Forum Klix.ba

3xa wrote:Ja sam bas zbog stresa isla na jogu, i to je stvarno super stvar, medjutim, osoba koja odrzava te casove svakom nakaci 100 bolesti, svaki put ocitava energiju tijela i po tome osjeti koji organ ne valja. Kada me je nafurala da se raspadam, to je bio znak da napustim jogu. Sada sam samo pod stresom ali bar nisam vise hipohondar

Kod koga li si ti to išla??? To je neki falš instruktor(ica)

ma ne bih da imenujem, ali slazem se sa tobom

Stres... huh, sve ga je vise i sve je teze izboriti se za malo mira ispod ovog ludog neba.

Kad me stres spopadne nastojim da sto vise koristim logiku u razmisljanju i planiranju. Tipa, ako mi je za vratom 25 stvari koje ni pod razno ne mogu stici zavrsiti kako treba onda nastojim da odredim prioritete i uhvatim se one prve kao da je jedina. Jer ako nesto radis, radi to da valja. Nije od pomoci kad se prihvatis vise stvari i sve ostane napola dovrseno i onda se samo nadjes u jos gorem psihickom stanju.

Odmara me kisa... kad ulovim trenutak volim setati bez kisobrana dok kisa sitno pada. Odmara me taj osjecaj kao da se dugo kupas i kupas. Ili ako je jaci pljusak... sjesti negdje i slusati kisu kako pada. Koncetrisem se na to da slusam nesto sto mi ne da razmisljati o necemu drugom i uspjevam... odmaram i dusu i mozak. Ako nista, uvijek sebi mogu napuniti kadu i lijepo se zavaliti na jedno pola sata.

I kad vidim da zivot juri nastojim da kocim koliko mogu... pa makar mnogo toga i projurilo pored mene. Ne mozes probati sve, ne mozes vidjeti sve i zato mislim da je bolje biti na jednom lijepom mjestu u jednom trenutku nego obrnuti krug da na kraju i ne znas sta si vidio. Kad jedes, zatvori ponekad oci i uzivaj u okusu zalogaja. Kad popijes neki gutljaj pokusaj upiti i osjetiti svaku nijansu okusa.

Mislim da nije rjesenje u trazenju nekog instant recepta tipa platim i dobijem, ili tablete ili kapi. To ne odmara covjeka da je rahat... mislim da covjek najbolje moze odmoriti sam sebe. Svako zna sta ga opusta i gdje je opusten... potrebno je povuci rucnu i otici tamo gdje covjek moze cuti svoje misli. Udahnuti zrak punim plucima i malo ohanuti od svakodnevnice.

Big Boy wrote:Stres... huh, sve ga je vise i sve je teze izboriti se za malo mira ispod ovog ludog neba.

Kad me stres spopadne nastojim da sto vise koristim logiku u razmisljanju i planiranju. Tipa, ako mi je za vratom 25 stvari koje ni pod razno ne mogu stici zavrsiti kako treba onda nastojim da odredim prioritete i uhvatim se one prve kao da je jedina. Jer ako nesto radis, radi to da valja. Nije od pomoci kad se prihvatis vise stvari i sve ostane napola dovrseno i onda se samo nadjes u jos gorem psihickom stanju.

Odmara me kisa... kad ulovim trenutak volim setati bez kisobrana dok kisa sitno pada. Odmara me taj osjecaj kao da se dugo kupas i kupas. Ili ako je jaci pljusak... sjesti negdje i slusati kisu kako pada. Koncetrisem se na to da slusam nesto sto mi ne da razmisljati o necemu drugom i uspjevam... odmaram i dusu i mozak. Ako nista, uvijek sebi mogu napuniti kadu i lijepo se zavaliti na jedno pola sata.

I kad vidim da zivot juri nastojim da kocim koliko mogu... pa makar mnogo toga i projurilo pored mene. Ne mozes probati sve, ne mozes vidjeti sve i zato mislim da je bolje biti na jednom lijepom mjestu u jednom trenutku nego obrnuti krug da na kraju i ne znas sta si vidio. Kad jedes, zatvori ponekad oci i uzivaj u okusu zalogaja. Kad popijes neki gutljaj pokusaj upiti i osjetiti svaku nijansu okusa.

Mislim da nije rjesenje u trazenju nekog instant recepta tipa platim i dobijem, ili tablete ili kapi. To ne odmara covjeka da je rahat... mislim da covjek najbolje moze odmoriti sam sebe. Svako zna sta ga opusta i gdje je opusten... potrebno je povuci rucnu i otici tamo gdje covjek moze cuti svoje misli. Udahnuti zrak punim plucima i malo ohanuti od svakodnevnice.

Hvala ti na odgovoru, stvarno me se dojmio, jer i ja sam protivnik tableta, tj. da tablete mogu rijesiti problem. Kada nam se desi to da nas samo tableta moze natjerati na kontrolu tada je vec kasno.

Ja se opste ne dam iznervirat,
vec zauzmem polozaj u karate stavu
i sakom u glavu.

3xa wrote:Hvala ti na odgovoru, stvarno me se dojmio, jer i ja sam protivnik tableta, tj. da tablete mogu rijesiti problem. Kada nam se desi to da nas samo tableta moze natjerati na kontrolu tada je vec kasno.

Moje zadovoljstvo...

Brzi i laksi nacin nije ujedno i najbolji ili najpametniji. Trcati za svijetom je cesto besmisleno jer je jednostavno prebrz. Zato... nadji ono sto hoces i onoliko koliko mozes i uzivaj u svakom trenutku.

Big Boy wrote:

3xa wrote:Hvala ti na odgovoru, stvarno me se dojmio, jer i ja sam protivnik tableta, tj. da tablete mogu rijesiti problem. Kada nam se desi to da nas samo tableta moze natjerati na kontrolu tada je vec kasno.

Moje zadovoljstvo...

Brzi i laksi nacin nije ujedno i najbolji ili najpametniji. Trcati za svijetom je cesto besmisleno jer je jednostavno prebrz. Zato... nadji ono sto hoces i onoliko koliko mozes i uzivaj u svakom trenutku.

Upravo to i radim, trcim a ne mogu stati. Hvala jos jednom

madner wrote:Ja se opste ne dam iznervirat,
vec zauzmem polozaj u karate stavu
i sakom u glavu.

hahah znaci da si vec iznerviran..)

abdulazizsarajevo wrote:

madner wrote:Ja se opste ne dam iznervirat,
vec zauzmem polozaj u karate stavu
i sakom u glavu.

hahah znaci da si vec iznerviran..)

Imam nizak prag tolerancije, senzibilan i tako to. Necu da poslje imam zdravstvene probleme.

3xa wrote:

Big Boy wrote:

3xa wrote:Hvala ti na odgovoru, stvarno me se dojmio, jer i ja sam protivnik tableta, tj. da tablete mogu rijesiti problem. Kada nam se desi to da nas samo tableta moze natjerati na kontrolu tada je vec kasno.

Moje zadovoljstvo...

Brzi i laksi nacin nije ujedno i najbolji ili najpametniji. Trcati za svijetom je cesto besmisleno jer je jednostavno prebrz. Zato... nadji ono sto hoces i onoliko koliko mozes i uzivaj u svakom trenutku.

Upravo to i radim, trcim a ne mogu stati. Hvala jos jednom

Moj antistres tretman ovisi od tome šta ga je prouzrokovalo. Ne, ne kažem da treba tražiti rješenje u nekome ili nečemu, pravi način je nama u glavi - jer razumu mora biti jasno s čime se bori da bi znao kako.
Milion savjeta o tome da odeš džogirati, upišeš kakve kurseve, kuhaš egzotične večere, priuštiš sebi dodatno opterećenje za ormar, kući zaboraviš na posao a na poslu ne misli na kuću i sl. pada u vodu ako sve to radiš samo da bi vrijeme prošlo dok je klica koja je uzrokovala stres i dalje stacionirana na početku priče.
Meni je neko jednom dao savjet da je zaboravljanje najbolji lijek ... i naučila sam čitav potpuri događaja, sjećanja, dana, bitisanja samo gurnuti u zapećke mozga odakle ih više ni kad mi zatrebaju nisam znala izvući. Ali, i zaboravljanje je putovanje koje se, nerijetko, zasniva ne metodi "klin se klinom izbija" ...
Hm ... kad malo razmislim - možda je ipak najbolje da počneš vježbati zaboravljanje tako što ćeš zaboraviti na sve dobijene savjete i započeti svaki dan s kakvim insertom iz horor filma ili gorkim čajem od kunice - sigurno ti se ništa lošije neće desiti u tom danu

kreativan savjet posebno onaj sa hororom

3xa wrote:Sta radite kada vam zivot postane stres, kada vise ne mozete kontrolisati svoju nervozu a godisnji odmor vise nije dovoljan da napunite baterije.

wellness

Pustim muziku i odem u svoj svijet.

svoj lijek protiv stresa sam pronasla prije nekoliko godina, i fantasticno je. pocela se fotografijom baviti svi hoce da idu samnom, ali ja zelim sama. ne razumiju me,. enivej, uglavnom na te svoje "foto safarije" nikog ne vodim. ometaju me. treba mi mir. cist zrak, veranje po raznim brdima...istrazivanje nepoznatog...jos je bolje kad je lose vrijeme, pa radim "studijske" fotografije. satima mogu namjestati prizor, fotkati istu stvar mnogo puta, ali kut je bitan, kao i igra svjetlost/sjena..bezbroj kombinacija...obicno leđa pucaju, ali se jutro poslije osjecam fantasticno..

zatim je tu aerobik, posebno koristan kad se bijes nagomila (inace sam feferonČIĆ).

a tek kuhanje - konacno nesto i korisno ali to je vec posebna prica

Kuhanje stvarno pomaze, mada covjek ne stigne nicemu dovoljno da se posveti (u ovom ludom vremenu gdje se zivi 100 na sat). I ja sam volila fotografiju, doduse kad sam studirala jer sam imala taj predmet. Sada slabo, mada mi je krivo. I slikanje sam zapostavila vec godinama. Ustavri, kada razmislim, skoro sve sto volim ne radim