Ferhadija - BL
Moderator: banjaluka078
-
Mezzo-x
- Posts: 581
- Joined: 11/02/2008 11:18
-
Abacija
- Posts: 4493
- Joined: 11/01/2008 05:06
- Location: Haustor
#27 Re: FERHADIJA - BL
Mozda je ovaj tekst za pdf-Politika ali nisam nasao prigodnu temu za postavljanje a nije mi se dalo otvarati novu temu pa evo ga ovdje:
Obnavljanje vjerskih objekata
Islamska zajednica BiH dobila tužbu protiv RS
Piše: Dragan Maksimović
21.09.2009 - 10:58
http://www.e-novine.com/drustvo/30161-I ... rotiv.html
Presudi po tužbi Islamske zajednice BiH zbog rušenja vjerskih objekata u Banjaluci u periodu od 1992 - 1995. godine u cijelosti je udovoljeno. Pravobranilaštvo najavilo ulaganje žalbe
Najveći dio odnosi se na dva kulturno- istorijska spomenika, Ferhadiju i Arnaudiju na koje se odnosi 32 odnosno 15 miliona maraka. Grad Banjaluka i RS obavezni su presudom da nadoknade štetu Islamskoj zajednici BiH a advokat Esad Hrvačić izrazio je nadu da RS neće podnositi žalbu na ovu presudu. “Ovom presudom RS preuzela je punu odgovornost za rušenje 16 vjerskih objekata Islamske zajednice u periodu 92.-95. godina. Naravno mi smatramo da je ovo istorijska presuda za Islamsku zajednicu i sve Bošnjake koji su preživjeli rušenje svoje imovine i očekujemo da će ova presuda biti implementirana.”
Presudu su preuzeli iz Pravobranilaštva RS. Zamjenik pravobranioca Dragan Spasojević kaže da će pravobranilaštvo sigurno podnijeti žalbu na ovu presudu: “ Nije to završena priča, to je samo prvi stepen. Poslije toga ide žalba, okružni sud i mi čvrsto stojimo na stanovištu da je ta tužba u potpunosti neosnovana. Ima tu masa povreda postupaka, pristrasnost sudije itd.”
ZA RS JE SPORAN I VJEŠTAK: Pravobranilaštvo je na zadnjem ročištu u novembru prošle godine navelo da Islamska zajednica nije dokazala da je nadležna za učešće u ovoj parnici jer kako kažu predmetnom imovinom upravlja Vakufska direkcija Sarajevo. Iz RS osporili su i nalaze vještaka koji je kako kažu bio pristrasan i da trenutno obavlja funkciju direktora obnove i rekonstrukcije džamije Ferhadija. Esan Hrvačić ne misli da je u tom procesu išta bilo sporno. “Sead Pašić ne može biti u sukobu interesa, on je vještak na listi vještaka. Svako ima pravo da vještači ukoliko ga sud za to ovlasti. To što radi na radovima u RS je jedan od razloga da je mogao doći do podataka na temelju čega je mogao da izvrši procjenu. Mi smatramo da Ferhadija vrijedi mnogo više od 34 miliona. Tu se radi o kulturno- istorijskoj vrijednosti.”
Odmah nakon donošenja presude i banjalučani su iznijeli svoje mišljenje na presudu po tužbi Islamske zajednice BiH: “Sve se u ovoj zemlji događa pa i to. Kada će biti isplaćene porušene crkve. , Nažalost to je tačno, svu štetu koju je neko napravio treba da nadoknadi. Ali bile su ratne prilike. , Ja sam za to da ako je neko gladan daću mu parče hljeba, a ne para.”
Inače, Islamska zajednica kao jedan od ključnih dokaza ističe činjenicu da su svi vjerski objekti minirani ili zapaljeni od aprila do septembra 1993.godine u vrijeme policijskog časa, kada je samo malom broju osoba bilo omogućeno kretanje, uključujući policiju, vatrogasce, hitnu pomoć i druge službe. Islamska zajednica je, kao dokaz da su planski i s namjerom porušeni vjerski objekti u Banjaluci, te kasnije onemogućavana njihova obnova, navela i dokaz od 1994.godine kada je donesen novi regulacioni plan Grada Banjaluke po kojem su na mjestu porušenih vjerskih objekata planirane zelene površine. Ferhat-pašina džamija, poznatija kao Ferhadija, srušena je 7. maja 1993. godine a u istoj noći, u razmaku od 15 minuta srušena je i džamija Arnaudija. Pedesetih godina prošlog vijeka obje džamije proglašene su spomenikom kulture nulte kategorije pod zaštitom UNESCO-a.
OBNOVA FERHADIJE NAPREDUJE: Nakon što je srušena u noći 7. septembra 1993. godine Ferhad-pašina džamija u Banjaluci 16 godina poslije polako poprima stari izgled. Ovog ljeta na obnovi je urađeno mnogo više nego što je planirano.
Zbog projekta koji je jedinstven u svijetu još je, kažu rano prognozirati kada bi radovi mogli biti završeni. Radovi na obnovi Ferhadije, čija je prva faza počela još 2006. godine teku predviđenom dinamikom a u Medžlisu islamske zajednice prezadovoljni su urađenim poslom. Kasim Mujčić kaže da je samo ovog ljeta urađeno više nego svih prethodnih godina tako da Ferhadija počinje da dobija onaj nekadašnji, prepoznatljiv izgled. Ipak kaže Mujčić bilo je dosta problema pri nalasku kamena koji je odvezen nakon rušenja Ferhadije: "Kamen se naravno nije sav pronašao. Jedan dio je uništen a drugi nismo našli. Ipak, mislimo da će biti ugrađeno približno 70 posto njenog orginalnog kamena. Za ostatak smo našli majdan u Gornjem Šeheru odakle crpimo novu sedru i na onim mjestima gdje nema starih fragmenata stavljamo od nove sedre stare fragmente."
OBNAVLJA SE I ARNAUDIJA: Svi novi fragmeni ispitani su i rezultati pokazuju da su kvalitet i stare i nove sedre isti. Mujčić za naš proogram otkriva da bi radovi i na drugoj srušenoj džamiji Arnaudiji trebali početi ove sedmice: "Dobili smo nalog od ekipe koja radi na projektu da idemo na otkopavanje temelja sa unutrašnje i vanjske strane, da se utvrdi dinamika sanacije temelja, jer dok se ne otkopaju, ne možemo znati stanje temelja. Dat je i nalog da se vrše i one bušotine od 10, 12, 15 metara, da se ispita teren. Na neki način starta i Arnaudija."
Za obnovu Ferhad-pašine džamije do sada je utrošeno 15-ak miliona maraka za šta je značajna sredstva izdvojila Vlada RS, kažu u medžlisu. I državno resorno ministarstvo nedavno je donijelo odluku o sufinansiranju obnove Ferhadije za šta je izdvojeno 300 hiljada maraka. Ministar sa ljudska prava i izbjeglice Safet Halilović kaže da je ova pomoć u funkciji povratka na šta veliki uticaj ima i obnova Ferhadije: "Radove koje smo vidjeli imponuju i zadovoljstvo nam je vidjeti da radovi teku uspješno. Čestitamo svima koji se trude i zadovoljstvo nam je da i mi na ovaj način u tome učestvujemo."
Iako i druge džamije imaju svoj prioritet i značaj, Ferhadija je za islamsku zajednicu "prioritet svih prioriteta" kaže muftija banjalučki Edhem Čamdžić. On kaže da malo ko zna da je 1942. godine u Ferhadiji nikla ideja tadašnjeg banjalučkog muftije, nekoliko hodža i intelektualaca da se napiše peticija za zaštitu Srba i Jevreja, nakon čega je većina potpisnika završili u logoru Jasenovac: "Dakle odavde će se i dalje slati poruka vjere, suživota, povjerenja, dobrih međuljudskih odnosa, dijaloga i praštanja."
Ferhadija je bila jedno od najvećih dostignuća islamske arhitekture u 16. vijeku u BiH, koja je izgrađena u otomanskom stilu. Izgradnju je finasirao Ferhad-paša Sokolović a u kompleksu džamije nalazila su se tri turbeta. Ferhadija je uvrštena u kulturnu baštinu BiH 1950. godine da bi nakon toga bila uvrštena i na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. Srušena je 7. maja 1993. godine, a 2001. dobijena je urbanistička saglasnost za njenu ponovnu izgradnju. U maju iste godine više hiljada demonstranata spriječilo je svečano polaganje kamena temeljca za obnovu Ferhadije. Tada je Murat Badić iz Cazina, preminuo od zadobijenih povreda.
* Tekst je preuzet sa internet portala Deutsche Welle
- BHCluster
- Posts: 23465
- Joined: 13/09/2007 18:41
- Location: Time to get schwifty in here!
- Contact:
-
Mezzo-x
- Posts: 581
- Joined: 11/02/2008 11:18
#29 Re: FERHADIJA - BL
Hvala za slikezagazaga wrote:
-
Dado dijasporitus
- Posts: 3263
- Joined: 06/05/2005 23:08
- Location: na baušteli
- Grijem se na: Trčanje oko zgrade
#30 Re: FERHADIJA - BL
Je li znate da se za 64 miliona KM moze kupiti blizu 6000 traktora.RS neće platiti 64 mil.KM za rušenje džamija?
Okružni sud u Banjaluci preinačio je presudu banjalučkog Osnovnog suda prema kojoj su Republika Srpska i grad Banjaluka dužni da Islamskoj vjerskoj zajednici (IVZ) isplate odštetu od 64,7 miliona KM zbog rušenja džamija, piše "Glas Srpske" za sutrašnji broj a prenosi Srna. Uz ovo, Islamska zajednica mora platiti sudske troškove vlastima RS
"Žalba tuženih Republike Srpske i grada Banjaluka se uvažava, a presuda Osnovnog suda u Banjaluci od 20. februara preinačava se tako što se tužbeni zahtjev tužioca Islamske zajednice u BiH iz Sarajeva da se tuženi obavežu da mu nadoknade materijalnu štetu za uništenih 16 vjerskih objekata u iznosu od 64.762.347 KM, odbija kao neosnovan", navodi se u presudi u koju je imao uvid "Glas Srpske".
U presudi se dodaje da se tužilac, u ovom slučaju IVZ, obavezuje da tuženima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 48.375 KM.
U obrazloženju presude navedeno je da su "tuženi blagovremeno žalbom osporili prvostepenu presudu zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava".
"Žalbom tuženih osnovano se ukazuje da je prvostepena odluka nepravilna u dijelu koji se odnosi na osnovanost prigovora zastarjelosti potraživanja. Prvostepeni sud odbio je prigovor zastarjelosti potraživanja nalazeći da je zastarjelost počela da teče ukidanjem neposredne ratne opasnosti 19. juna 1996. godine, a da je tužba podnesena 27. oktobra 2000. godine. Prema ocjeni ovog suda, ta odluka utemeljena je na pogrešnoj primjeni materijalnog prava", navodi se u obrazloženju.
Pravobranilac RS Slobodan Radulj rekao je za "Glas Srpske" da je ova sudska odluka pravosnažna.
"Okružni sud je, poništavajući presudu Osnovnog suda Banjaluka, uvažio žalbe RS i grada Banjaluka. Mi smo apsolutno očekivali ovakvu presudu", kaže Radulj.
On smatra da će IVZ zatražiti reviziju presude od Vrhovnog suda, ali očekuje da će taj zahtjev biti odbijen, jer, osim zastarjelosti, tužitelj se pozvao i na Zakon o obligacionim odnosima, a u takvim slučajevima odgovorna je država BiH, a ne entitet RS.
Presudom Osnovnog suda Banjaluka od 20. februara RS i grad Banjaluka trebalo je da IVZ BiH isplate odštetu od 64,7 miliona KM zbog rušenja 16 vjerskih objekata na području Banjaluke tokom rata. Glavni pravobranilac RS Slobodan Radulj uložio je Osnovnom sudu žalbu na tu presudu.
- banjaluka078
- Posts: 13127
- Joined: 16/01/2007 23:38
#32 Re: FERHADIJA - BL
Zašto ne srušite džamije?
Mapa britanskog štaba UNPROFOR-a je pokazivala situaciju na terenu koja se uglavnom poklapala sa mapom koja je napravljena na zahtjev srpske Skupština, sa označenim opštinama koje ulaze u sastav Srpske BiH. U gotovo polovini „srpskih“ opština označenih na mapi većinsko stanovništvo nisu bili Srbi. Rješavanje tog “problema” postalo je prioritet. Opštinski i regionalni Krizni štabovi su postali odgovorni za provođenje plana koji je uključivao tri faze: stvaranje nemogućih uslova pritiscima i terorom koji će prisiliti nesrbe da napuste područje; deportovanje i progon onih koji ne žele otići; likvidacija onih koji ostanu.
Po izvještaju UN-a, samo u prvih šezdeset dana rata iseljeno je oko milion ljudi, a nekoliko desetina hiljada, većinom Bošnjaka, ubijeno. “Prateće scene barbarstva se nisu odvijale pred očima UNPROFOR-a ili drugih predstavnika međunarodne zajednice, to se desilo prije našeg značajnijeg prisustva u Bosni”, bilo je zvanično opravdanje UN-a nekoliko godina kasnije za sve što su mogli, a nisu učinili. Ipak, nisu mogli zažmiriti na snimke srpskih logora u Krajini objavljene u ljeto 1992.
Dok je Srpska pravoslavna crkva u junu 1992. za logore govorila da su zapadnjačka propaganda: “U ime Božje istine i na osnovu svjedočenja naše braće episkopa iz Bosne i Hercegovine i drugih povjerljivih svjedoka”, i objavila “sa punom moralnom odgovornošću da takvi kampovi nikada nisu postojali u Srpskoj Republici BiH”, vjerski poglavari u Banjoj Luci su zajedno upućivali apele i držali dove-molitve za mir.
Posljednji zajednički apel upućen je 23. decembra 92. nakon kojeg su banjalučki muftija Ibrahim ef. Halilović i katolički biskup Franjo Komarica prekinuli kontakte sa banjalučkim episkopom Jefremom. Ratna statistika nije dopuštala zablude, do tada je preko sto hiljada ljudi napustilo svoje domove u Krajini, poginuli će se godinama brojati. Zajedno sa nepoželjnima nestajalo je i sve što podsjeća na njih. U banjalučkom muftijstvu u kojem je do rata živjelo više od dvjesto hiljada Muslimana do kraja rata ostalo je tek šest posto. Na prostoru muftijstva srušeno je svih 207 džamija, 16 gradskih džamija i preko 40 harema, od dvadeset imama u gradu je ostao samo jedan. Na području banjalučke biskupije srušena je 41 katolička crkva, svega 8 hiljada katolika ostalo je na teritoriji biskupije, a prije rata samo u Banjoj Luci živjelo ih je oko 30 hiljada. Napadi na bogomolje, predstavljeni kao teroristički akti nekontrolisanih pojedinaca, bili su akcije naložene sa najvišeg političkog vrha.
U proljeće 1993. u kafani „Adria“ sjedili su članovi Glavnog odbora SDS-a Velibor Ostojić i Nikola Guzijan. Preko puta kafane nalazila se džamija Ferhad paše Sokolovića, jedna od najstarijih i najljepših džamija na Balkanu. Ostojić, žmirkajući očima i pokazujući glavom prema džamiji, upita Guzijana: “Zašto ne srušite ovu džamiju”?
Novinar Goran Trkulja, slučajno prisutan za stolom, upita Ostojića: “Zar bi srušili 500 godina staru džamiju”? Okrećući čašu u ruci, Ostojić mirno odgovori: “U Foči su letjele i starije”.
Nikola Guzijan, pjesnik i novinar, razočaran politikom svoje stranke, ubrzo napušta SDS. “Razgovor sa Ostojićem bio je samo uvertira u ono što će se desiti. Nedugo zatim, na sjednici Glavnog odbora SDS-a smo raspravljali o rušenju banjalučkih džamija. Karadžić nas je vatreno ubjeđivao u istorijsku neophodnost da se one sruše, u čemu ga je zdušno podržavao Ostojić. Odluka je uz negodovanje tadašnjeg gradonačelnika Predraga Radića ipak prošla. Od trideset devet članova Glavnog odbora odluku su potpisali skoro svi, čak i Radić, falila su samo dva potpisa”.
Prisutne nije iznenadilo što nema potpisa Nikole Guzijana, koji se na sastanku otvoreno izjasnio protiv rušenja džamija, nelagodnost je izazvalo to što je nedostajao potpis Radovana Karadžića. Kao i mnogo puta u sličnim situacijama, Karadžić je želio osigurati alibi za planirani zločin. Za rušenje bogomolja zadužen je šef regionalnog Centra bezbjednosti Stojan Župljanin, izvršioci su bili njegovi policajci koje Karadžić formalno prikriva pismom ministru policije od 12. maja 1993. u kojem zahtijeva da “Centar službi bezbjednosti Banja Luka pojačanim patrolama štiti sve vjerske objekte u gradu i okolini od učestalih terorističkih napada”.
U noći 7. maja, tačno u 03.05, iz drugog pokušaja srušena je Ferhadija. Dan ranije, u eksploziji je oštećen samo dio džamije, nakon čega je Radoslav Brđanin kritikovao građevinskog inžinjera Gačanovića zbog lošeg proračuna količine eksploziva. Definitivno rušenje Ferhadije naredne večeri pokazalo je da se drugi put na eksplozivu nije štedjelo, od siline detonacije stradala su i stakla na okolnim zgradama. Iste večeri srušena je i džamija Arnaudija.
Banjalučki muftija Ibrahim ef. Halilović, zatečen silinom eksplozije, pomislio je da je te noći završeno sa banjalučkim Bošnjacima. Nakon eksplozije pojurio je prema Ferhadiji. Srpski policajac je pokušao da ga zaustavi. “Sklanjaj mi se s puta”, odbrusio je muftija. Prisjećao se ovih događaja nekoliko godina kasnije u zgradi Muftijstva, jedinom preživjelom objektu Islamske zajednice u Banjoj Luci. “Nije im se dalo da sruše cijelu džamiju. Na kraju su ostali munara i turbeta. Kada su minirali i munaru, ona se digla i kompletna okrenula u vazduhu. Raspala se tek kada je pala na zemlju. Ujutro su doveli bagere i sve poravnali”, govorio je tiho muftija promatrajući kroz prozor ledinu na kojoj je nekada stajala Ferhadija.
Episkop Jefrem se nije oglasio nakon rušenja džamija, niti je više kontaktirao muftiju Halilovića. Zbog rušenja Ferhadije protestvovao je samo mladi banjalučki pjesnik Ljupko Račić, opštinski sekretar SDS-a. Napisao je poemu-nekrolog o Ferhadiji i zbog nečega samo njemu znanog, nedugo potom, izvršio samoubistvo.
“Na početku rata sam rekao svojoj porodici, dok god ima i jedan Musliman u Banjoj Luci, ja moram ostati”, objašnjavao je muftija. Na njegovu kuću su bacali eksploziv, pokušali ga ubiti nekoliko puta, hapsili ga. Policajci su mu govorili: “Šta tražiš ovdje, što ne ideš? Mi smo džamiju porušili”. Ostao je i bilježio sve što se dešavalo oko njega.
Bez političkih predstavnika, muslimani i katolici su vjerske poglavare doživljavali kao jedine branitelje, obraćali im se za utjehu i hranu. “Bio sam neka vrsta prizme kroz koju su se prelamale patnje mog naroda na ovom prostoru”, kazivao je muftija Halilović. “Najteže je bilo 1993. i polovinom 1995. kada je došlo do egzodusa Srba iz Krajine. Te 1993. su srušene sve džamije u Banjoj Luci i muftijstvu, to je bila poruka da Muslimanima ovdje nema opstanka. Pred tim vandalizmom Muslimani su bili van sebe, u čudu i svjesni velike opasnosti u kojoj se nalaze. To je mnoge pokrenulo da odu, mnogi od njih su silom otjerani.”
Ibrahim ef. Halilović je u Banju Luku došao odmah nakon završene Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu i Filološkog fakulteta u Beogradu i volio je taj grad. Borio se da ostane u njemu, ali nije uspio. Umro je u julu 1998. i trebao biti ukopan u haremu na mjestu gdje je nekad bila Ferhadija.
Na dan dženaze, na mjestu gdje je trebao počivati okupilo se nekoliko stotina Srba. Uništili su pripremljeni mezar, izgazili cvijeće i uz pokliče poboli srpsku zastavu. Muftiju su sutradan ukopali u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu.
http://www.e-novine.com/feljton/33526-Z ... amije.html
Mapa britanskog štaba UNPROFOR-a je pokazivala situaciju na terenu koja se uglavnom poklapala sa mapom koja je napravljena na zahtjev srpske Skupština, sa označenim opštinama koje ulaze u sastav Srpske BiH. U gotovo polovini „srpskih“ opština označenih na mapi većinsko stanovništvo nisu bili Srbi. Rješavanje tog “problema” postalo je prioritet. Opštinski i regionalni Krizni štabovi su postali odgovorni za provođenje plana koji je uključivao tri faze: stvaranje nemogućih uslova pritiscima i terorom koji će prisiliti nesrbe da napuste područje; deportovanje i progon onih koji ne žele otići; likvidacija onih koji ostanu.
Po izvještaju UN-a, samo u prvih šezdeset dana rata iseljeno je oko milion ljudi, a nekoliko desetina hiljada, većinom Bošnjaka, ubijeno. “Prateće scene barbarstva se nisu odvijale pred očima UNPROFOR-a ili drugih predstavnika međunarodne zajednice, to se desilo prije našeg značajnijeg prisustva u Bosni”, bilo je zvanično opravdanje UN-a nekoliko godina kasnije za sve što su mogli, a nisu učinili. Ipak, nisu mogli zažmiriti na snimke srpskih logora u Krajini objavljene u ljeto 1992.
Dok je Srpska pravoslavna crkva u junu 1992. za logore govorila da su zapadnjačka propaganda: “U ime Božje istine i na osnovu svjedočenja naše braće episkopa iz Bosne i Hercegovine i drugih povjerljivih svjedoka”, i objavila “sa punom moralnom odgovornošću da takvi kampovi nikada nisu postojali u Srpskoj Republici BiH”, vjerski poglavari u Banjoj Luci su zajedno upućivali apele i držali dove-molitve za mir.
Posljednji zajednički apel upućen je 23. decembra 92. nakon kojeg su banjalučki muftija Ibrahim ef. Halilović i katolički biskup Franjo Komarica prekinuli kontakte sa banjalučkim episkopom Jefremom. Ratna statistika nije dopuštala zablude, do tada je preko sto hiljada ljudi napustilo svoje domove u Krajini, poginuli će se godinama brojati. Zajedno sa nepoželjnima nestajalo je i sve što podsjeća na njih. U banjalučkom muftijstvu u kojem je do rata živjelo više od dvjesto hiljada Muslimana do kraja rata ostalo je tek šest posto. Na prostoru muftijstva srušeno je svih 207 džamija, 16 gradskih džamija i preko 40 harema, od dvadeset imama u gradu je ostao samo jedan. Na području banjalučke biskupije srušena je 41 katolička crkva, svega 8 hiljada katolika ostalo je na teritoriji biskupije, a prije rata samo u Banjoj Luci živjelo ih je oko 30 hiljada. Napadi na bogomolje, predstavljeni kao teroristički akti nekontrolisanih pojedinaca, bili su akcije naložene sa najvišeg političkog vrha.
U proljeće 1993. u kafani „Adria“ sjedili su članovi Glavnog odbora SDS-a Velibor Ostojić i Nikola Guzijan. Preko puta kafane nalazila se džamija Ferhad paše Sokolovića, jedna od najstarijih i najljepših džamija na Balkanu. Ostojić, žmirkajući očima i pokazujući glavom prema džamiji, upita Guzijana: “Zašto ne srušite ovu džamiju”?
Novinar Goran Trkulja, slučajno prisutan za stolom, upita Ostojića: “Zar bi srušili 500 godina staru džamiju”? Okrećući čašu u ruci, Ostojić mirno odgovori: “U Foči su letjele i starije”.
Nikola Guzijan, pjesnik i novinar, razočaran politikom svoje stranke, ubrzo napušta SDS. “Razgovor sa Ostojićem bio je samo uvertira u ono što će se desiti. Nedugo zatim, na sjednici Glavnog odbora SDS-a smo raspravljali o rušenju banjalučkih džamija. Karadžić nas je vatreno ubjeđivao u istorijsku neophodnost da se one sruše, u čemu ga je zdušno podržavao Ostojić. Odluka je uz negodovanje tadašnjeg gradonačelnika Predraga Radića ipak prošla. Od trideset devet članova Glavnog odbora odluku su potpisali skoro svi, čak i Radić, falila su samo dva potpisa”.
Prisutne nije iznenadilo što nema potpisa Nikole Guzijana, koji se na sastanku otvoreno izjasnio protiv rušenja džamija, nelagodnost je izazvalo to što je nedostajao potpis Radovana Karadžića. Kao i mnogo puta u sličnim situacijama, Karadžić je želio osigurati alibi za planirani zločin. Za rušenje bogomolja zadužen je šef regionalnog Centra bezbjednosti Stojan Župljanin, izvršioci su bili njegovi policajci koje Karadžić formalno prikriva pismom ministru policije od 12. maja 1993. u kojem zahtijeva da “Centar službi bezbjednosti Banja Luka pojačanim patrolama štiti sve vjerske objekte u gradu i okolini od učestalih terorističkih napada”.
U noći 7. maja, tačno u 03.05, iz drugog pokušaja srušena je Ferhadija. Dan ranije, u eksploziji je oštećen samo dio džamije, nakon čega je Radoslav Brđanin kritikovao građevinskog inžinjera Gačanovića zbog lošeg proračuna količine eksploziva. Definitivno rušenje Ferhadije naredne večeri pokazalo je da se drugi put na eksplozivu nije štedjelo, od siline detonacije stradala su i stakla na okolnim zgradama. Iste večeri srušena je i džamija Arnaudija.
Banjalučki muftija Ibrahim ef. Halilović, zatečen silinom eksplozije, pomislio je da je te noći završeno sa banjalučkim Bošnjacima. Nakon eksplozije pojurio je prema Ferhadiji. Srpski policajac je pokušao da ga zaustavi. “Sklanjaj mi se s puta”, odbrusio je muftija. Prisjećao se ovih događaja nekoliko godina kasnije u zgradi Muftijstva, jedinom preživjelom objektu Islamske zajednice u Banjoj Luci. “Nije im se dalo da sruše cijelu džamiju. Na kraju su ostali munara i turbeta. Kada su minirali i munaru, ona se digla i kompletna okrenula u vazduhu. Raspala se tek kada je pala na zemlju. Ujutro su doveli bagere i sve poravnali”, govorio je tiho muftija promatrajući kroz prozor ledinu na kojoj je nekada stajala Ferhadija.
Episkop Jefrem se nije oglasio nakon rušenja džamija, niti je više kontaktirao muftiju Halilovića. Zbog rušenja Ferhadije protestvovao je samo mladi banjalučki pjesnik Ljupko Račić, opštinski sekretar SDS-a. Napisao je poemu-nekrolog o Ferhadiji i zbog nečega samo njemu znanog, nedugo potom, izvršio samoubistvo.
“Na početku rata sam rekao svojoj porodici, dok god ima i jedan Musliman u Banjoj Luci, ja moram ostati”, objašnjavao je muftija. Na njegovu kuću su bacali eksploziv, pokušali ga ubiti nekoliko puta, hapsili ga. Policajci su mu govorili: “Šta tražiš ovdje, što ne ideš? Mi smo džamiju porušili”. Ostao je i bilježio sve što se dešavalo oko njega.
Bez političkih predstavnika, muslimani i katolici su vjerske poglavare doživljavali kao jedine branitelje, obraćali im se za utjehu i hranu. “Bio sam neka vrsta prizme kroz koju su se prelamale patnje mog naroda na ovom prostoru”, kazivao je muftija Halilović. “Najteže je bilo 1993. i polovinom 1995. kada je došlo do egzodusa Srba iz Krajine. Te 1993. su srušene sve džamije u Banjoj Luci i muftijstvu, to je bila poruka da Muslimanima ovdje nema opstanka. Pred tim vandalizmom Muslimani su bili van sebe, u čudu i svjesni velike opasnosti u kojoj se nalaze. To je mnoge pokrenulo da odu, mnogi od njih su silom otjerani.”
Ibrahim ef. Halilović je u Banju Luku došao odmah nakon završene Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu i Filološkog fakulteta u Beogradu i volio je taj grad. Borio se da ostane u njemu, ali nije uspio. Umro je u julu 1998. i trebao biti ukopan u haremu na mjestu gdje je nekad bila Ferhadija.
Na dan dženaze, na mjestu gdje je trebao počivati okupilo se nekoliko stotina Srba. Uništili su pripremljeni mezar, izgazili cvijeće i uz pokliče poboli srpsku zastavu. Muftiju su sutradan ukopali u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu.
http://www.e-novine.com/feljton/33526-Z ... amije.html
- banjaluka078
- Posts: 13127
- Joined: 16/01/2007 23:38
#33 Re: FERHADIJA - BL
Danas je 17 godina od rusenja Ferhadije i Arnaudije.




- Pokeemon
- Posts: 52
- Joined: 18/05/2010 15:34
- Location: dodikov ured
#34 Re: FERHADIJA - BL
mogu samo reci da sam hvala Bogu klanjao u obnovljenoj Ferhadiji, bila je godisnjica rusenja Ferhadije, pa su iz islamskog odbora uspjeli organizovati Dzumma namaz u Ferhadiji, i mogu reci da je zaista nevjerovatan osjecaj biti medju tim zidovima, neopisiv...Hvala dragom Bogu da se obnovila skoro u potpunosti... a dusmane i vandale ce da kazni Bog na onom svijetu na ovom nema kazne za njih...akb 
- iz dna duše
- Posts: 1396
- Joined: 24/06/2008 13:38
#35 Re: FERHADIJA - BL
Ima li neko svježih slika Ferhadije?
Nisam bila u BL duže vrijeme, pa nemam predstavu dokle se došlo...
Nisam bila u BL duže vrijeme, pa nemam predstavu dokle se došlo...
- nokia6170
- Posts: 4361
- Joined: 13/04/2005 00:08
#36 Re: FERHADIJA - BL
"Žalbom tuženih osnovano se ukazuje da je prvostepena odluka nepravilna u dijelu koji se odnosi na osnovanost prigovora zastarjelosti potraživanja. Prvostepeni sud odbio je prigovor zastarjelosti potraživanja nalazeći da je zastarjelost počela da teče ukidanjem neposredne ratne opasnosti 19. juna 1996. godine, a da je tužba podnesena 27. oktobra 2000. godine. Prema ocjeni ovog suda, ta odluka utemeljena je na pogrešnoj primjeni materijalnog prava", navodi se u obrazloženju.
Pitanje za Islamsku zajednicu i i cjelokupnu politicku SDA i SBiH vrhusku koji vedre i oblace zadnjih 20 godina:
Zasto je tuzba podnijeta tek 2000. godine?
Pitanje za Islamsku zajednicu i i cjelokupnu politicku SDA i SBiH vrhusku koji vedre i oblace zadnjih 20 godina:
Zasto je tuzba podnijeta tek 2000. godine?
- banjaluka078
- Posts: 13127
- Joined: 16/01/2007 23:38
#37 Re: FERHADIJA - BL
Došlo se do gradnje kupola, stubovi su postavljeni.iz dna duše wrote:Ima li neko svježih slika Ferhadije?
Nisam bila u BL duže vrijeme, pa nemam predstavu dokle se došlo...
http://www.ferhadija.ba/foto_kat.asp?iCat=75
http://www.ferhadija.ba/foto_kat.asp?iCat=66
http://www.ferhadija.ba/foto_kat.asp?iCat=72&cat=
http://www.ferhadija.ba/foto_kat.asp?iCat=70&cat=
prije 2 godine
- karanana
- Posts: 50754
- Joined: 26/02/2004 00:00
#38 Re: FERHADIJA - BL
kako radovi napreduju? hoce li biti gotova do kijametskog dana? prije koridora Vc?
koliko je turcima trebalo da je naprave prije 500 godina?
koliko je turcima trebalo da je naprave prije 500 godina?
- Sezam
- Posts: 3412
- Joined: 03/08/2006 20:30
#39 Re: FERHADIJA - BL
Pa ovim tempom zavrsice je 2112...u cemu je problem?
- prikazone
- Posts: 15
- Joined: 19/02/2011 23:35
#40 Re: FERHADIJA - BL
Prelijepa je...zagazaga wrote:prije mjesec dana
- prikazone
- Posts: 15
- Joined: 19/02/2011 23:35
#41 Re: FERHADIJA - BL
Ovo je provokacija i uvreda za sve Bosnjake, od tolike Banjaluke ovo ce biti bas pored Ferhadije:
http://www.banjalukalive.com/banjaluka/ ... a-vrs.html
http://www.banjalukalive.com/banjaluka/ ... a-vrs.html
- banjaluka078
- Posts: 13127
- Joined: 16/01/2007 23:38
#42 Re: FERHADIJA - BL
Za taj plan i izmjenu regulacionog plana se zna već godinama. Ne znam da li je iko išta poduzeo po tom pitanju, osim pisanja pisama Komisiji za zaštitu nacionalnih spomenika. Eto, dođe par hiljada "BL Skandivaca" svake godine, sastanče u opštini, ne znam pitaše li ikad za ovo....nije da ne znaju.
- banjaluka078
- Posts: 13127
- Joined: 16/01/2007 23:38
#43 Re: FERHADIJA - BL
Uzdizanje Ferhadije na devet metara
U srcu Banjaluke stajao je jedan spomenik koji je sabirao u sebi duh prostora u kojem je bio smješten. Njegov značaj nije bio samo vjerski i istorijski, nego prije svega kulturološki. U njemu su se pretapali putevi koji su vodili kroz Banjaluku podsjećajući nas na neka davna vremena, na spoj istoka i zapada, na našu istoriju i korijenje koje ne možemo izbaciti iz svog života. Taj spomenik koji danas nosimo u svom srcu bila je Ferhat-pašina džamija, poznatija kao Ferhadija.
Početak rata u Bosni i Hercegovini doveo je do promišljanja o tome da Ferhadiji nije mjesto u Banjaluci i u ovom gradu se pod krinkom brisanja “onog drugačijeg” desio strašan urbicid pod čijim okriljem su srušene sve džamije na području grada (njih 16).
U ranim jutarnjim časovima 7. maja 1993. godine strašna eksplozija preplašila je one koji su živjeli u Banjaluci. Ta eksplozija dovela je do rušenja sakralnog objetka koji se od 1579. godine uzdizao u gradu na Vrbasu. Mnogi su morali doći na lice mjesta zločina da bi se uvjerili da se to stvarno desilo, da je Ferhadija zaista srušena, jer niko nije ni pomišljao da bi netrpeljivot koja je tad vladala ipak otišla toliko daleko (o jednom viđenju te nevjerice možete pročitati u romanu Smrtište, autora Amira Osmančevića). Trag koji je Ferhadija ostavila, svjedočanstvo koje je ona u sebi nosila bilo je razbacano u obliku kamenja na gradskim smetljištima. Uplašeni građani sakupljali su dijelove kamenja džamije i sakrivali su u svojim kućama tragove koji su bili odvojeni od cjeline, komadiće Ferhadije.
Atmosfera koja je vladala u Banjaluci u vrijeme rušenja Ferhadije i ostalih džamija nije mogla vladati vječno, pa je logično usljedila potreba za obnovom i ponovnom izgradnjom džamije na istom mjestu gdje se i ranije nalazila. Datum obnove bio je simbolički zamišljen na dan njenog rušenja, pa je planirano da se 7. maja 2001. godine stavi prvi kamen temeljac koji će nositi Ferhadiju prema njenoj visini. Međutim, tog 7. maja prije deset godina, došlo je do žestokih napada i protesta onih koji i dalje nisu željeli Ferhadiju u Banjaluci. U tim napadima i kamenovanju poginuo je Cazinjanin Murat Badić koji je kao vjernik došao da učestvuje u polaganju prvog kamena džamije i na današnji dan pripadnici islamske vjeroispovijesti u Bosni i Hercegovini sjećaju se njegove, ničim izazvane, smrti. Kasnije je u tajnosti i uz veliko obezbjeđenje prvi kamen za igradnju džamije postavljen, a izgradnja koja je počela traje do danas.
Sa profesorom Hamidović Muhamedom, glavnim i odgovornim projektantom obnove džamije Ferhadije razgovarali smo o obnovi Ferhdije koja traje već cijelu deceniju. On je istakao je da je objekat džamije na devetom metru po visini, da su ozidane tri prve ulazne kupolice i da su u pripremi radovi na unutrašnjim svodovima koji će nositi veliku kupolu na visini od 17 metara.
“Islamska zajednica koja vodi projekat obnove Ferhadije ne smije nikad da govori o budućim planovima, jer ti planovi zavise od sredstava. Sa tog stanovišta jako je teško prognozirati kad bi obnova Ferhadije bila završena. Hipotetički govoreći, kad bismo imali sva sredstava mogli bismo za godinu i po da ju imamo pokrivenu”, rekao je za BUKU Hamidović.
Dodao je da imaju veliki problem sa majstorima koji rade na džamiji. Obnova Ferhadije uključuje klasičnu tehniku građenja karakterističnu za 16. vijek koju danas malo ljudi koristi i zna koristiti.
“Nije riječ samo o tome da je Ferhadija jedan od aduta grada u kojem se nalazi, već ona ima dosta specifičnu i jedinstvenu konstrukciju i zbog toga je jako značajna za istoriju Bosne i Hercegovine. U njoj možete prepoznati sve elemente koji su prisutni u klasičnim i velikim gradnjama i zbog toga je odlikuje tako veliki kvalitet”, objasnio je Hamidović.
Ferhadija sabira u sebi bizantska iskustva gradnje, a karekteriše je jednostavnost, jasnoća i skromnost. Svaki detalj kao da se nalazi tu zato što to tako mora biti i teško je naći bilo šta što bi u njoj bilo višak.
“Kad uđete u džamiju spoznajete tu njenu funkcionalnost u kojoj izostaje svaki elemet kiča i nepotrebnosti koji je prisutan u drugim džamijama ili crkvama. Zbog toga što je takva ona jeste kulturno-istorijski spomenik koji na neki način nosi mnogo veće značenje od obične riječi spomenik. Ovaj spomenik nosi u sebi kulturološku notu koja je veoma važna jer je Ferhadija prepoznatljiva odlika Banjaluke kao i tačka gdje su se banjalučani sastajali”, rekao je profesor.
Trenutno one koji rade na obnovi Ferhadije muči dilema oko unutrašnjeg uređenja džamije i bojazan da oslikavanje ne bi otišlo u smijeru kiča.
Muftija banjalučki Edhem Čamdžić rekao je da se u okviru Dana džamija, koji se obilježava simbolično 7. maja, održava i naučni simpozij “Obnova unutrašnjosti Ferhadije džamije u Banjaluci” gdje se okupio veliki broj stručnjak iz raznih krajeva bivše Jugoslavije koji su raspravljali o budućim planovima oslikavanja unutrašnjosti džamije, jer je to u njenoj obnovi jako značajan element.
“Ovaj skup okupio je ljude različitog multietničkog sastava, a svi imaju jedan cilj, a to je odgovoriti na izazove koje je obnova Ferhadije stavila pred nas”, rekao je za BUKU Čamdžić i dodao da će Ferhadija u četverokutu vjera koje se plepliću na ovom prostoru raditi na sve boljem razumijevanju ljudi.
U srcu džamije doživljavajući njen duh profesorica Sabira Husedžinović, stručnjakinja iz područja arhitekture pokušala je odgovoriti na pitanje kako sačuvati tu jednistvenu momoriju koje u našim sjećanjima ima Ferhadija.
“Rušenjem džamije došlo je do diskontinuiteta i rušenja prostornih odnosa u džamiji i njenoj prostornoj okolini i zbog toga je obnova u smislu vraćanja tih prostornih odnosa jako važna. Čovjek kojeg život odvede na drugi kraj svijeta imaće potrebu da se vrati u Banjaluku upravo zbog ovakvih objekata koji ga podjećaju na grad koji je ostavio iza sebe. Ukoliko ne prepozna grad taj čovjek više neće imati potrebu da se vraća. Ovi objekti su vrijedni, jer da nisu ne bi bili srušeni”, rekla je profesorica Husedžinović.
Uz dobru dokumentaciju koju posjedujemo i individualna sjećanja ljudi koji su živi imamo mogućnost dobijanja istog objekta koji je i ranije bio prisutan. On naravno nije u potpunosti taj objekat koji je srušen, ali njegova simbolika ostaće i dalje da živi podjećajući nas na određene tačke prošlosti koje nikad neće biti zaboravljene.
Sjećanje na Ferhadiju?
“Ferhadija džamija sa pratećim objektima, sa svojim manjim i većim kupolama i vertikalnim minaretima i sahat-kule, nijemi su svjedoci jednog minulog doba; rezultat su kretanja duha i stvaralačkih snaga u zbrkanoj mješavinistotina suprotnosti što ih je sve zajedno poput poplave preko naših zemalja valjala bujica istorije. Živeći i umirući u grču stoljetnih nesporazuma istoka i zapada, preci su naši ostavljali tvorevine svog duha, divno preobražene u materijalne oblike koji će nam prenijeti njihovu viziju života”. (Džemal Čelić, Ferhadija, Banjaluka 1981.)
http://www.6yka.com/ferhadijauzidzanje
U srcu Banjaluke stajao je jedan spomenik koji je sabirao u sebi duh prostora u kojem je bio smješten. Njegov značaj nije bio samo vjerski i istorijski, nego prije svega kulturološki. U njemu su se pretapali putevi koji su vodili kroz Banjaluku podsjećajući nas na neka davna vremena, na spoj istoka i zapada, na našu istoriju i korijenje koje ne možemo izbaciti iz svog života. Taj spomenik koji danas nosimo u svom srcu bila je Ferhat-pašina džamija, poznatija kao Ferhadija.
Početak rata u Bosni i Hercegovini doveo je do promišljanja o tome da Ferhadiji nije mjesto u Banjaluci i u ovom gradu se pod krinkom brisanja “onog drugačijeg” desio strašan urbicid pod čijim okriljem su srušene sve džamije na području grada (njih 16).
U ranim jutarnjim časovima 7. maja 1993. godine strašna eksplozija preplašila je one koji su živjeli u Banjaluci. Ta eksplozija dovela je do rušenja sakralnog objetka koji se od 1579. godine uzdizao u gradu na Vrbasu. Mnogi su morali doći na lice mjesta zločina da bi se uvjerili da se to stvarno desilo, da je Ferhadija zaista srušena, jer niko nije ni pomišljao da bi netrpeljivot koja je tad vladala ipak otišla toliko daleko (o jednom viđenju te nevjerice možete pročitati u romanu Smrtište, autora Amira Osmančevića). Trag koji je Ferhadija ostavila, svjedočanstvo koje je ona u sebi nosila bilo je razbacano u obliku kamenja na gradskim smetljištima. Uplašeni građani sakupljali su dijelove kamenja džamije i sakrivali su u svojim kućama tragove koji su bili odvojeni od cjeline, komadiće Ferhadije.
Atmosfera koja je vladala u Banjaluci u vrijeme rušenja Ferhadije i ostalih džamija nije mogla vladati vječno, pa je logično usljedila potreba za obnovom i ponovnom izgradnjom džamije na istom mjestu gdje se i ranije nalazila. Datum obnove bio je simbolički zamišljen na dan njenog rušenja, pa je planirano da se 7. maja 2001. godine stavi prvi kamen temeljac koji će nositi Ferhadiju prema njenoj visini. Međutim, tog 7. maja prije deset godina, došlo je do žestokih napada i protesta onih koji i dalje nisu željeli Ferhadiju u Banjaluci. U tim napadima i kamenovanju poginuo je Cazinjanin Murat Badić koji je kao vjernik došao da učestvuje u polaganju prvog kamena džamije i na današnji dan pripadnici islamske vjeroispovijesti u Bosni i Hercegovini sjećaju se njegove, ničim izazvane, smrti. Kasnije je u tajnosti i uz veliko obezbjeđenje prvi kamen za igradnju džamije postavljen, a izgradnja koja je počela traje do danas.
Sa profesorom Hamidović Muhamedom, glavnim i odgovornim projektantom obnove džamije Ferhadije razgovarali smo o obnovi Ferhdije koja traje već cijelu deceniju. On je istakao je da je objekat džamije na devetom metru po visini, da su ozidane tri prve ulazne kupolice i da su u pripremi radovi na unutrašnjim svodovima koji će nositi veliku kupolu na visini od 17 metara.
“Islamska zajednica koja vodi projekat obnove Ferhadije ne smije nikad da govori o budućim planovima, jer ti planovi zavise od sredstava. Sa tog stanovišta jako je teško prognozirati kad bi obnova Ferhadije bila završena. Hipotetički govoreći, kad bismo imali sva sredstava mogli bismo za godinu i po da ju imamo pokrivenu”, rekao je za BUKU Hamidović.
Dodao je da imaju veliki problem sa majstorima koji rade na džamiji. Obnova Ferhadije uključuje klasičnu tehniku građenja karakterističnu za 16. vijek koju danas malo ljudi koristi i zna koristiti.
“Nije riječ samo o tome da je Ferhadija jedan od aduta grada u kojem se nalazi, već ona ima dosta specifičnu i jedinstvenu konstrukciju i zbog toga je jako značajna za istoriju Bosne i Hercegovine. U njoj možete prepoznati sve elemente koji su prisutni u klasičnim i velikim gradnjama i zbog toga je odlikuje tako veliki kvalitet”, objasnio je Hamidović.
Ferhadija sabira u sebi bizantska iskustva gradnje, a karekteriše je jednostavnost, jasnoća i skromnost. Svaki detalj kao da se nalazi tu zato što to tako mora biti i teško je naći bilo šta što bi u njoj bilo višak.
“Kad uđete u džamiju spoznajete tu njenu funkcionalnost u kojoj izostaje svaki elemet kiča i nepotrebnosti koji je prisutan u drugim džamijama ili crkvama. Zbog toga što je takva ona jeste kulturno-istorijski spomenik koji na neki način nosi mnogo veće značenje od obične riječi spomenik. Ovaj spomenik nosi u sebi kulturološku notu koja je veoma važna jer je Ferhadija prepoznatljiva odlika Banjaluke kao i tačka gdje su se banjalučani sastajali”, rekao je profesor.
Trenutno one koji rade na obnovi Ferhadije muči dilema oko unutrašnjeg uređenja džamije i bojazan da oslikavanje ne bi otišlo u smijeru kiča.
Muftija banjalučki Edhem Čamdžić rekao je da se u okviru Dana džamija, koji se obilježava simbolično 7. maja, održava i naučni simpozij “Obnova unutrašnjosti Ferhadije džamije u Banjaluci” gdje se okupio veliki broj stručnjak iz raznih krajeva bivše Jugoslavije koji su raspravljali o budućim planovima oslikavanja unutrašnjosti džamije, jer je to u njenoj obnovi jako značajan element.
“Ovaj skup okupio je ljude različitog multietničkog sastava, a svi imaju jedan cilj, a to je odgovoriti na izazove koje je obnova Ferhadije stavila pred nas”, rekao je za BUKU Čamdžić i dodao da će Ferhadija u četverokutu vjera koje se plepliću na ovom prostoru raditi na sve boljem razumijevanju ljudi.
U srcu džamije doživljavajući njen duh profesorica Sabira Husedžinović, stručnjakinja iz područja arhitekture pokušala je odgovoriti na pitanje kako sačuvati tu jednistvenu momoriju koje u našim sjećanjima ima Ferhadija.
“Rušenjem džamije došlo je do diskontinuiteta i rušenja prostornih odnosa u džamiji i njenoj prostornoj okolini i zbog toga je obnova u smislu vraćanja tih prostornih odnosa jako važna. Čovjek kojeg život odvede na drugi kraj svijeta imaće potrebu da se vrati u Banjaluku upravo zbog ovakvih objekata koji ga podjećaju na grad koji je ostavio iza sebe. Ukoliko ne prepozna grad taj čovjek više neće imati potrebu da se vraća. Ovi objekti su vrijedni, jer da nisu ne bi bili srušeni”, rekla je profesorica Husedžinović.
Uz dobru dokumentaciju koju posjedujemo i individualna sjećanja ljudi koji su živi imamo mogućnost dobijanja istog objekta koji je i ranije bio prisutan. On naravno nije u potpunosti taj objekat koji je srušen, ali njegova simbolika ostaće i dalje da živi podjećajući nas na određene tačke prošlosti koje nikad neće biti zaboravljene.
Sjećanje na Ferhadiju?
“Ferhadija džamija sa pratećim objektima, sa svojim manjim i većim kupolama i vertikalnim minaretima i sahat-kule, nijemi su svjedoci jednog minulog doba; rezultat su kretanja duha i stvaralačkih snaga u zbrkanoj mješavinistotina suprotnosti što ih je sve zajedno poput poplave preko naših zemalja valjala bujica istorije. Živeći i umirući u grču stoljetnih nesporazuma istoka i zapada, preci su naši ostavljali tvorevine svog duha, divno preobražene u materijalne oblike koji će nam prenijeti njihovu viziju života”. (Džemal Čelić, Ferhadija, Banjaluka 1981.)
http://www.6yka.com/ferhadijauzidzanje
-
Adil2
- Posts: 20
- Joined: 12/04/2011 10:41
#44 Re: FERHADIJA - BL
Gdje je onaj vodoskok što bi u parku Petar Kočić?
Ja sam mislio da je podesan za staviti u taj park pored Ferhadije.
Ja sam mislio da je podesan za staviti u taj park pored Ferhadije.
- Jack Be Nimble
- Posts: 11624
- Joined: 15/01/2010 18:31
#45 Re: FERHADIJA - BL
najveci je fazon bio popeti se na vodoskokAdil2 wrote:Gdje je onaj vodoskok što bi u parku Petar Kočić?
Ja sam mislio da je podesan za staviti u taj park pored Ferhadije.
- prikazone
- Posts: 15
- Joined: 19/02/2011 23:35
#46 Re: FERHADIJA - BL
Last edited by prikazone on 01/06/2011 00:26, edited 1 time in total.
- prikazone
- Posts: 15
- Joined: 19/02/2011 23:35
- Tranquilizer
- Posts: 1865
- Joined: 04/06/2010 10:34
- Contact:
#50 Re: FERHADIJA - BL
Radi se Ferhadija samo tako 




prije mjesec dana 


