Daphna wrote:sapati srca wrote:Vjeruj da me do sada ova iskrenost nigdje nije odvela...
@Dafna
Vjerujem, a i ti meni vjeruj da ces te odvesti do onoga ko to cijeni, uvazava, razumije...Da li bi se mijenjala i bila drukcija da bi ostvarila ono sto zelis...Da li bi na druge nacine bila sretnija, kad bi znala da nisi iskrena u osjecajima i onom sto govoris i cinis?
Ma ne bih se mijenjala, kasno je sad
da sam 5 god mlađa, možda...
Nekako mi se čini da smo po pitanju iskrenosti krajnje dvolični! Zagovaramo je verbalno, ali sa primjenom smo tanki... Ne znam... Mislim da nismo iskreni ni prema sebi, pa kako tek onda biti prema drugima!?
Svjesna sam činjenice da se i muškarci, kao i žene, susreću sa istim problemima, dilemama, pitanjima... Ali mi ne ide u glavu kako smo postali tako otuđeni jedni od drugih... Otkuda toliki strah? Zar na osnovu jednog, dva... (pa hajde i 5) negativnih iskustava možemo zaključiti da će svako naredno biti isto?
Eto, to su neka pitanja koja mene muče (uslovno).[/quote]
Tesko je odgovoriti na pitanja koja si napisala a koja jesu ralnost, nas nacin zivljena...Mnogo stvari odreduje nas kroz odgoj, kroz vaspitanje, naobrazbu, licna iskustva, afinitete...Nacine na kojim pristupamo onom sto dajemo i ono sto ocekujemo...ocekivanja, prejudiciranje ishoda na nacin da svojim postupcima uticemo na zeljeni ishod, na projiciranu nasu sliku veze, ta nasa sveprisutna potreba da kontrolisemo ljubav, da joj tok i smjer odredujemo, a to cinimo iz straha da je ne izgubimo...Znas one recenice koje nas odreduju ( sta sam dao, sta sam dobio, ko je vise a ko manje dao i slicno, sto me je uvijek cudilo, na osnovu cega se uopste mjeri snaga osjecaja...ta matematika osjecaja...) Ne mozemo nikada zakljuciti kakvo ce nam biti sljedece iskustvo, da li je to nesto najvece i najljepse, ili nesto u sta se ne uklapamo sa svojim osjecajima, ali je u svakom slucaju iskustvo...U vecini slucajeva lazemo stiteci sebe od povrijedivanja jer mislimo da da kada smo iskreni da smo ranjivi pa cesto od prvog kontakta navlacimo maske koje su nam tijesne i zuljaju i vise je kasnije ne skidamo...
I jedna mi se recenica pravo dopala"Nekako mi se čini da smo po pitanju iskrenosti krajnje dvolični! Zagovaramo je verbalno, ali sa primjenom smo tanki... " Jer licno smatram da ljubav i jesu djela, da sve one rijeci koje u njeznostima izgovaramo trebaju svoju potvrdu dobiti djelom...Jer ako kazem nekome volim te, a potpuno mi svejedno za njene probleme, ja nju ne volim, ja volim sebe, ako mi je svejedno za njene osjecaje i kad mi kazuje da je nesto boli i ranjava, ja ne volim nju, ja volim sebe...nekada jedna poruka, jedan telefonski poziv obraduje srce, paznja s necije strane, koji nam nije kazivao da nas voli...Treba vjerovati, treba ici dalje, jer na taj nacin cijenimo ono lijepo u nama koje ce nekome biti najvaznije i najljepse...
Vjeruju i oni sto ko fol te kao marsovca posmatraju, svi je oni prizeljkuju, da budu voljeni i da vole na nacin da im je to zadnja misao s kojom lijezu, prva s kojom se bude...Bravo za ovako iskren i cist odgovor
