Page 2 of 5

#26 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 12:35
by luciferino
szapy wrote:cao svima!
prije nego sto procitate moram se izvinjavati zbog greske...jer bosansku gramatiku nije lako nauciti i naucio samo prije 3 godine.
prvo bi rekao nesto o meni. ja sam stranac nisam ni iz ex-yu ali zivim vec godinama tacno 7 godina u sarajevu. imam 22 god. (jos sam mlad) ali, oduvijek sam stavio sebe neke kriterije u vezi ljubavi. ja sam uvijek mislio da se ja necu nikad zaljubiti...ali, sto je desilo prije mjesec dana. ovo sam ja cekao godinama, i nisam mogao pomisliti da mogu nekoga voljeti al sad se tako osjecam. jer ovako nikad se nisam osjetio prije prema nekoga. i to meni cini da je to...to...
situacija je sljedeca: moja cura dolazi iz ovog prostora, do prije mjesec dana mi smo se samo gledali i pricali kao prijatelji. kad je ona raskinula sa momkom, mi smo poceli hodati. ovo bilo od jednom ni ona ni ja nismo ovo planirali. ali neobicno se dobro slazemo i pricamo i smijemo itd. ona ne voli stvari koji nisu planirani a i ovo nije bilo tako. nama je dobro...samo...i ovo je glavna tema... ona muslimanka a ja "katolik"...
ovo predstavlja veliki problem za nju...jer kako ona rekla njena porodica nikad ne bi ovo prebolila...
kod njih je tradicija na prvom mjestu...problem je isto moje ime...jer se prezivam kao taj mali biser na obali CG...bez sv.
al to nije tolikiji kao moja "vjera"...ja odrastao u normalnoj porodici niko nije bio vjernik niko nije isao na misu...moja porodica je liberalna i nikad me nisu tjerali da budem nesto sto mozda i ne zelim...ja sam izabrao svoju vjeru kad sam imao 18. nisam slavio sve praznike...nisam otisao svaki put na misu, sto sam tamo cuo razumio kako sam ja to i zelio razumjeti...jednostavno bio sam otvoren jer sam to naucio skroz vrijeme i od ljude.
a sada meni ovo predstavlja veliki problem jer iako ona zna -jer sam ovo njoj ispricao- da nikad nisam bio pravi vjernik i da vjerujem u teoriju "big-bang"-a, znaci da sam vise materijalist nego vjernik, nju to na neki nacin smeta. jer nju utjecaju ljude iz porodice a ne samo roditelji nego i prijatelji...i da me ljudi ne bi prihvatili tako lako...ili nikako...
do sada je nasa veza tajna nikome ne govorimo jer smo zbunjeni i jer ona plasi od toga, kakav bi bio ishod.
ja svaki dan razmisljam o ovome ali nemogu da skontam sta bi mogao uraditi...
ona meni puno znaci...mislim da sam za ovo cekao toliko vrijeme....i ucino bi neke stvari samo zbog nje...samo da ona bude sretna...jer zasluzuje...
molim vas da odgovorite ozbiljno...da kazete svoje misle ili slicne situacije i kako ste to rijesili...
hvala
Kada se roditelji pitaju i kada se samo njihova pika, i da nije vjera, bilo bi nešto deseto (nisi završio fakultet po volji njenih roditelja, ne zarađuješ po volji njenih roditelja, nemaš imovinu po volji njenih roditelja, tvoji tata i mama nisu po volji njenih roditelja, itd.) To je jednostavno takav mentalitet gdje partner mora biti po volji maje i taje, a ako nije...e onda te na neki način i emocionalno ucjenjuju navodno ti želeći sve najbolje, i praktično ostaješ dijete pod roditeljskom kontrolom sve dok se ne udaš/oženiš taman da ti je 40 godinica, a vjerovatno čak i nakon ženidbe.

Što se tiče podebljanog...i njeni roditelji sigurno žele "samo da ona bude sretna" i imaju neku svoju percepciju sreće, a ti se nažalost u nju ne uklapaš. Znam, zvuči vrlo grubo, ali može biti još bolnije kada ti neke stvari saspu u lice. Svi smo mi kovači vlastite sreće, kao odrasli ljudi primorani smo donositi odluke sami za sebe (da, sami, bez uplitanja roditelja), ali isto tako snosimo i posljedice svojih odluka. Ja inače ne bih nikada mogla biti u vezi s nekim kome majkica određuje smijemo li biti zajedno ili ne. I on bi i majkica mu završili tamo gdje sunce ne sija...moj princip je "ja sam ono što jesam, uzmi ili ostavi".

#27 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 15:47
by BRCAK27
Pozdrav i Selam svima ,,nakon sto procitah svaki od vasih postova odlucih dati malu digresiju na sve ovo ,,uglavnom sam imao takvu vezu ,trajala je tri god, ja musliman ,ona katolkinja ,,postila samnom ,isla u dzamiju ,,nisam je tjerao na to ionako je bila polutanka ,,dok je trajalo bilo je lijepo ,medutim ja sam taj koji je posustao ,,koji je pokleknuo pod pritskom obitelji ,okoline i drustva uopceno , razisli smo se tiho i bez ruznih rijeci ,proslo je 8 god od toga ,,ja sam i dalje sam ,,ona je takode sama ,nemamo nikoga ,,kada prodemo jedno kraj drugog cutke se pogledamo , neznam sta reci ,,nemam volje za drugu ,,neznam dali ona ima ,,oboje smo tvrdoglavi,nijedno nece reci ne svojoj obitelji ,nasa greska je sto smo mislili na okolinu a ne na sebe ,i volim je jos !!!!!!!
Ovim postom ti zelim samo reci da se boris ako je tvoja ljubav krasna i cista kakoj e i opisujes,da ne posustanes ,da je uvjeris da te upozna sa svojima ,da uvide da si dobar ,ma na kraju krajeva pokazi im svoje postove ,,to je toliko lijepo i cisto da nema mjesta mrznji !!
Zelim da tvoja ljubav uspije i da budete zauvjek sretni ako to bude moguce!!

Selam svima :-?

#28 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 16:53
by Dioda
Svi roditelji su nekad u proslosti imali priliku da sebi biraju zivotnog saputnika.I odabrali su.I nemaju nikakvo pravo da se mijesaju u izbor svoje djece.Kvariti neciju ljubav,a i srecu-besmisleno.I ne razumijem ljude koji dozvoljavaju da roditelji odlucuju za njih :D

#29 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 17:47
by anais_nin
d2 wrote:
anais_nin wrote:da, ova vrsta diskriminacije i problema nije stvar proslosti....i nema svaka prica sretan kraj....ali ima ih dovoljno koje imaju "sretno trajanje" (@d2 i tebi je vjerujem bilo lijepo tih 6 godina....pa sta ako ona nije bila ta s kojom ces provesti ostatak zivota....imala je svoje mjesto i svoju ulogu u tvom zivotu...podarila ti je 6 godina neceg ocigledno lijepog....bol boli :D i cesto zbog bola pomislimo "ma bolje mi je da nisam nikako" ali je li zaista bolje? da mozes sve ponovo da li bi izbrisao sve te uspomene, sve to sto se desilo i odustao odmah u startu? ili ne bi mjenjao nista? :))...
naravno da je bilo lijepo jer da nije bilo lijepo ne bi bili zajedno 6 godina... naravno da je imala svoje mjesto i svoju ulogu medjutim zivot ipak ne traje vjecno i 6 godina je puno, dovoljno smo oboje bili stari i pametni da nam je to oboma jasno, zato se ne radi ni o kakvom optuzivanju, niko nikoga tu nije prevario ali upravo radi ovih 6 godina ovom momku zelim reci svoje iskustvo ... lijepo je provesti 6 godina u skladnoj vezi medjutim ne zivimo 600 godina da to mozemo tek tako uraditi i otpisati 6 godina na nesto sto ce kasnije ostati lijepa uspomena i nista vise... da se razumijemo to se sve desavalo prije 3-4 godine i lako mi je ovo pisati iz ove perspektive, tada to nije izgledalo tako, kao sto to obicno i bude... tvoje i moje trenutno stanje se razlikuju anais_nin, odatle i razlicito gledamo na vrijeme...

inace jako lijep post, pozz :mrgreen:
hvala :)
nije mi bila namjera da impliciram da se radilo o bilo kakvom optuzivanju :D nadam se da nije tako zvucalo :) i naravno da vremenska distanca od nekog veoma emotivnog desavanja igra i te kako ulogu u svemu....kad izgubimo (na bilo koji nacin i zbog bilo kojeg razloga) nesto sto nam je bitno ili nekog ko nam je bitan boli...a kad boli covjek svasta kaze, svasta pomisli....ima trenutaka kad mozda pozeli da nikad tu osobu nije ni upoznao....ali kao i sve rane, i ta rana vremenom zaraste....nekad ostane oziljak, nekad ne :) ali koliko god bilo bolno izgubiti, opet obicno kad tad isplivaju na povrsinu one lijepe stvari....one fine uspomene...

mislim da cesto uzimamo zdravo za gotovo i sam proces zaljubljivanja i ljubav generalno...a to je ipak malo cudo samo po sebi :) a jos je vece cudo imati mogucnost da budemo sa osobom koja budi takva osjecanja u nama.....vidjeti sebe u ogledalu druge duse, uzivati u osjecaju da smo voljeni i to ni manje ni vise od strane osobe koju volimo :D pa kako to nije cudo :) koliko god da traje....


6 godina je relativan pojam....nekom je to puno, a nekom je treptaj oka, prekratko....jer ako smijem primjetiti iz perspektive onog kako si se osjecao prema toj djevojci tih 6 godina ti je bilo prekratko....htio si puno vise i puno duze s njom :) samo zato sto tih 6 godina nije preraslo u ostatak zivota tih 6 godina se cini kao dug period za provesti sa osobom da bi sve zavrsilo...a ja opet mislim da si sretniji od mnogih....sta god da ti se dalje desi u zivotu - imao si 6 godina ljubavi....neki ne dobiju ni 6 dana takvog neceg :)

#30 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 17:56
by kirby
d2,ako je zbog toga raskinula ,onda nije ni vrijedna tvoje ljubavi.
ajde da ste bili par mjeseci u vezi pa se cura prepala sta ce biti ako ne bude to to a starci je se odrekli.kako im u oci pogledati.
ali vi ste 6 godina skupa bili i ona se opet odluci poslusati starce,e onda ona nije ni zasluzila tebe ni tvoju ljubav.
na kraju , i poslije rata ne gledam kojr je nacionalnosti djevojka ili sto moj stari kaze,sine ozeni ciganku ali nemoj hercegovku.ne znam zbog cega ali vjeru hercegovke nije spominjao. :D :D :D

#31 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 18:36
by anais_nin
joj kako smo spremni u sekundi da osudimo :D pa nismo svi isti....nije nam svima do iste mjere bitno odobravanje porodice i prijatelja...ali svi mi kroz zivot nosimo djelice uticaja svoje porodice....neki manje, neki vise ocigledno...nekad i to koliko su roditelji bili odsutni, prisutni tokom naseg odrastanja utice na to kako i kakve odluke donosimo....nekada biramo totalnu kontru vjerovanjima i stavovima nasih roditelja, ali i to je vid uticaja porodice :)

takodje, koliko god bili isfrustrirani ovakvim razmisljanjem njene porodice cinjenica je da ima dosta ljudi koji tako razmisljaju....ima i puno ljudi koji smatraju da roditelji imaju pravo da uticu na izbor zivotnog partnera svog dijeteta....koliko god se nama to cinilo cudno postoje jos uvijek kulture u kojima se ona i on ne bi NIKAKO ni pitali, nego bi im neko drugi odredio za koga ce se udati, koga ce ozeniti....nekim ljudima je takav nacin razmisljanja ispravan....

i naravno svi mi samostalno donosimo odluke....nikom od nas nije bitno sta roditelji misle :D how yes no :) ti isti roditelji su je pazili, mazili, odgajali, voljeli 22 godine njenog zivota :) bili su tu da joj peru ukakanu guzu, da bdiju nad njom kad je bolesna, da je zagrle kad joj tesko, da joj daju ljubav....i sada najednom zbog mjesec dana s autorom teme PODRAZUMJEVA SE da bi ona trebala odrijesito okrenuti ledja svojoj porodici, rizikovati to da ce oni zauvijek nestati iz njenog zivota zbog nekog s kim tek nesto zapocinje....ja tu zaista ne vidim nista ocigledno :)

neke osobe su u startu sigurne....ili im je priroda takva da ih takvi rizici ne pogadjaju tako jednostavno....ne mislim da je u ovakvim slucajevima u pitanju samo jacina ljubavi...igra ulogu i karakter osobe, kao i njena sigurnost u sopstvene odluke :) neki ljudi su po prirodi veci kockari od drugih, dok drugima treba dosta vremena i sigurnosti da naprave neke "rezove"....neki imaju sposobnost da vole ali u datom momentu nemaju dovoljno hrabrosti za neke stvari :) a ima situacija kad jednostavno nismo sposobni da sagledamo i spoznamo pravu vrijednost onog sto imamo.....

sto se tice d2, koji je bio spreman s nama podijeliti svoju pricu :), ja ne znam cime to ta njegova djevojka nije bila zasluzila njegovu ljubav :? nije ga lagala, nije ga varala, nije ga zavlacila, nije ga ruzno tretirala....kada nije mogla vise, rastali su se....sada svako ko raskine vezu "nije vrijedan necije ljubavi" :? :-? ona najbolje zna kako joj je bilo donijeti tu odluku....i samo ona i d2 snose posljedice te odluke....samo njih dvoje znaju sta je i da li je bilo vrijedno :)

mada znam za slucajeve gdje on ili ona tek nakon par godina shvate koliko im je znacilo ono sto su imali....pa su onda spremni ostaviti sve da budu s tom osobom....nekad bude prekasno....ali nekad i ne bude :) znam djevojku koja je poklekla pred pritiskom porodice, cak se i udala za nekog drugog, otisla daleko....i nakon par godina odlucila ostaviti muza, razvesti se, pokupiti stvari, vratiti se odakle je dosla, na slijepo, ne znajuci da li uopste ima sanse kod onog prvog "ostavljenog" :D da bi njih dvoje ipak dozivjeli "happy end"....i naravno OPET nailaze na neodobravanje okoline i komentare tipa "eh da ga je volila ne bi ga ni ostavila" itd itd :D njega boli briga....on je sretan sto je s njom....ona je sretna sto je s njim....bez obzira sto je put do tog "zajednistva" bio i dug i trnovit i bolan :D

#32 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 18:56
by TheWatcher
szapy wrote:cao svima!
prije nego sto procitate moram se izvinjavati zbog greske...jer bosansku gramatiku nije lako nauciti i naucio samo prije 3 godine.
prvo bi rekao nesto o meni. ja sam stranac nisam ni iz ex-yu ali zivim vec godinama tacno 7 godina u sarajevu. imam 22 god. (jos sam mlad) ali, oduvijek sam stavio sebe neke kriterije u vezi ljubavi. ja sam uvijek mislio da se ja necu nikad zaljubiti...ali, sto je desilo prije mjesec dana. ovo sam ja cekao godinama, i nisam mogao pomisliti da mogu nekoga voljeti al sad se tako osjecam. jer ovako nikad se nisam osjetio prije prema nekoga. i to meni cini da je to...to...
situacija je sljedeca: moja cura dolazi iz ovog prostora, do prije mjesec dana mi smo se samo gledali i pricali kao prijatelji. kad je ona raskinula sa momkom, mi smo poceli hodati. ovo bilo od jednom ni ona ni ja nismo ovo planirali. ali neobicno se dobro slazemo i pricamo i smijemo itd. ona ne voli stvari koji nisu planirani a i ovo nije bilo tako. nama je dobro...samo...i ovo je glavna tema... ona muslimanka a ja "katolik"...
ovo predstavlja veliki problem za nju...jer kako ona rekla njena porodica nikad ne bi ovo prebolila...
kod njih je tradicija na prvom mjestu...problem je isto moje ime...jer se prezivam kao taj mali biser na obali CG...bez sv.
al to nije tolikiji kao moja "vjera"...ja odrastao u normalnoj porodici niko nije bio vjernik niko nije isao na misu...moja porodica je liberalna i nikad me nisu tjerali da budem nesto sto mozda i ne zelim...ja sam izabrao svoju vjeru kad sam imao 18. nisam slavio sve praznike...nisam otisao svaki put na misu, sto sam tamo cuo razumio kako sam ja to i zelio razumjeti...jednostavno bio sam otvoren jer sam to naucio skroz vrijeme i od ljude.
a sada meni ovo predstavlja veliki problem jer iako ona zna -jer sam ovo njoj ispricao- da nikad nisam bio pravi vjernik i da vjerujem u teoriju "big-bang"-a, znaci da sam vise materijalist nego vjernik, nju to na neki nacin smeta. jer nju utjecaju ljude iz porodice a ne samo roditelji nego i prijatelji...i da me ljudi ne bi prihvatili tako lako...ili nikako...
do sada je nasa veza tajna nikome ne govorimo jer smo zbunjeni i jer ona plasi od toga, kakav bi bio ishod.
ja svaki dan razmisljam o ovome ali nemogu da skontam sta bi mogao uraditi...
ona meni puno znaci...mislim da sam za ovo cekao toliko vrijeme....i ucino bi neke stvari samo zbog nje...samo da ona bude sretna...jer zasluzuje...
molim vas da odgovorite ozbiljno...da kazete svoje misle ili slicne situacije i kako ste to rijesili...
hvala
moj savjet : prekidaj dok je vrijeme inace ces kasnije zaglaviti pravo :run: oni koji tvrde da je mjesani brak u bih jos moguc neka se umiju hladnom vodom :skoljka:

#33 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 19:11
by pets
moguć je, ali kod normalnih ljudi koji nisu opterećeni vjerom. Imam za to najbolji primjer - svoje roditelje. Na žalost, takvih je sve manje.
szapy, ako je njenim tvoje ime tolika smetnja, onda kidaj što prije. Kod nas kažu: jedna se otegla, druga se protegla. Naći ćeš ti drugu. A i da je ne nađeš, bolje ti je biti sam nego da te neko ponižava i ucjenjuje promjenama imena i vjere. Ime su ti dali oni koji te najviše na svijetu vole- tvoji roditelji , i ne mijenjaj ga ni za čiji ćeif.

#34 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 19:49
by Dioda
TheWatcher wrote:
szapy wrote:cao svima!
prije nego sto procitate moram se izvinjavati zbog greske...jer bosansku gramatiku nije lako nauciti i naucio samo prije 3 godine.
prvo bi rekao nesto o meni. ja sam stranac nisam ni iz ex-yu ali zivim vec godinama tacno 7 godina u sarajevu. imam 22 god. (jos sam mlad) ali, oduvijek sam stavio sebe neke kriterije u vezi ljubavi. ja sam uvijek mislio da se ja necu nikad zaljubiti...ali, sto je desilo prije mjesec dana. ovo sam ja cekao godinama, i nisam mogao pomisliti da mogu nekoga voljeti al sad se tako osjecam. jer ovako nikad se nisam osjetio prije prema nekoga. i to meni cini da je to...to...
situacija je sljedeca: moja cura dolazi iz ovog prostora, do prije mjesec dana mi smo se samo gledali i pricali kao prijatelji. kad je ona raskinula sa momkom, mi smo poceli hodati. ovo bilo od jednom ni ona ni ja nismo ovo planirali. ali neobicno se dobro slazemo i pricamo i smijemo itd. ona ne voli stvari koji nisu planirani a i ovo nije bilo tako. nama je dobro...samo...i ovo je glavna tema... ona muslimanka a ja "katolik"...
ovo predstavlja veliki problem za nju...jer kako ona rekla njena porodica nikad ne bi ovo prebolila...
kod njih je tradicija na prvom mjestu...problem je isto moje ime...jer se prezivam kao taj mali biser na obali CG...bez sv.
al to nije tolikiji kao moja "vjera"...ja odrastao u normalnoj porodici niko nije bio vjernik niko nije isao na misu...moja porodica je liberalna i nikad me nisu tjerali da budem nesto sto mozda i ne zelim...ja sam izabrao svoju vjeru kad sam imao 18. nisam slavio sve praznike...nisam otisao svaki put na misu, sto sam tamo cuo razumio kako sam ja to i zelio razumjeti...jednostavno bio sam otvoren jer sam to naucio skroz vrijeme i od ljude.
a sada meni ovo predstavlja veliki problem jer iako ona zna -jer sam ovo njoj ispricao- da nikad nisam bio pravi vjernik i da vjerujem u teoriju "big-bang"-a, znaci da sam vise materijalist nego vjernik, nju to na neki nacin smeta. jer nju utjecaju ljude iz porodice a ne samo roditelji nego i prijatelji...i da me ljudi ne bi prihvatili tako lako...ili nikako...
do sada je nasa veza tajna nikome ne govorimo jer smo zbunjeni i jer ona plasi od toga, kakav bi bio ishod.
ja svaki dan razmisljam o ovome ali nemogu da skontam sta bi mogao uraditi...
ona meni puno znaci...mislim da sam za ovo cekao toliko vrijeme....i ucino bi neke stvari samo zbog nje...samo da ona bude sretna...jer zasluzuje...
molim vas da odgovorite ozbiljno...da kazete svoje misle ili slicne situacije i kako ste to rijesili...
hvala
moj savjet : prekidaj dok je vrijeme inace ces kasnije zaglaviti pravo :run: oni koji tvrde da je mjesani brak u bih jos moguc neka se umiju hladnom vodom :skoljka:
Ne kontam,u kojem smislu "zaglaviti" :?
Jel ti imas "mjesani" brak,pa si siguran u to,il ??? :run:

#35 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 19:55
by njegica
kirby wrote:d2,ako je zbog toga raskinula ,onda nije ni vrijedna tvoje ljubavi.
ajde da ste bili par mjeseci u vezi pa se cura prepala sta ce biti ako ne bude to to a starci je se odrekli.kako im u oci pogledati.
ali vi ste 6 godina skupa bili i ona se opet odluci poslusati starce,e onda ona nije ni zasluzila tebe ni tvoju ljubav.
na kraju , i poslije rata ne gledam kojr je nacionalnosti djevojka ili sto moj stari kaze,sine ozeni ciganku ali nemoj hercegovku.ne znam zbog cega ali vjeru hercegovke nije spominjao. :D :D :D
:lol: Čuj starog, nemoj hercegovku, pa to mu je neko nešto nalagao na nas, "kirby" evo ti mene hercegovke,
pare ćemo na stolu čuvati!!! :D

#36 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 20:13
by luciferino
anais_nin wrote:joj kako smo spremni u sekundi da osudimo :D pa nismo svi isti....nije nam svima do iste mjere bitno odobravanje porodice i prijatelja...ali svi mi kroz zivot nosimo djelice uticaja svoje porodice....neki manje, neki vise ocigledno...nekad i to koliko su roditelji bili odsutni, prisutni tokom naseg odrastanja utice na to kako i kakve odluke donosimo....nekada biramo totalnu kontru vjerovanjima i stavovima nasih roditelja, ali i to je vid uticaja porodice :)

takodje, koliko god bili isfrustrirani ovakvim razmisljanjem njene porodice cinjenica je da ima dosta ljudi koji tako razmisljaju....ima i puno ljudi koji smatraju da roditelji imaju pravo da uticu na izbor zivotnog partnera svog dijeteta....koliko god se nama to cinilo cudno postoje jos uvijek kulture u kojima se ona i on ne bi NIKAKO ni pitali, nego bi im neko drugi odredio za koga ce se udati, koga ce ozeniti....nekim ljudima je takav nacin razmisljanja ispravan....

i naravno svi mi samostalno donosimo odluke....nikom od nas nije bitno sta roditelji misle :D how yes no :) ti isti roditelji su je pazili, mazili, odgajali, voljeli 22 godine njenog zivota :) bili su tu da joj peru ukakanu guzu, da bdiju nad njom kad je bolesna, da je zagrle kad joj tesko, da joj daju ljubav....i sada najednom zbog mjesec dana s autorom teme PODRAZUMJEVA SE da bi ona trebala odrijesito okrenuti ledja svojoj porodici, rizikovati to da ce oni zauvijek nestati iz njenog zivota zbog nekog s kim tek nesto zapocinje....ja tu zaista ne vidim nista ocigledno :)

neke osobe su u startu sigurne....ili im je priroda takva da ih takvi rizici ne pogadjaju tako jednostavno....ne mislim da je u ovakvim slucajevima u pitanju samo jacina ljubavi...igra ulogu i karakter osobe, kao i njena sigurnost u sopstvene odluke :) neki ljudi su po prirodi veci kockari od drugih, dok drugima treba dosta vremena i sigurnosti da naprave neke "rezove"....neki imaju sposobnost da vole ali u datom momentu nemaju dovoljno hrabrosti za neke stvari :) a ima situacija kad jednostavno nismo sposobni da sagledamo i spoznamo pravu vrijednost onog sto imamo.....

sto se tice d2, koji je bio spreman s nama podijeliti svoju pricu :), ja ne znam cime to ta njegova djevojka nije bila zasluzila njegovu ljubav :? nije ga lagala, nije ga varala, nije ga zavlacila, nije ga ruzno tretirala....kada nije mogla vise, rastali su se....sada svako ko raskine vezu "nije vrijedan necije ljubavi" :? :-? ona najbolje zna kako joj je bilo donijeti tu odluku....i samo ona i d2 snose posljedice te odluke....samo njih dvoje znaju sta je i da li je bilo vrijedno :)

mada znam za slucajeve gdje on ili ona tek nakon par godina shvate koliko im je znacilo ono sto su imali....pa su onda spremni ostaviti sve da budu s tom osobom....nekad bude prekasno....ali nekad i ne bude :) znam djevojku koja je poklekla pred pritiskom porodice, cak se i udala za nekog drugog, otisla daleko....i nakon par godina odlucila ostaviti muza, razvesti se, pokupiti stvari, vratiti se odakle je dosla, na slijepo, ne znajuci da li uopste ima sanse kod onog prvog "ostavljenog" :D da bi njih dvoje ipak dozivjeli "happy end"....i naravno OPET nailaze na neodobravanje okoline i komentare tipa "eh da ga je volila ne bi ga ni ostavila" itd itd :D njega boli briga....on je sretan sto je s njom....ona je sretna sto je s njim....bez obzira sto je put do tog "zajednistva" bio i dug i trnovit i bolan :D
Hvala Bogu da nismo svi isti i da se u velikom bijelom svijetu može naći srodna duša, a možda i srodna svekrva. :D

Voljeti nekoga ko tebe ne voli je dovoljno teško, ali voljeti nekoga punim srcem i onda dobiti signale da nisi poželjan zbog nečega kao što je pogrešno ime (nazovimo to lošim pedigreom - tematika vrlo lijepo , po narodski, obrađena u stihovima "Ciganin je, al' najlepši") ostavlja poseban osjećaj gorčine. Plašim se da će roditelji i prijatelji prije odlučno okrenuti leđa njoj ako ona ne ispuni njihova očekivanja. Generalno, žao mi je i nje i njega, s tim da mi je njega malo više žao. On je taj koji se spreman mijenjati i žrtvovati, ali po svoj prilici uzalud, i to je ono što najviše boli.

#37 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 20:26
by kanada71
Ja nikada ne bi prihvatio krscana u familiju pod bilo kojim uslovima, a razlog za to imam svaki dan kada posjetim stranicu Zena, zrtva rata. Sto se tice biznisa, ekonomije i druzenja, tu nemam problema.

#38 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 20:38
by mrs. zurbrigen
kanada71 wrote:Ja nikada ne bi prihvatio krscana u familiju pod bilo kojim uslovima, a razlog za to imam svaki dan kada posjetim stranicu Zena, zrtva rata. Sto se tice biznisa, ekonomije i druzenja, tu nemam problema.
ne znam, kako god da pokusam, ne mogu napraviti vjeru kriterijom koja odlucuje o tome tko ce biti dio moje familije a tko ne.
jedino sto sam do sada naucila je da bi nerado imala nekog zlog, glupog ili nepostenog covjeka u familiji. sve ostalo mi je manje vise svejedno.

#39 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 20:40
by pitt
mrs. zurbrigen wrote: jedino sto sam do sada naucila je da bi nerado imala nekog zlog, glupog ili nepostenog covjeka u familiji. sve ostalo mi je manje vise svejedno.
i nek je muslimanka......makar i crna ................sto nana kaze :D :D :D :D

#40 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 20:41
by mrs. zurbrigen
pitt wrote:
mrs. zurbrigen wrote: jedino sto sam do sada naucila je da bi nerado imala nekog zlog, glupog ili nepostenog covjeka u familiji. sve ostalo mi je manje vise svejedno.
i nek je muslimanka......makar i crna ................sto nana kaze :D :D :D :D
moja mama kaze: ako tebi valja meni je super, sve da je i najvece magare. :D moja mama je jedna strasno tolerantna osoba. :lol:

#41 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 20:45
by anais_nin
ja znam da iako mi nikad nije bilo presudno sta porodica i prijatelji misle ne mogu reci da mi je apsolutno nevazno :) da mi sve osobe koje me vole pokusavaju skrenuti paznju na to da osoba s kojom sam nije u redu iz ovog ili onog razloga vjerovatno bih stala i preispitala se...odluka je naravno moja....ali nije mi isto kad mi nesto prica i sugerise "mahala" i kada to rade roditelji prema kojima osjecam ljubav i postovanje....to se ne odnosi samo na partnera to se odnosi na sve vaznije aspekte mog zivota...nemaju pravo da odlucuju za mene, ali imaju pravo na misljenje, koju cu uglavnom rado saslusati :)
takodje nije presudno da li ce oni sutra voljeti osobu koju ja izaberem, ili on njih, ali ocekujem medjusobno postovanje :D jer tako ce meni zivot biti laksi :D izmedju ostalog :D

a sto se prelazaka na drugu vjeru tice mislim da je to odluka koju svako za sebe donosim....ne mislim da je neispravno "odreci" se svoje vjere....ako neko to moze i zeli, ako je to kompromis na koji je on (ili ona) spreman, zasto bi meni to predstavljalo problem...vjera i prakticiranje i neprakticiranje iste su privatne stvari, nije moje da odlucujem za nekog drugog, niti da ga osudjujem ukoliko je spreman na takvu promjenu zbog ljubavi :)

#42 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 20:45
by pitt
mrs. zurbrigen wrote:
pitt wrote:
mrs. zurbrigen wrote: jedino sto sam do sada naucila je da bi nerado imala nekog zlog, glupog ili nepostenog covjeka u familiji. sve ostalo mi je manje vise svejedno.
i nek je muslimanka......makar i crna ................sto nana kaze :D :D :D :D
moja mama kaze: ako tebi valja meni je super, sve da je i najvece magare. :D moja mama je jedna strasno tolerantna osoba. :lol:
ja bih to testirao :D :D :D

#43 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 20:47
by mrs. zurbrigen
pitt wrote:
mrs. zurbrigen wrote:
pitt wrote:
i nek je muslimanka......makar i crna ................sto nana kaze :D :D :D :D
moja mama kaze: ako tebi valja meni je super, sve da je i najvece magare. :D moja mama je jedna strasno tolerantna osoba. :lol:
ja bih to testirao :D :D :D
ma i ja bih, al nekako ne mogu naci adekvatno magare. :D

#44 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 20:53
by Bumbar
:lol: :lol:

#45 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 20:53
by pitt
nije valjda dotle doslo d aje u seheru ponestalo kvalitetnog bosanskog tovara :? :D :D :D probaj sa mazgom.....mozda ih ima jos negdje :D :D

#46 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 20:56
by mrs. zurbrigen
pitt wrote:nije valjda dotle doslo d aje u seheru ponestalo kvalitetnog bosanskog tovara :? :D :D :D probaj sa mazgom.....mozda ih ima jos negdje :D :D
"fina i dobro odgojena cura, vrijedna, ne predebela, visoko obrazovana trazi magare, posteno i simpaticno, sa dobrim smislom za humor, ako zna kuhati, super, ako ne zna, nije strasno, za druzenje i moguce osnivanje porodice. duzina magarecih usiju nije vazna, velicina magareceg srca jeste."

mislis, da imam sanse sa ovim oglasom? :D

#47 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 21:00
by pitt
mrs. zurbrigen wrote:
pitt wrote:nije valjda dotle doslo d aje u seheru ponestalo kvalitetnog bosanskog tovara :? :D :D :D probaj sa mazgom.....mozda ih ima jos negdje :D :D
"fina i dobro odgojena cura, vrijedna, ne predebela, visoko obrazovana trazi magare, posteno i simpaticno, sa dobrim smislom za humor, ako zna kuhati, super, ako ne zna, nije strasno, za druzenje i moguce osnivanje porodice. duzina magarecih usiju nije vazna, velicina magareceg srca jeste."

mislis, da imam sanse sa ovim oglasom? :D
pa ne znam vala......mozda ako ga u expressu objavis :D :D
Sa tvojim CV, bolje da rasnog pastuva trazis.....dorata :D :D :D

#48 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 21:01
by mrs. zurbrigen
pitt wrote:
mrs. zurbrigen wrote:
pitt wrote:nije valjda dotle doslo d aje u seheru ponestalo kvalitetnog bosanskog tovara :? :D :D :D probaj sa mazgom.....mozda ih ima jos negdje :D :D
"fina i dobro odgojena cura, vrijedna, ne predebela, visoko obrazovana trazi magare, posteno i simpaticno, sa dobrim smislom za humor, ako zna kuhati, super, ako ne zna, nije strasno, za druzenje i moguce osnivanje porodice. duzina magarecih usiju nije vazna, velicina magareceg srca jeste."

mislis, da imam sanse sa ovim oglasom? :D
pa ne znam vala......mozda ako ga u expressu objavis :D :D
Sa tvojim CV, bolje da rasnog pastuva trazis.....dorata :D :D :D
:P :lol:

#49 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 21:03
by danas
ah, evo opet famozna tema... mijesanog mesa, pardon brakova... nismo dugo vala :-)

iskreno, postujem ljude koji odmah otvoreno i posteno kazu -- da nece ni sa kim ko nije njihove fele, pa ma sta ta fela bila. makar znam na cemu sam, i nisu mi bitni razlozi. makar je sve posteno. svako sebi zna najbolje, pa ako covjek slavi bozic i krsti se svake nedjelje na misi i hoce da mu i zena i djeca budu njegova slika i prilika -- ko sam ja da mu kazem da ne treba tako.

docim, ono sto me uzasava je grupa ljudi poput ove djevojke, koja je kao moderna, nije joj nista bitno, zabavlja se sa momkom druge vjere/nacije a onda kad dodje stani-pani, e pa nije bas tako jednostavno. kojeg qurca onda tu zavlacis nekoga ako znas da se ne zelis udati za njega, ili da ti tvoji brane a znas da neces da im se suprotstavljas. a mislim da je smijesno tvrditi da ne znas stav svojih roditelja po pitanju 'mijesanja', pogotovo danas na nasim terenima...

budi postena, pa trazi sebi muslimana/srbina/hrvata/budistu whatever od samog pocetka -- to ne smatram nimalo problematicnim, jer u osnovi svi mi trazimo partnera koji dijeli nasu ideologiju pa ako je osnova necije idologije vjera onda nek se drzi svoje vjere. ko sam ja da mu kazem da se ne drzi? ono od cega mi se okrecu crijeva je kada neko presumably nadje tu svoju 'osobu zivota' samo da bi je odbacio jer doticna ima samo jednu 'falinku' -- pogresnog je imena, boje koze, ili se pogresno moli bogu... e, to se onda u mojoj knjizi zove rasizam i fasizam...

#50 Re: Ljubav...i...Vjera....

Posted: 21/05/2008 21:08
by pitt
danas wrote:ah, evo opet famozna tema... mijesanog mesa, pardon brakova... nismo dugo vala :-)

iskreno, postujem ljude koji odmah otvoreno i posteno kazu -- da nece ni sa kim ko nije njihove fele, pa ma sta ta fela bila. makar znam na cemu sam, i nisu mi bitni razlozi. makar je sve posteno. svako sebi zna najbolje, pa ako covjek slavi bozic i krsti se svake nedjelje na misi i hoce da mu i zena i djeca budu njegova slika i prilika -- ko sam ja da mu kazem da ne treba tako.

docim, ono sto me uzasava je grupa ljudi poput ove djevojke, koja je kao moderna, nije joj nista bitno, zabavlja se sa momkom druge vjere/nacije a onda kad dodje stani-pani, e pa nije bas tako jednostavno. kojeg qurca onda tu zavlacis nekoga ako znas da se ne zelis udati za njega, ili da ti tvoji brane a znas da neces da im se suprotstavljas. a mislim da je smijesno tvrditi da ne znas stav svojih roditelja po pitanju 'mijesanja', pogotovo danas na nasim terenima...

budi postena, pa trazi sebi muslimana/srbina/hrvata/budistu whatever od samog pocetka -- to ne smatram nimalo problematicnim, jer u osnovi svi mi trazimo partnera koji dijeli nasu ideologiju pa ako je osnova necije idologije vjera onda nek se drzi svoje vjere. ko sam ja da mu kazem da se ne drzi? ono od cega mi se okrecu crijeva je kada neko presumably nadje tu svoju 'osobu zivota' samo da bi je odbacio jer doticna ima samo jednu 'falinku' -- pogresnog je imena, boje koze, ili se pogresno moli bogu... e, to se onda u mojoj knjizi zove rasizam i fasizam...
:thumbup: :thumbup:
i sta ima veze sto si ti dajdzu prevela na islam......ha ja :D moze i tako :D :D :D