako ne misli...da je to toliko nemoguce,zelim mu pokazati da mozemo preci preko jedne greske i da ga volim...zar ne postoji greska,to se desava ko je bezgrijesan,ko to ne oprasta?
ja sam možda jedna od rijetki na ovom forumu(nisam pročitala sve postove!!!!)koja te ne krivi ali i ne opravdava
sve se može desiti i nama ostalima bar ja poznajem neke slučajeve koji i poslije prevare žive zajedno.
ja lično još nisam prevarila ali nisam daleko od prevarene.mislim da je ljudski razgovarati mada vrijeme ipak mora biti potrebno
napeto, uzbudljivo - nik rajder!
istina....upravu si ali nisam baš toliki laik da ne znam za svoje postove od ranije...ok,...
ali u tom istom postu sam rekla"ne krivim"jer nisam imala dovoljno snage da kažem "hej i ja to radim"pokušavam samu sebe lagati da sam savršena žena,(a ne lagati nekog drugog ponajmanje one sa kojima jedino mogu podijeliti ono što osjećam i radima,a da mi se ne odbije o glavu)što ustvari nisam...(a možda da nisam sumnjala da sam prevarena nikad ne bi došla u situaciju da varam)...i ne stidim se što varam ,...jedino čega se stidim što nemam hrabrosti da to drugoj strani otvoreno kažem[/quote]
nekako zlurado citam ovo (ucestvovala sam u toj temi)...uvijek su mi oni prepuni razumijevanja za
gresnike bili sumnjivi.
ne znam sta da kazem na ovu temu...otvorila sam je sto sam mislila da si zaljubljena...a ovdje je to vec u praksu provedeno i traje vec godinu...prvo sto pomislim,je-mozda su crni oblaci na pomolu...nekako slabo vjerujem u kajanje,preispitivanje ispravnosti nakon godinu dana...napravila sam u zivotu milion gresaka (srecom,na ovom polju bas i ne)-ali znam da sam se malo kad kajala...samo mi je uglavnom bilo krivo sto nije kako ja hocu ili sto bi mi druga odluka donijela vise profita (u najsirem smislu rijeci). haj,pa kad se sve zavrsi,ako se sjetis-javi sta si uradila i kako se osjecas.pozdrav.[/quote]
otvorila sam je sto sam mislila da si zaljubljena
pa ja to jesam,....samo što pokušavam biti realna,pokušavam ispivati iz ovog stanja na način bez da povrijedim i druge i sebe...ponekad pomislim da su moja djeca vrijedna žrtve da ostavim novu ljubav jer znam da nisam ni prva ni posljednja žena koja bi to uradila,...a onda opet kad razmislim one će porasti ,otići svojim putem, a ja ostati bez onog koga volim....da i on nije oženjen bilo bi lakše bilo bi manje ljudi za povrijediti,jedna porodica manje za uništiti ovako je stvarno teško...on čeka i sinoć je čekao poziv da kažem da ostavljam sve i idem snjim,i sad je tu čeka ,on uvijek ima vremena za mene...ali ja kad god to poželim učiniti vuče me smijeh mojih djevojčica,vuku me sjećanja,pomislim samo na njih i stanem ...i borim se ....ma uspjeću ja postaviti stvari na pravo mjesto..
idem.....nemam snage čitavu noć nisam spavala
