Moderator: anex
Djelimicno imas pravo...no svega sto je previse u nama nemozemo nositi tek tako.Ima ljudi koji negiraju svu skupljenu bol,valjda se osjecaju veci od iste...Latinica wrote:Dokle god ti hoces ili neces. Sve je stvar odluke.turban wrote:
Dokle...
Gdje je vasa bol... 
svi posjedujemo bol,neki je krijemo,neki prikrivamo,neki je negiramo.......i tek kad nas ona nadjača doći ćemo ti ovdje....praviti drušvo.....nismo svi turbane isti,...nismo po istom kalupu liveni,...ali od istog željeza jesmo,.....nije ista tačka topljenja za sve nas,.......dok se neki tope u boli,drugi tek počinju.......ali svi se moramo istopiti........tvojoj temi još ne prijeti topljnje......ne briniturban wrote:...cesto kad zalutam na ovu svoju temu navale pitanja...
P.S
Tek kad smognemo snage da ponekad budemo iskreni(a bez bojazni da cemo izgubiti ono macho)mozemo se smatrati nekim
istinskim bicem koje je prepoznalo bolest zvanu duhovna bol.
...i tako cu da se bijem jos dugo sa okovanim bolom,ja SAM... :(i uspjecu sigurno...
Turban jarane. Nisi jedini ...Nauci da zivis s tim.. Ako mislis da ces se ikad kutarisati toga grijesis...Jednostavno moras naucit da zivis s tim. Jedina stvar koja ce stvarati razmak izmedzu tih trenutaka, tj. da ce se pojavljivati rjedze.. je vrijeme i nove uspomene...A da ce nestati,.. nece nikad...turban wrote:Da svakako.No ima trenutaka kada se proslost ko nebeska munja sruci u dusu moju i uzburka sve.Ovu temu sam otvorio nakon odgledane emisije onoga ljudeskare Josipa Pejakovica.Zabolila me tuga onih napustenih,ponizenih i od svijuh odbacenih.Eto tako to krene kod mene.zvjezdica_7 wrote:A jesi li spreman na promjene?
