Fratris wrote:Ja cu malo opsirnije o ovoj temi.
Prvo, u nekim sirim okvirima, dvije vrste "kolonizacije" su se desevale za vrijeme A-U. Jedna je bila individualna, tu su mnogi strucnjaci a i nestrucnjaci naseljeni, ili najcesce sami dosli u velike gradove. Druga je bila masivna kolonizacija, u kojoj su ljudi planski dovodjeni i citava sela stvarana od kolonizatora.
Prva "kolonizacija" je vecinom bila u velikim gradovima kao sto su Sarajevo i Tuzla, ali i manjim rudarskim gradovima u srednjoj Bosni. Evo kao primjer Zavidovici, i informacija sa popisa 1921.:
Grad Zavidovici je ukupno imao 1.738 stanovnika, 945 katolika, 40 grko-katolika, 479 muslimana, 118 pravoslavaca, 46 evangelika i 110 zidova. Po maternjem jeziku, osim naravno domacih, bilo je 167 govornika njemackog, 69 poljskog, 63 ceskog, 30 rusinskog, 25 madjarskog, 23 slovenskog, 16 talijanskog, 9 ruskog, 9 rumunjskog i jedna osoba kojoj je maternji bio turski. Gotovo cetvrtina stanovnistva grada je govorila strani jezik kao maternji.
Ovi ljudi su vecinom asimilirani kroz generaciju, dvije, i to po vjerskom principu. Katolici i grko-katolici postaju Hrvati, pravoslavci Srbi, a mislim da slobodno mozemo reci da su potomci onog jednog Turcina danas Bosnjaci.

Naravno, u gradovima je asimilacija dolazila i zbog zenidbe i udaje. Malo tko bi danas se mogao naci u Bosni da su mu oba roditelja Cesi, recimo. Najcesce je jedan roditelj samo Ceh, a drugi Hrvat, Nijemac, Slovenac, itd. Zbog asimilacije, vecina ovih ljudi je ostala u Bosni. Ovdje naravno, kao i sve ovo sto cu napisati govorim o vremenu prije 1992. Drugi svjetski rat je zatekao vecinu ljudi njemackog porijekla u Sarajevu, Zenici, Derventi asimilirane, tako da nisu istjerani. Opet ponavljam, cesto jedan od roditelja nije ni bio Nijemac.
Druga kolonizacija je bila ona u kojoj su citava sela naseljavana. Ta kolonizacija je provodjena u relativno ogranicenom fizickom prostoru, u plodnoj ravnici na sjeveru. Najzapadnije kolonizatorsko naselje je bila poljsko/rusinska Dombrava kod Bosanskog Novog, najistocnije njemacki Franz-Josefs-Feld kod Bijeljine, a najjuznije njemacki Franzferdinandshöh kod Doboja. Sjeverna granica kolonizacije je naravno Sava. Najvise sela je bilo u danasnjim opcinama Prnjavor i Laktasi.
Nijemci su u Bosnu vecinom dovedeni iz danasnje Njemacke, a ne Austrije. Vecinom su bili katolici, ali oni kod Bijeljine su bili protestanti. Bili su naseljeni u Novoj Topoli juzno od B. Gradiske, sjeverno od Laktasa i oko B. Aleksandrovca, kraj Dervente, oko Prnjavora, i kraj Bijeljine. Poslije rata su istjerani, neki u Zapadnu Njemacku, drugi su otisli preko oceana.
Rusini su naseljeni iz Galicije, i vecinom su bili Grko-katolici. Mali broj su bili pravoslavci, a neki su presli u pravoslavlje u Bosni. Naseljeni su oko Prnjavora, u Lisnji, Hrvacanima, Babanovcima, Devetini...Broj se osipa od 1921., ali nisu nikad planski iseljavani.
Poljaci su zivjeli oko Prnjavora i Srpca, u Devetini, Staroj Dubravi, Novom Martincu, Gumjeri....Poslije rata su na zahtjev poljske vlade iseljeni u Poljsku, koja ih je naselila oko grada Boleslawieca, odakle su otjerani Nijemci. 15.000 ljudi se izmedju 1945. i 1950. iselilo iz Jugoslavije u Poljsku, od ovih je veliki dio bio bosanskih Poljaka.
Od ostalih, Cesi zive u selu Macino Brdo kod Prnjavora, a ima ih i oko Srpca, Talijani zive u Stivoru kod Prnjavora, a oni iz Mahovljana kod Laktasa su istjerani, Madjari su zivjeli u Vucjaku kod Prnjavora, ali su i oni istjerani 1945. Ralutinac kod Prnjavora je bilo naseljeno Slovencima, i do 1961. imalo slovensku vecinu. Bilo je i Rumunja oko Prnjavora.
Ovako je izgledao popis stanovnistva po naciji(svi mi domaci smo bili Jugoslaveni

) 1921. u kotaru Prnjavor:
Jugoslaveni-34.164
Slovenci-108
Čehoslovaci-482
Rusini -5.997
Poljaci-6.283
Rusi-6
Mađari-371
Nijemci-1.486
Albanci-2
Rumunji-556
Talijani-292
Francuzi-1
Ostali-145