Ćelava cura wrote:
Ludost, veceras potaknuta zezancijom sjetih se nekoga i necega sto se ne tako davno desilo..
DA, istina je. Ludost prati ljubav... Svi mi zidamo neke tvrdjave oko sebe jer je ovaj svijet postao tako ruzno mjesto za zivot...oblacimo slojeve odjece kao oklope..a kad ljubav zakuca, dosta nas, barem oni naivni i iskreni, koji jos znaju da vole, zar po zar skidaju sve dok se ne ogole onom drugom a onda ih taj drugi k'o skorpion ujede za srce...
Ono najgore sto nam prijeti je da na sve, svaki smjesak, bilo cije zanimanje pocnemo gledati kao na prijetnju da ce te neko opet ujesti za srce i ostaviti na putu da krvaris, a ti ces opet tog nekoga voljeti, barem malo, a on/ona nece mariti, trazice razvod, novu krv, osvetu..
Ono sto moramo je- ocvrsnuti i ne dati bas svakome da poviri u nase srce, i nikad ne izgubiti vjeru da postoji neko ko je u potrazi kao i mi sami.
Ludost prati zaljubljenost....ljubav je ipak puno postojanija...teza za iskorijeniti, teza za oporavak, teza za "uzgajanje" ali zato i nagradjuje vise nego druge emocije
ono sto je tesko prihvatiti na tom ljubavnom ratistu je cinjenica da i najbolji, najsolidniji, najpostojaniji, najkarakterniji covjek (ili zena) ima potencijal da bude skorpion

nekim ljudima je to ujedanje sport i zabava, perverzno zadovoljstvo (na zalost, ima i takvih) ali prosjecnom covjeku bol koji zada drugom bicu je obicno rezultat posljedica odredjenih akcija, nepromisljenih odluka, zivotnih okolnosti, momenata slabosti itd itd....
Zivot zna biti otrovniji skorpion od bilo kojeg zivog bica....kad zivot ujeda, otima, trga, zadaje udarce, ubija ili oduzima ljubav ili one koje volimo, to su oziljci koji zauvijek ostaju ispod povrsine, cak i kad postanu nevidljivi, tu su, lagani dodir nas moze podsjetiti na njihovo postojanje....tada drugacije boli jer nema krivca, nema onog koga mozemo mrziti, nema onog koga mozemo preboliti, nema nista.....
lazi su svoja vrsta otrova....zbog njih se svaki iduci put sporije, opreznije, manje "pokazujemo" nekom drugom....lazi koje osjetimo sami, lazi koje vidimo oko nas, lazi koje plutaju, lete, razmnozavaju se, na koje niko od nas nije otporan ma koliko se pokusavao zastiti....cak ni "hemijski proces" pretvaranja srca u stijenu, gradjevinski radovi zidanja visokih ili nepremostivih zidova, postavljanje strazara i zamki da nas zastite od te vrste "napadaca" ne mogu pruziti potpunu zastitu od lazi....lakse je zavoljeti, nego vjerovati....raditi oboje istovremeno je izuzetna sposobnost, a i hrabrost
