Wikica:
Četiri plemenite istine (Pali: Cattāri ariyasaccāni, kineski: 四聖諦 Sìshèngdì) predstavljaju osnovu budističkog učenja i otuda se javljaju na bezbroj mesta u pali kanonu, korpusu najstarijih budističkih tekstova. To su istine koje je Buda otkrio kada je postao potpuno prosvetljen. Razlog zbog kojeg je Buda podučavao na ovakav način krije se u društvenom okruženju u kojem je živeo. Naime, on je bio Śramaṇa, lutajući asketa čiji je "cilj da otkrije istinu i dostigne sreću". Buda je tvrdio da je taj cilj postigao sedeći pod drvetom bodhi na obali reke Neranđare, pritoke Ganga, a četiri plemenite istine su formulacija njegovog razumevanja patnje, nastanka patnje, iskorenjivanja patnja i načina da se to postigne tako da onaj ko je to učinio dostigne postpuno oslobađanje.
Ove istine nisu iznete kao teorija ili nekakva hipoteza, već Buda za njih kaže:
Ove četiri plemenite istine, monasi, jesu stvarne, nepogrešive, neizmenjive. Zato se i nazivaju plemenitim istinama.
Buda je govorio da ih podučava "zato što su one svakome na korist, pripadaju temelju svetačkog života, vode otrežnjenju, stišavanju strasti, utrnuću, spokojstvu, neposrednom znanju, prosveljenju, nirvani. Zato sam ih objavio."
Ovo učenje izloženo je u Budinom prvom govou posle prosvetljenja nazvanom "Govor o pokretanju točka ispravnosti" (Dhammacakka pavatana sutta).
Mahayana budizam takođe sadrži jednu alternativnu verziju četiri plemenite istine, u kojima besmrtnost Budina zauzima centralno mesto.
Četiri plemenite istine [uredi - уреди]
Patnja (dukkha):
Ovo je, monasi, plemenita istina o patnji.
Rođenje je patnja; starost je patnja; bolest je patnja; smrt je patnja; spajanje sa onim što nam nije prijatno je patnja; razdvajanje od onoga što nam je prijatno je patnja; ne dobiti ono što želimo jeste patnja; ukratko: pet vrsta prijanjanja za život jesu patnja. Nastanak patnje (samudaya):
A šta je, monasi, plemenita istina o nastanku patnje? Želja je ta koja podstiče novo rođenje i, udružena sa zadovoljstvom i požudom, sad tu, sad tamo, uvek pronalazi novu privlačnost. Postoji "želja za čulnim zadovoljstvima", "želja za večnim postojanjem" i "želja za samoponištavanjem".
Prestanak patnje (nirodha):
A šta je, monasi, plemenita istina o prestanku patnje? To je potpuno iščezavanje i iskorenjivanje upravo te želje, njezino napuštanje i odustajanje od nje, oslobađanje i nevezivanje za nju.
Put koji vodi do prestanka patnje (Magga):
A šta je, monasi, plemenita istina o putu koji vodi prestanku patnje? To je taj plemeniti osmostruki put, koji čine ispravno razumevanje, ispravna misao, ispravan govor, ispravno delovanje, ispravno življenje, ispravan napor, ispravna sabranost, ispravna koncentracija."[/quote]
zanimljiv post...
na osnovu ovoga i nekih prethodnih postova cini mi se da se moze reci da se budizam mora pomatrati u kontekstu i vidjeti gdje je dobar, gdje je nedorecen i gdje je nazadan
Patnja (dukkha):
Ovo je, monasi, plemenita istina o patnji. Rođenje je patnja; starost je patnja; bolest je patnja; smrt je patnja; spajanje sa onim što nam nije prijatno je patnja; razdvajanje od onoga što nam je prijatno je patnja; ne dobiti ono što želimo jeste patnja; ukratko: pet vrsta prijanjanja za život jesu patnja.
Ovo je opis gubitaka u borbi za ciljeve (kako onih kojih smo svjesni tako i onih koji su nam vec utkani podsvjesno) koje osjecamo na sebi (bilo duhovno, bilo tjelesno) ili na onome sto smo stvorili i/ili imamo oko sebe (materijalni, novcani gubitak, gubitak porodice...)
Dakle, ukazivanje na samo jednu stranu medalje - nista o "nagradi" tj onome sto je suprotno od patnje.
Isto tako, samo se posmatra pojedinac i sadasnjost tj vrijeme do njegove smrti
Ovo su Buddhine rijeci ukratko. Ciniti nesto zbog nagrade, licne satisfakcije je pogresno, jer nema plemenit motiv iza.
To i cini nesrecnim. Cinis nesto za sebe, zadovoljstva drugih i sebe, naloga, misije, i nastojis ucini sada, dok to radis, uzivati,lisen ocekivanja. Onoga momenta kada pocnes ocekivati "nagradu", pocinje razocarenje. Cak i da ju dobijes- nikada onako nece biti nagrada kakvu je ocekujes.Stoga je istina.
Razmisli ima nesto u tom..
Nastanak patnje (samudaya):
A šta je, monasi, plemenita istina o nastanku patnje? Želja je ta koja podstiče novo rođenje i, udružena sa zadovoljstvom i požudom, sad tu, sad tamo, uvek pronalazi novu privlačnost. Postoji "želja za čulnim zadovoljstvima", "želja za večnim postojanjem" i "želja za samoponištavanjem".
Ovdje govori o generaciji ciljeva. Nema jasne granice izmedju svjesnih i nesvjesnih ciljeva - zelja, zadovoljstvo, pozuda "vuku" vise na nesvjesne ciljeve.
"sad tu, sad tamo, uvek pronalazi novu privlačnost" - ukazuje na "dinamicnost" ciljeva tj ciljevi se modifikuju, mijenjaju i nastaju novi. Podjela na samo 3 zelje je povrsna.
Preporucujem ti da citas o tom malo vise, prije nego sto kazes povrsna. Recimo Tibetanska knjiga mrtvih.
Nevezano za zelje- mimo toga sto nisu navedene- docarano je da su zelje pogubne i stetne. Pogledaj gore, ocekivanja
nagrade. Stanje stvari je isto. Motiv covjeka i ono sto ga pokrece u prvom redu trebao bi biti borba za istinu.
Ne negira se cinjenica da ciljevi nisu potrebni, jesu, ali nas odnos naspram njih. Recimo neko ko je opterecen
kupovinom-rijetko se pita zasto mi je to potrebno? Cini li me srecnim ili vise nesrecnim? Tu pocinje materijalizam,
a zavrsava se duhovnost.Duh je pokretac.
Prestanak patnje (nirodha):
A šta je, monasi, plemenita istina o prestanku patnje? To je potpuno iščezavanje i iskorenjivanje upravo te želje, njezino napuštanje i odustajanje od nje, oslobađanje i nevezivanje za nju.
Opet se samo ukazuje na jednu stranu medalje - sigurno da cete se osloboditi "patnje" ako napustite cilj za koji se borite ali nista ne govori o tome da taj cilj necete ni ostvariti/dobiti.
Opet isto. Cilj nikada neces dobiti onakvim kakvim ga ocekujes-nevermind, stoga je neocekivati daleko ljepsi osjecaj i ispravniji.
Dozvolis da se stvari dese...i iznenadis.
Put koji vodi do prestanka patnje (Magga):
A šta je, monasi, plemenita istina o putu koji vodi prestanku patnje? To je taj plemeniti osmostruki put, koji čine ispravno razumevanje, ispravna misao, ispravan govor, ispravno delovanje, ispravno življenje, ispravan napor, ispravna sabranost, ispravna koncentracija.
Ne moze sa imati "ispravan" put (makar on bio podijeljen i na osam puticha) ako je prethodno izabran polovicno dobar cilj "za prestanak patnje"
Ispravan put postoji, o tom ti govori tvoje duhovno stanje i mir. Ne mozes imati ispravan put, ali mozes slijediti ispravan put i biti na njemu. Ne radi se o osam putica, nego mogucim uputama, nikako dogme- oruzje sa kojim to mozes prevladati. To su greske koje na tom putu cinis.
Ukratko:
Na osnovu ovoga bih rekao da je jako dobro za osobu da rijesi "patnje" i okani ciljeva (zelja) SAMO AKO te ciljeve ta osoba ne moze dokuciti.
Ja bih rekla da se radi o cilju, nego oslobodjenju od zelje, a ostvarenje je uvijek neizvjesno i cesto drugacije.
Primjer: sutra ce neko uraditi
neki posao koji mu donosi milijardu dolara, a predhodno zbog "nervoze" i pritiska sve oko sebe iztirisani, ne birajuci
mnogo. Garantuje li mu ko da ce doci do posla ziv i zdrav? Razmisli ...
Ovdje se ne radi o moras..nego o posljedicama tvojim zbog onog sto mislis da moras...
Prihvatiti se eliminacije svih "patnji" je nazadno. Jeste da bi covjek dosegao (naj)veci stepen "srece" ali bi i izgubio smisao postojanja tj razloge da se "pati".
Pojasni sta je nazadno... Konkretan primjer...
Imam cilj da uradim nesto, uradicu to, ali ne po svaku cijenu. Sve je ok sto stvara dobru
karmu i pomaze.. Ukoliko neko zeli kulu od zlata, ne brani se, ukoliko istinski smatra da mu je to
potrebno za njega licno...sto nije tako. Zasto? Cim se vezujes za nesto, tu pocinje strah, borba
za to i izvor nesrece, patnje, stalo ti jbg, fiksiras se kao pas.
Krajnji cilj nije potpuno odstustvo ambicije, nego snaga duha da bez toga mozes, da ti nije potrebno,
ali nigdje ne stoji da ne trebas. Sa tom snagom duha mozes daleko vise..planine pomijerati...
PS. Cini mi se da je plaho bilo sjediti na meraji, u hladu drveta i sejriti Ganges river...
Cini mi se da si podcijenio Budhizam i da ga ne poznajes dovoljno. Iznenadjena sam da na osnovu
wikice mozes doci do bilo kakvog zakljucka te vrste. Sjediti na rijeci i 5 minuta sa takvim mirom moze da
te obogati za pet godina i ustedi 5 dana posla.Iz licnog iskustva.
Pozdrav